16. januar 2015./25. rebiu-l-evvel 1436.
HUTBA – Muhammed, a.s., kao najljepši uzor
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu,dž., na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu, dž.š., koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima.
Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.
Draga braćo i sestre, draga omladino.
U vremenu kada se cijeli svijet ustalasao i podijelio na one koji su “ZA” i one koji su “PROTIV” slobode štampe da vrijeđa duboke vjerske osjećaje muslimana, u vrijeme velikih nereda i ozbiljne krize koja može imati nesagledive posljedice po budućnost čovječanstva, mi muslimani trebamo biti trezveni, mirni i ispovijedati svoju vjeru na dostojanstven način.
Nama je, braćo i sestre, Allah, dž.š., odredio da budemo muslimani i da slijedimo Poslanika, a.s. Muhammed, a.s., je posljednji Allahov, dž.š., poslanik koga je Isa, a.s., nagovijestio i najavio. Kur’an kaže: “A kada Isa, sin Merjeme, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov poslanik, – da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed prenesem, koji će doći nakon mene. Pa kad im dođe s jasnim dokazima, oni rekoše: Ovo je jasna vradžbina”. (Kur’an, LXI:6 )
Božiji poslanik, a.s., kaže u hadisu: “Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam “El-Mahi” – kojim Allah,dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i “El-Hašir”, prvi koji će biti oživljen i poslije koga će ljudi biti oživljeni, a ja sam i “El-Akib” -poslije mene neće više biti poslanika”. (Buharija i Muslim)
Da bi shvatili bit Islama od posebne je važnosti shvatiti značaj Poslanika, a.s., sa stanovišta tradicionalnih muslimana.
Odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku kada su posrijedi njegove riječi i njegova djela?
Odakle ta silna želja da se to pretoči u svakidašnju razinu života kako individualnog tako i porodičnog?
Zaista,na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je udaljen od vjere, zapravo, svako ko nije teoretski ni praktično dokučio i osjetio ulogu Poslanika, a.s., kao navjestitelja Božije Poruke.
Kur’an jasno tvrdi da je Poslanik, a.s., čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je Uzvišeni Allah odabrao kao Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, te da je odabran kao uzor ljudima.
Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik, a.s., smrtan čovjek ali također i najsavršenije Božije Stvorenje. Takvo razumjevanje uloge Poslanika, a.s., demistificira kako njegovu ulogu tako i poruku vjere.
„Ti reci: Ne govorim vam-Allahove riznice ja imam! Ne govorim vam- Nevidljivi svijet ja znam! Ne velim vam – Ta, doista, melek sam! Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje…” (VI:50 )
Poslanik, a.s., je poslat kao milost svjetovima, Uzvišeni Allah i meleki ga blagosiljaju, on je najljepše ćudi, pokoravanje i ljubav prema Uzvišenom Allahu se dovodi u vezu sa pokoravanjem i ljubavlju prema Poslaniku, a.s. Iz ajeta u Kur’anu, ubrzo se razvilo poštovanje Poslanika, a.s, koje je vremenom dostiglo neviđene razmjere.
Muslimani smatraju Poslanika, a.s., najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih, dž.š., stvorenja jer ga je On izabrao i obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati. “Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha.”(XXXIII:21)
Svaki vjernik smatra Poslanika, a.s., primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija proučava njegov životopis sa željom pretakanja u svoj vlastiti život Poslanikova, a.s., sunneta,radi što boljeg razumjevanja Kur’ana.
Poslanik, a.s., je govorio da ga je odgojio njegov Gospodar.U Kur’anu se kaže da je Poslanik, a.s., najljepše ćudi, karaketera. “A tebe smo kao milost svjetovima poslali.”(XXI:107)
Na toj milosti počivaju svi prijašnji poslanički likovi i sve božanske poruke što su ih oni donosili različitim povijesnim pokoljenjima.
Poslanik, a.s., naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog stvorenja. Nikoga nije odbacivao, u razgovoru sa svojim ashabima je tražio rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom gradio zajednicu.
Ključni momenat je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta, da je svu svoju snagu iscrpljivao kako da popravi stanje i ljudi i zajednice Poslanik, a.s., je dokaz Božije milosti čitavom čovječanstvu / rahmeten lil alemin/.
U Kur’anu stoji ( VII :157 ) da Allahova, dž.š., milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali Posalanika, a.s., koga će naći opisanog u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan Kur’an čija je poruka univerzalna.
Poruka Kur’ana je upućena čovječanstvu kao cjelini, nije vremenski omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno geografsko, kulturno područje.
Kur’an je iste vrijednostidanas kao i prije 1400 godina. Njegova poruka je jednako snažna kako na istoku tako i na zapadu..
Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.
