07. avgust 2015./22. ševval 1436. h.g. HUTBA – EMANETI VJERNIKA

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, na neizmjernim ni’metima i blagodatima kojima nas neprestalno obasipa.

Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhameda, a.s., svjedoka i donosioca radosnih vjesti. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike dini-islama.

Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre!

U današnjoj hutbi, uz Allahovu dozvolu, namjera je da se podsjetimo na emanete koje smo kao vjernici preuzeli i koje imamo u životu.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkosmislen -, da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 72-73).

Uistinu je čovjek preuzeo na sebe težak i veliki emanet/odgovornost. Emanet, koji su, kako nam kazuje Uzvišeni Allah u Kur’anu, odbili ponijeti nebesa, zamlja, brda i planine i pobojali su se od njega, a mi smo ga, iz lahkomislenosti, prihvatili i ponijeli.

Pitanje koje slijedi i koje se postavlja je: koliko mi uistinu poštujemo preuzeti emanet, kako ga čuvamo i koliko ga u životnoj praksi sprovodimo?

Emanet tj. obaveze imamo prema Allahu, dž.š., i prema robovima Njegovim, kojima nas je Uzvišeni Allah zadužio, pa ako ih budemo svjesni, te pazili i izvršavali, bit ćemo od onih ‘koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, koji će džennet naslijediti i koji će u njemu vječno boraviti’.

Od emaneta je kada uzimamo abdest, kada klanjamo namaze, kada postimo ramazan, kada učimo Kur’an, kada podučavamo svoju djecu i unučad propisima vjere, kada iskažemo poslušnost prema roditeljima, kada upućujemo na dobro a odvraćamo od zla, kada radimo i doprinosimo Islamu i muslimanima u cjelini.

A najvažnije od tih obaveza/emaneta jesu one koje je Allah, dž.š., propisao u Kur’anu, gdje kaže: “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36).

Ovaj ajet ulema naziva deseto-pravni ajet jer sadrži deset emaneta i to: 1. Prema Allahu, dž.š., 2. Prema roditeljima, 3. Prema rodbini, 4. Prema siročetu, 5. Prema siromasima, 6. Prema bližnjim komšijama, 7. Prema daljnjim komšijama, 8. Prema prijateljima, 9. Prema putnicima namjernicima i 10. Prema onima koji su u posjedu (slugama).

1. Što se tiče prava Uzvišenog Allaha, dž.š., ili obaveze prema Njemu, to je najveće i najznačajnije pravo i obaveza, a podrazumijeva da samo Njega obožavamo, i da Mu ništa kao druga ne prepisujemo i to je ono zbog čega smo stvoreni, kako kaže Uzvišeni: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju (i da Mi se klanjaju).” Ez-Zarijat, 56).

A ibadet Allahu, dž.š., koristit će nam ako bude učinjen sa punom iskrenošću, i bez imalo primjese velikog ili malog širka, kako kaže Uzvišeni: “Klanjaj se samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 2-3).

2. Nakon emaneta i prava Uzvišenog Allaha slijedi pravo roditelja odnosno obaveza prema njima. Naša je obaveza da roditelje pazimo, poštujemo, pomažemo i činimo im dobročinstvo koje će biti popraćeno skrušenom dovom: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali.” (El-Isra, 24).

Ulema kaže: “Najpreči od ljudi, poslije Milostivog Stvoritelja, da mu se zahvaljuje i dobročinstvo čini te mu se bude poslušan i pokoran su roditelji. Dobročinstvo prema roditeljima Allah, dž.š., je spomenuo uporedo sa dobročinstvom prema Njemu. “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim.” (Lukman, 14).

3. Poslije roditeljskoga hakka (pravo) dolazi emanet rodbine, odnosno obaveze i dužnosti prema njima, a to su bliži rođaci sa kojima nas veže srodstvo po ocu i majci, braća, sestre itd. Obaveza naša prema njima je da održavamo sa njima rodbinske veze, i da im činimo dobro imetkom, posjetom, hajr-dovama, selamom/pozdravom i ostalim dobročinstvima, bilo riječima ili djelima.

4. Zatim dolazi pravo siročadi, tj. maloljetne djece koja su izgubila očeve, a ogleda se u dobročinstvu i samilosti prema njima, brizi i starateljstvu o njima, zaštiti i čuvanju njihovog imetka, te njihovom njegovanju i odgajanju. Za to sve slijedi velika nagrada jer je Allahov Poslanik rekao: “Ja i skrbnik jetima ćemo biti u džennetu kao ova dva prsta.” (Muslim).

