07. februar 2014./07. rebiu-l-ahir 1435. h.g.
HUTBA – Muhammed, a.s., naš divan uzor
Hvala Allahu, dž.š. na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu, dž.š., koji nas je uputio u Islam, i koji nas je učinio muslimanima.
Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.
Draga braćo i sestre, tema današnje hutbe je Muhammed, a.s., naš divan uzor. Smatram da sve što kažemo o Allahovom poslaniku, Muhammedu, a.s., nije dovoljno jer riječi nemaju dovoljnu snagu da iskažu Allahovu, dž.š., milost prema čovječanstvu time što nas je udostojio da budemo dio Ummeta Njegovoga odabranika koji je predskazan mnogo prije svoga rođenja.
Allah, dž.š., kaže u Kur’anu: “A kada Isa, sin Merjeme, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov poslanik, – da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed prenesem, koji će doći nakon mene. Pa kad im dođe s jasnim dokazima, oni rekoše: Ovo je jasna vradžbina”. Kur’an ( LXI:6 )
Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: “Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam el-Mahi – kojim Allah, dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i el-Hašir, prvi koji će biti oživljen i poslije koga će ljudi biti oživljeni, a ja sam i el-Akib -poslije mene neće više biti poslanika”. (Buharija i Muslim)
Poznati događaj sa vlasnicima slona, spomenut u suri “El-Fil”, bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., jer je on, po najvjerodostojnim predanjima, rođen upravo te godine. Naime, pomenuta sura aludira na abesinsku kampanju protiv Mekke.
Ebrehe, kršćanski kralj Jemena (kojim su u to vrijeme upravljali Abesinci), podigao je veliku katedralu u Sana′i, nadajući se tako da će skrenuti godišnje arapsko hodočašće iz mekkanskog svetišta Kabe u ovu crkvu. Kada se nisu ostvarila njegova nadanja, krenuo je sa velikom vojskom, uključujući i slona, da sruši Kabu. U komentaru se veli da bi slon legao kada bi ga okrenuli prema Kabi. Kada bi ga njegovi vlasnici okrenuli prema drugoj strani, ustao bi i krenuo. Zatim je Allah, dž.š., na Ebrehinu vojsku poslao nepregledne grupe ptica (ebabil), od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i jedan u kljunu. Kad bi naletjele iznad vojske, graknule bi, a onda na njih izručile kamenje iz kandži i kljuna. Takva je bila kazna koja ih je pogodila. Allah, dž.š., ih je učinio kao lišće koje su crvi istočili (“Fedže’alehum keasfin me′kul”). Kazna Božija je pokosila nadmenog Ebrehu i njegovu vojsku koji su se usudili da povrijede svetište Kabe.
Kada je Uzvišeni Allah poslao poslanika Muhammeda, a.s., On je među blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince poslavši u odbranu Kabe jata Svojih ptica.
Draga braćo i sestre, da bismo shvatili bit Islama od posebne je važnosti shvatiti značaj Poslanika, a.s., i njegovu misiju.
Mnogi se pitaju, odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku, a.s., kada su posrijedi kako njegove riječi tako i njegova djela?!
Odakle ta silna želja da se to pretoči u svakidašnju razinu života, kako individualnog tako i porodičnog?
Zaista na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je udaljen od vjere, zapravo, svaki onaj koji nije dokučio i osjetio ulogu Poslanika, a.s., kao navjestitelja Allahove, dž.š., Poruke.
Kur’an jasno tvrdi da je Poslanik, a.s., čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je Uzvišeni Allah odabrao kao Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, te da je odabran da bude uzor muslimanima.
U ovih nekoliko navedenih činjenica koje su utemeljene na kur’anskom tekstu, sadržana je najvažnija misao i sadržina razumjevanja poslanstva u Islamu i ulozi Muhammeda, a.s., u njoj.
Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik, a.s., smrtan čovjek ali također i najsavršenije Božije stvorenje. Kur’an kaže: “Ti reci: Ne govorim vam – Allahove riznice ja imam! Ne govorim vam – Nevidljivi svijet ja znam! Ne velim vam – Ta, doista, melek sam! Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje…” (VI:50 )
Pored ovakvog opisa ličnosti Poslanika, a.s., ipak, u Kur’anu se nalaze mjesta koja ukazuju na njegovu iznimnu ulogu.
-On je poslat kao milost svjetovima,
-Uzvišeni Allah i meleki ga blagosiljaju,
-On je najljepše ćudi,
-Pokoravanje i ljubav prema Uzvišenom Allahu se dovodi u vezu sa pokoravanjem i ljubavlju prema Poslaniku, a.s.
Iz ovakvih i sličnih ajeta u Kur’anu, kod muslimana se razvilo poštovanje Poslanika, a.s., koje je dostiglo neviđene razmjere.