Nepregledni su svi vidovi Allahove,dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s.. Zato vjernik pri svakoj prilici blagosilja Poslanika, a.s., na takav način sudjeluje u blagosiljanju kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.
“Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici,blagosiljajtega i vi, i pozdrav mu šaljite.”( XXXIII:56 )
Svaki vjernik poslije ezana, moli Allaha, dž.š., da dadne Poslaniku a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, /ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto/mekamen mahmuden/ kojeg je obećao. Allahovo obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali se mi sa svojom dovom uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom, dž.š., milošću koja nam je poslata njegovim poslanstvom.
Kakav je bio Božiji poslanik?On je ljudska srca plijenio toplinom svoje iskrene riječi i blagošću. Ne samo da je bio najljepše ćudi, – on je istovremeno poznavao prirodu čovjekasa kojim je razgovarao. On se čovjeku obraćao kao Božijem stvorenju koje ima srce, razum i dušu i pristupa mu na način da ne povrijedi njegova ljudska osjećanja. Poslanik, a.s., se u tom odnosu prema čovjeku pokazuje kao najbolji poznavalac tajni čovjekovoga srca i duše. Uzvišeni Allah obraća mu se sa riječima: “… i reci im o njima ono što će ih dirnuti.” (En-Nisa, 63).
Poslanik, a.s., nije nikada vrijeđao ni ponižavao čovjeka, čak ni u najtežim trenucima svoga života. On je Poslanik koji je okrenut čovjekovom licu (njegovoj vanjštini, potrebama) i njegovom srcu (nutarnjim stanjem) i koji biva dirnut njegovim riječima i postupkom.Sklad između istine koju izgovora i postupka kojim otvara vrata ljudskog srca je trajni pečat njegove misije.
Osim što govori jezikom istine i blagosti, on vodi računa kako će njegov sagovornik prihvatiti njegove riječi ili njegov postupak.
Jednom je neki siromah donio Poslaniku, a.s., pregršt grožđa. Allahov Poslanik, a.s., sam je pojeo dvije-tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je sretan i otišao je. Jedan od ashaba je upitao:“O, Allahov Poslaniče, sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio!” Allahov Poslanik, a.s., se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste pravili grimase, što bi povrijedilo siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”Ovaj primjer govori o Poslaniku, a.s.,više od bilo kojeg opisa!
Poštovana braćo i sestre.
Sve gore navedeno je samo mali dio o Božijem poslaniku, njegovoj misiji, koji je poznat svima koji to hoće da znaju. Ipak, izgleda da nekima baš to mnogo smeta. Smeta im što je Božiji poslanik, a.s., oličenje, uzor najljepši, inspiracija za činjenje dobra. Smeta im što ga stotine miliona ljudi vole, poštuju, slijede.Smeta im što ne damo da ga se vrijeđa.Zloupotrebljavaju slobodu govora i umjetničkog izražavanja tako što se ona koristi da bi se s predumišljajem vrijeđali i ponižavali drugi ljudi i njihove svetosti. Umjesto razvijanja kulture razumijevanja, senzibilnosti i poštovanja prema duhovnim temeljima drugih ljudi, oni grubo provociraju, podstiču na mržnju i predrasude mrema muslimanima.
Zapad takvom propagandom sigurno neće donijeti prosperitet ljudskom društvu niti dati pravi smisao univerzalnoj ljudskoj slobodi.
Kojim se argumentima može objasniti da je ismijavanje Muhammeda, a.s., borba protiv terorizma ili da se sloboda izražavanja objašnjava nanošenjem duševne boli svim muslimanima svijeta?
Mi odbacujemo agresivno nametanje stava da je, u bilo kojoj formi, objavljivanje i podržavanje ismijavanja Muhammeda, a.s., te bezobzirno udaranje po najintimnijim duhovnim osjećanjima svih muslimana prihvatljiv način iskazivanja slobode.
Nakon svega što se dogodilo, niko ne preuzima odgovornost za sve očitije posljedice islamofobije i mržnje koja se širi prema muslimanima u cijelome svijetu.
Ostaje utisak da jefrancuski magazin“Charlie Hebdo” u funkciji nanošenja duševne boli muslimanima cijeloga svijeta,da uvrijedi, omalovaži i ponizi muslimane a taj čin je u isto vrijeme tužan i očajan.
Sva ova antiislamska kampanja i islamofobija najviše govori i diskreditira savremenu zapadnu civilizaciju koja ne poštuje ništa sveto i koja teroristima daje dodatne argumente da nastave zloupotrebljavati islam i časnog Poslanika, a.s., u svoje političke namjere i ciljeve.
Gospodaru naš, osvijetli nam razum i pomozi nam da se blagodatima uma i svih Tvojih blagodati koristimo onako kako Ti želiš i voliš! Amin!
Imam Ismet Zejnelović