5. Zatim dolazi pravo siromašnih, a to su oni koje je nužda i potreba osiromašila. Njihovo pravo, odnosno dužnost prema njima ogleda se u saosjećanju i dobročinstvu prema njima, u dijeljenju sadake i brizi o njihovom stanju. Prenosi se od Ebu Hurejrea, r.a., da je Poslani,k a.s., rekao: “Onaj ko brine o hudovici i siromahu jeste kao mudžahid – borac na Allahovom putu.” (Muslim).

6, 7. Zatim slijedi pravo komšije da mu se dobročinstvo čini i da mu se zlo i šteta ne nanosi. U hadisima se navodi preporuka dobročinstva prema komšiji i oštra prijetnja onome ko uznemirava svoga komšiju. Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: “Tri su vrste susjeda: susjed koji ima tri prava, susjed koji ima dva prava i susjed koji ima jedno pravo. Što se tiče susjeda koji ima tri prava, to je susjed musliman – rođak. Njemu pripada, pravo susjedstva, pravo srodstva, i pravo Islama. Susjed koji ima dva prava, to je susjed musliman, njemu pripada pravo Islama i pravo susjedstva i susjed koji ima jedno pravo, jeste susjed nemusliman. Njemu pripada pravo susjedstva.”

8. Zatim dolazi pravo druga ili prijatelja, a to je saputnik ili pratilac na putu. Negovo pravo se ogleda u lijepom druženju s njim i dobrocistvu prema njemu.

9. Zatim pravo putnika namjernika, a to je musafir koji u prolazu nailazi blizu tebe. U dobročinstvo prema njemu spada da se opskrbi onim što mu je potrebno na njegovom putovanju i da mu se pokaže put ako je zalutao.

10. Zatim pravo onih koji su u vlasništvu čovjeka, kao što su sluge i hajvani, a njihovo je pravo da im se dobročinstvo čini te da se lijepo i blago sa njima postupa.

Navedeni kur’anski ajet završava ovako: “Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36).

Ova prava, odnosno dužnosti i obaveze koje su navedene u ovom ajetu, najvažniji su i najznačajni emanet koje smo mi na sebe preuzeli, pa se trebamo truditi da ga pošteno i u cjelost ispunimo, onako kako je Allah, dž.š., naredio riječima: “Allah vam zapovijeda da emanete (stvari od povjerenja) predajete onima kojima pripadaju.” (En-Nisa, 58).

Dragi brate i sestro, želim napomenuti sljedeće: Islam nije filozofska doktrina koju je teško razumjeti i još teže primjeniti u životu. Allah, dž.š., i Negov poslanik, a.s., učinili su nam vjeru lahkom za razumijevanje premda jedan dio uleme našu vjeru nepotrebno opterećuje i tako se ljudima otežava shvatanje i svrha vjere i njenih propisa.

Poslanik a.s., je rekao: “Ispuni emanet onome ko ti ga je povjerio i ukazao i ne obmanjuj onoga ko je tebe obmanuo.” Ovo je direktiva svima nama pa se upitajmo da li se ovoga držimo!

I rekao je: “Onaj ko nema emaneta (povjerenja) nema imana.” Ovo je veoma osjetljiva tema, braćo i sestre. I bolje je da vodimo računa o tome da li ispunjavamo ovaj uvjet koji od nas traži Poslanik, a.s., nego da se međusobno raspravljamo o nebitnim životnim pitanjima.

I još je Poslanik, a.s., rekao: “Tri su znaka munafika: kada govori-laže, kada obeća -iznevjeri i kada mu se povjeri-pronevjeri.” Bolje nam je da od sebe otklonimo ova tri znaka nego da obavimo hadž i svake godine koljemo kurban a možda kod sebe imamo ova tri znaka. Itd., itd.

Musliman je dužan čuvati emanete i vjerno ih i u potpunosti izvršavati. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.” (El-Enfal, 27)

Mnogobrojni su ajeti i hadisi koji govore o ovoj temi, pa pozivam sebe i vas da se bojimo Allaha čuvajući naše emanete, vodeći brigu o njima, izvršavajući ih, jer stvar emaneta je ozbiljna i teška. Odgovornost slijedi, a opasnost od njihove pronevjere nad vjerom, imovinom, porodicom i braćom muslimanima je nesaglediva.

Braćo i sestre, poručujem sebi i vama da Allaha, dž.š., stalno molimo da nam pomogne u ispunjavanju preuzetih emaneta i odgovornosti, onako kako će On biti zadovoljan, kao i ljudi koji su nam manate ukazali, jer će se za sve račun polagati.

Gospodaru naš, pomozi nam da ispunimo povjerene nam manate, da sačuvamo svjetlo Islama, učvrsti korake naše, oprosti nam grijehe I budi nam milostiv na Sudnjem danu!

Imam Ismet Zejnelović