17. 01. 2014./16. Rebiul-evvel 1435. h.g.
HUTBA – NAJLJEPŠI UZOR
Slava i hvala pripadaju Gospodaru svjetova, Allahu, dž.š., a salavat i selam donosimo na Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe kao i sve sljedbenike Islama, sve do kijametskog dana.
Poštovana braćo i sestre!
Nalazimo se u mjesecu rebiu-l-evvelu u kojem je rođen Božiji poslanik, Muhammed, a.s. Ovo je mjesec intenzivnijeg promišljanja o životu i djelovanju Muhammeda, a.s., stoga je i namjera da, inša-Allah, u ovoj hutbi pobudim naše osjećaje i želju u pogledu slijeđenja sunneta Allahovog poslanka, Muhammeda, a.s., kao najljepšeg uzora, kako bi na taj način zaslužili Allahovu, dž. š., milost.
U Poslaniku, a.s., vjernici imaju najljepši uzor, jer njegova djela i riječi nikada nisu dolazila u kontradikciju. U tom pogledu Allah, dž. š., u suri „Al-Ahzab“ kaže: “Vi u Allahovu poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21)
Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha, dž. š., slijede sunnet Allahova poslanika, Muhammeda, a.s. Slijeđenje poslanika i iskazivanje ljubavi prema njemu je jedan od načina postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva!
Braćo i sestre, šta bi to trebalo da nam bude preče od sticanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva i šta je, uostalom, osnovni smisao našeg života na ovome svijetu?!
Upitajmo sami sebe, da li i mi u svakodnevnom životu i koliko slijedimo sunnet Muhammeda, a.s., da li i koliko poznajemo njegov životni put, i da li se nadamo Allahovoj, dž.š., milosti i nagradi?
Kako smo uredili naše živote i da li je Islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve za smisao našeg života?
Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele se prikazati kao, zaostali tradicionalisti ili tvrdokorni fundamentalisti?
Zašto ne uzimamo pouke iz vremenskih nepogoda koje sve više i češće zahvataju razne dijelove svijeta?
Kada ćemo se promijeniti i približiti svome Gospodaru i provoditi svoj život u pokornosti Njemu?
Zar svojim neislamskim ponašanjem ne izazivamo Allahovu, dž.š., srdžbu i ne približavamo se džehennemoskoj provaliji?
Zar ne preživljavamo predznake Sudnjeg dana u svojim kućama, komšiluku, poslu itd.?
Ima li harama koji kod nas nije našao sebi pogodno tlo i ima li koji od harama da ga Bošnjaci nisu probali? Narod koji je u neposrednoj prošlosti najprostije rečeno, izmasakriran ponaša se kao da su mu svi problemi riješeni i kao da se i dalje ne vodi bitka za puki opstanak?!
Allah, dž. š., u posljednja dva ajeta sure „Et-Tevbe“, govori o nekim od osobina našeg Poslanika, a.s., pa kaže: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udarati, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velikog.“ (Et-Tevbe, 128, 129)
Poslaniku, a.s., su teško padale nevolje koje su snalazile njegove ashabe i Ummet i od srca je želio da što prije prihvate put Islama. Bio je vrlo blag i milostiv prema svojim ashabima i na taj način je plijenio srca ljudi, koji bi se od njega razbježali da je bio prema njima grub, kao što Allah, dž. š., o tome govori u suri Ali Imran.
„Samo Allahovom mološću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s’ njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!“ (Ali Imran, 159)
Nečije napuštanje Islama i udovoljavanje svojim prohtjevima, nije moglo naškoditi niti Poslaniku, a. s., niti Ummetu, jer se Muhammed, a.s., oslanjao isključivo na Allaha, dž. š., koji upravlja velikim Svemirom.
Ni danas, ničije napuštanje Islama neće naškoditi Islamu, nego samo dotičnom odmetniku, koji će još na ovome svijetu doživiti poniženje, a na Ahiretu bolnu kaznu u džehennemskoj vatri.
Muhammed, a. s., je, za razliku od ostalih Allahovih poslanika, bio počašćen sa pet stvari, o kojima on u hadisu kaže:
„Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene:
1.Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda),
2.Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja,
3.Dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene,
4.Dat mi je šefa’at (mogućnost zalaganja za vjernike) i
5.Svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!” (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika, a.s., ali i za njegov Ummet. Neprijatelji Islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca.
I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dž.š., dok nisu počeli slijediti nekoga drugog mimo Allahovog poslanika, a. s., i dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka’be.
Allahovu Poslaniku, a.s., i Ummetu je učinjena zemlja čistom za klanjanje, tako da mu’mini, ma gdje da se zadese, moraju izvršiti obavezu namaza jer upravo namaz označava stalnu vezu vjernika sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu Islama.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu, a.s., je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur’an i oko čega se ne može raspravljati.
Šefa’atom je odlikovan naš poslanik, Muhammed, a.s., i njegov Ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda, a.s., u odnosu na druge poslanike koji su poslani isključivo svome narodu, u određenom vremenu.
Braćo i sestre, potrudimo se više nego što to činimo da slijedimo sunnet našeg Poslanika, Muhammeda, a.s., volimo ga istinskom ljubavlju, žudimo za njegovim šefa’atom i nemojmo ga se sjećati samo za 12. rebiu-l-evvel, za koji se vezuju njegovo rođenje kao i njegova smrt!
Gospodaru naš, pomozi nam da u nama i u našim porodicama sačuvamo svjetlo Islama! Učini nas od onih čiji je uzor Muahammed,a.s.! Sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti! Uputi našu omladinu! Oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!
Amin, ja Rabbel-‘alemin!