01. 08. 2014./ 05. ševval 1435. h. g.
HUTBA – ŠTA NAKON RAMAZANA
|
|
Ramazan je prošao kao i što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide
ka razjedinjavanju, sve živo ka umiranju i sve na ovom svijetu ka iščeznuću.
Mi smo prolazni kao što je cio život prolazan. Sve je na ovom svijetu prolazno i promjenljivo. Allah, dž.š., kaže u Kur’anu: „Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Er-Rahman: 26-27).
Vremena promiču i život promiče, mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Sve je prolazno, samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.
Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. To nam potvrđuje sljedeći hadis:”“Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara, raduje se postu kojeg je postio.”
Radost zbog iftara je dnevna radost kada postač konzumira hranu koja mu je bila zabranjena i kada pije piće koje mu je bilo zabranjeno. Postač tada veli:
“Gospodaru, radi Tebe sam postio, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam i Tvojom opskrbom se iftarim.”
Nakon toga dolazi bajram, te se postači raduju što je ramazan protekao u dobru. To je radost zbog Allahove, dž.š., volje da se ramazan provede u pokornosti Njemu.
Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer ne znaš da li ti je primljen ili ne! Možda je u njemu bilo greške? Možda je činjen uz dozu pretvaranja, neiskrenosti, ili oholosti? Oholost je rušitelj pokornosti. Zbog toga je h. Alija rekao: “Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš.” Znači, nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i ponižavaš, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš.
To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: ‘Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio!’ Ali šta ti govori, čovječe, da je to kod Allaha, dž.š., prihvaćeno?
Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: „Zašto plačeš kada ti je Allah, dž.š., omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta?“ On im odgovori: “Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli: “I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj.”(El-Ma’ide: 27). Odakle znam da ja njima pripadam?”
Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu, dž.š., milost. Želi Njegovu milost, a boji se kazne. On je, bez obzira na svoja djela, stalno između nade i straha.
Musliman kojem je Allah, dž.š., dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Vjernik mora biti sretan što je prigrabio korist od ramazana kojeg je postio! Ramazan nam je kao baterija, pa okoristimo se tom baterijom na našem putu ka Allahu, dž.š!
Upamtimo, ne trebamo biti vezani za Allaha, dž.š., samo u ramazanu! Ne trebamo učiti Kur’an samo u toku ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg ramazana. Ne dolikuje nam da idemo u džamiju za vrijeme ramazana, a da zatim to prekinemo sve do sljedećeg ramazana. Naša aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali nam ramazan tu aktivnost uvećava. Prekidanje ibadeta nakon ramazana nije dopušteno. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika.
Poslanik, a.s., je vrlo često učio ovu dovu: “O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri.” Dakle, nemoj zalutati, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na Allahovom, dž.š., putu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu, dž.š.
Allah, dž.š., je rekao u Kur’anu: “Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki (govoreći) “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.” (Fussilet: 30-32).
Poslanik, a.s., je naš uzor a on, kada bi radio neki posao, adekvatno bi ga završio, odnosno, neprekidno bi ga radio. Poslanik, a.s., bi govorio: “Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno.”
Vrlo je važno da se na svojem radu ustraje, a ne da se prekine. Nemojmo biti kratkoročno ambiciozni, da bi nakon toga bili pasivni i indolentni. Odvojimo vrijeme za Allaha, dž.š., namaz, Kur’an, mesdžid, za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemojmo izgubiti ono što smo za vrijeme mjeseca ramazana zaradili. Čuvajmo dobro tu veliku opskrbu.
Ono što posebno moramo znati jeste da nam neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom na Ahiretu razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, bratu. Svako će se pitati ‘šta će biti sa mnom?!?’ Kur’an o tome kaže: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.” (Lukman: 33).
Islam ne želi od vjernika da bude sezonac, ili da bude poslušan Allahu, dž.š., samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Naši dobri prethodnici su govorili: “Ružan li je onaj koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija.”
Post šest dana ševvala
Zbog kontinuiteta ibadeta i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon ramazana, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: “Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio.” Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, a.s., kaže: “Allah je učinio da nas za jedno dobro djelo desetostruko nagradi. Tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci. Post šest dana nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine.”
Allah, dž.š., kaže u hadisi-kudsijju:
“Moj rob mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegov noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.”
Zbog ovoga je Božiji poslanik, a.s., preporučio post šest dana Ševvala. Nije neophodno da se isposte iz jednog maha, već može naizmjenično.
Vjernik se trudi da bude od onih za koje Allah, dž.š., veli: “Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.“ (El-Ahkaf: 13-14).
Molimo Allaha, dž.š., nam oprosti. Molimo Ga za oprost, jer je On Milostivi i oprašta. Molimo Ga, odazvat će nam se!