Muslimani smatraju Poslanika, a.s., najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih, dž.š., stvorenja jer ga je Allah, dž.š., izabrao i obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati.
Kur’an kaže: “Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha”. (XXXIII:21)
Svaki vjernik smatra Poslanika, a.s., primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija, od Poslanika, a.s., do danas, proučava njegov životopis sa željom pretakanja u svoj vlastiti život Poslanikova, a.s., sunneta i boljeg razumjevanja Kur’ana.
Da se još malo vratimo Poslanikovim, a.s., imenima. Naime, svako od Poslanikovih, a.s., imena nosi posebnu snagu, povezano je potpuno tajnim načinom. Ime “Muhammed” sadrži u sebi i glagol koji znači “hvaliti”, “slaviti”. Prema tome, Muhammed je “onaj koji je hvale dostojan”, “ko je veoma slavljen”. Ime “Ahmed” je u značenju “najhvaljenijeg” imena.
Kur’an kaže: “A tebe smo kao milost svjetovima poslali” (XXI:107)
Na toj milosti počivaju svi prijašnji poslanici i sve Božije objave što su ih oni donosili različitim povijesnim pokoljenjima. Na osnovu toga Muhammed, a.s., zna ranije poslanike, a oni nisu znali ništa osim da je on najodabraniji među njima.
Braćo i sestre, moramo shvatiti da je samo takva osoba mogla snagom svoje ličnosti, svoga karaktera i morala i svojom porukom zasjeći u samo središte idolopokloničke vjere, u izvor moći i bogatstva svojih sunarodnjaka, i uspjeti u tome.
Snažna ličnost koja je odlika Poslanika, a.s., je bila unutrašnja, dok se izvanjski on suočio sa skoro svakom mogućom ljudskom situacijom. Snaga vjere ga potpomaže u tom suočenju, daje mu smjernice djelovanja. Poslanik, a.s., ne bježi od tog susreta. Poslanik, a.s., naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog stvorenja.
Nikoga nije odbacivao niti ignorisao. U razgovoru sa ljudima je tražio rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom gradio Zajednicu. Ključni momenat njegovoga djelovanja je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta, da je svu svoju snagu iscrpljivao kako bi popravio stanje i ljudi i zajednice.
U Kur’anu stoji ( VII :157 ) da Allahova, dž.š., milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali Posalanika, a.s., koga će naći opisanog u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan Kur’an čija je poruka univerzalna.
Poruka Kur’ana je upućena čovječanstvu kao cjelini, nije vremenski omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno geografsko, kulturno područje.
Braćo i sestre, Kur’an ima iste vrijednosti danas kao i prije 1400 godina. Njegova poruka je jednako snažna kako na istoku tako i na zapadu. Muhammed, a.s., je taj poslanik, Božiji izabranik preko kojeg je Kur’an kao takav, prenesen ljudskom rodu.
Pomenuta univerzalnost Kur’ana, kao vid milosti prema ljudima, ogleda se u sljedećim činjenicama:
-Kur’an se obraća čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju,
-Kur’an se obraća čovjekovom razumu, prema tome, ono što saopštava Poslanik, a.s., nije nikakva dogma koja bi mogla biti prihvaćena samo na osnovu slijepe vjere,
-Kur’an je ostao neizmijenjen u svom doslovnom tekstu, za razliku od svih drugih svetih knjiga poznatim povijesti. Naravno, to je u skladu sa Allahovim, dž.š., obećanjem da će Kur’an čuvati od bilo kakve izmjene do Sudnjeg dana.
Upravo na temelju ovih činjenica Kur’an predstavlja konačni stupanj Božije Objave a Muhammed, a.s., je posljednji od vjerovjesnika (hatemen-nebijjin) kao što pečat (hatem) obilježava kraj nekog dokumenta.
Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.
Braćo i sestre, nepregledni su svi vidovi Allahove, dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s. Zato vjernik pri svakoj prilici donosi salavat na svog Poslanika, na takav način učestvuje u blagosiljanju kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.
“Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite” ( XXXIII:56 )
Svaki vjernik prilikom ezana, uči dovu, moli Allaha, dž.š., da dadne poslaniku, a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, /ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto /mekamen mahmuden/ kojeg je Allah, dž.š., obećao svom najodabranijem robu.
Allahovo, dž.š., obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali se mi sa svojom dovom uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg poslanika, a.s., tragajući za Allahovom, dž.š., milošću koja nam je poslata njegovim poslanstvom.
Uzvišeni Allahu, mi Te molimo da uslišaš naše dove i da zaslužimo šefa’at Tvoga Poslanika! Amin!
Ismet ef. Zejnelović