17. 10. 2014./23. zul-hidždžeh 1435. h.g.
HUTBA- Bogobojaznost i jedinstvo
Zahvaljujemo se Allahu, dž.š., Jednom i Jedinom Gospodaru koji nam daruje sve ni’mete i blagodati, Koji nije rodio i rođen nije i Kome niko ravan nije.
Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, ashabima, šehidima i kao i svim muslimanima, do sudnjeg dana.
Draga braćo u Islamu, kada bi nas neko upitao šta je osnovni princip Islama, šta je osnovno pravilo Islama i na čemu počiva Islam, šta bi odgovorili?
Proučavajući učenje Islama dolazimo do zaključka da je osnova Islama sazdana u kelimei-šehadetu, koji nam objašnjava da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov Poslanik.
Šehadet je, braćo draga, osnova naše vjere. Šehadetom svjedočimo postojanje Allaha, dž.š., našu ubijeđenost da je samo On božanstvo koje je dostojno da se obožava i da se sve ostalo, osim Allaha, dž.š., mora odbaciti iz naše životne prakse.
Mi često ističemo da je cilj svakog propisanog ibadeta postizanje bogobojaznosti. Kur’an kaže: “Elif Lam Mim, Ova Knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio onoga što im Mi budemo davali…” (Al-Baqara, 1-3).
Iz citiranih ajeta vidimo da je takvaluk/bogobojaznost odlika istinskih vjernika.
Šta je to takvaluk?
Takvaluk se, braćo i sestre, može shvatiti kao stalno nadziranje vlastite duše i vladanje njom, stalna svijest o Allahu, dž.š.,svijest o onome što nam je On objavio te djelovanje i življenje u skladu s tim. Stepeni takvaluka dosežu se ovladavanjem svojim željama i strastima i obuzdavanjem svojih tjelesnih prohtjeva te nastojanjem da sebe podčinimo Istini.
Kur’anska riječ ima za cilj razvijanje i uzdizanje vjernika.Bogobojaznost možemopodijeliti na:liččnu i društvenu bogobojaznost.
U ličnu/pojedinačnu bogobojaznost spade naš lični odnos prema Allahu, dž.š.,i svijest o Njemu kao Onome koji je “Semi’ul-Besir”, Onaj Koji sve čuje i sve zna. Nije moguće ispuniti uslove bogobojaznosti i biti istinski bogobojazan bez detaljnog svođenja računa sa samim sobom i preispitivanja duše, a što mora biti planski i neprekidno. Cilj namaza, posta, zekata, hadža i drugih ibadeta je postizanje ove bogobojaznosti.
Društveni djelokrug bogobojaznosti koji podrazumijeva čuvanje jedinstva i sloge u islamskoj zajednici, pozivanje na dobro i odvraćanje od zla, kao i snažno uzdržavanje od razdora i nesloge je veoma bitan i kompleksniji i teži oblik bogobojaznosti. (Naravno, nije moguće ispuniti ovaj društveni dio bogobojaznosti i biti istinski bogobojazan bez posjedovanja onog prvog dijela bogobojaznosti.)
“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.” (Ali ‘Imran, 102-103.)
Ovdje se spominje uže.Zašto uže?
Kada se neko kreće putem na kojem postoji opasnost od posrnuća, padanja, da bi bio sigurniji, oko sebe veže konopac, uže. Drugi njegov kraj pričvršćuje za neko uporište i na taj način se spašava od pada.
Božije uže, koje se spominje u ajetu, je sredstvo koje uspostavlja vezu između robova i Uzvišenog Allaha, dž.š., i koje nas čuva od opasnosti padanja, a uvjet za to je čvrsto držanje za to uže.
Ovaj ajet koji smo citirali dolazi iza ajeta: „A kako možete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.”(Ali Imran, 101.), u kojem je riječ o čvrstom držanju uz Allaha, dž.š., dok se u ovom ajetu koji je tema naše današnje hutbe govori o čvrstom držanju za Allahovo, dž.š., uže. To znači da je za čvrsto držanje uz Allaha, dž.š., potrebno imati određena sredstva. Prema tome, kao što se svi poslovi i sve stvari na ovom svijetu obavljaju uz pomoć niza sredstava i pomagala, čvrsto držanje uz Allaha, dž.š., ne predstavlja izuzetak od tog pravila te također ima svoja posebna sredstva.
U prethodnom ajetu, u kojem je naređeno čvrsto držanje za Allaha,dž.š., navedena su dva glavna sredstva za to: Božiji ajeti – to je Kur’an, i Božiji Poslanik, a.s., – koji je oličenje Kur’ana i tumač kur’ana.
Božiji ajeti predstavljaju životvorni recept kako za pojedinca, tako i za društvo. Taj recept, poput ostalih recepata, neće izliječiti ni jednu bolest samim čitanjem, ljubljenjem i uokviravanjem. Neophodno je djelovati u skladu s njim i pridržavati se njegovih uputa.
Braćo i sestre, Kur’an je najljekovitiji recept koji je načinjen za čovječanstvo. Međutim, njegovi dobri učinci će se osjetiti tek onda kada se primjene u praksi i u ponašanju muslimana.
Slijeđenje Božijeg Poslanika, a.s., i ozbiljno sprovođenje njegovih uputa predstavlja jedini put čvrstog držanja za Božijeg Poslanika, a.s.Dakle, razmišljajući ovako vidimo da „Božije uže“ možemo shvatiti kao čvrsto držanje za Kur’an i Poslanikovu, a.s., praksu.
U današnjem razjedinjenom islamskom svijetu vidimo da se deklarativno sve struje pozivaju na Kur’an i Poslanika, a.s., pa se postavlja pitanje kako je to moguće da kao rezultat toga imamo razjedinjenost a ne jedinstvo ummeta?
Na osnovu prakse muslimana možemo doći do zaključka da današnji muslimani nemaju istinske bogobojaznosti, istinskog takvaluka te da trenutno pozivanje na Kur’an i Poslanika, a.s., nije zbog Allaha, dž.š., niti zbog Poslanika, a.s., nego je u službi uskih ljudskih interesa, da se zauzme neki položaj, stoga ni rezultat tog pozivanja nije ono što bi trebalo biti- jedinstvo, nego suportno tome – nejedinstvo, sukob, krvoproliće.
Šta radi posjednik istinske bogobojaznosti kada dođe u situaciju da se zbog nekog njegovog ličnog interesa ugrozi stablo jedinstva muslimana? On će odustati od svog interesa i podrediće se većem interesu! No, kada nema istinske bogobojaznosti onda čovjek proda i narod i državu za rad lične koristi.Ovdje leži glavni uzročnik nastanka, kako novih džemata – tako i novih država.
Danas se kod mnogih “muslimana” vjera uzima, za sredstvo, za strast pa se njome služii manipuliše umjesto da se vjeri jedinstveno i složno služi. Umjesto da sebemjerimo spram ajeta, hadisa i istine, mi sebe uzimamo aršinom za istinu i onda spram sebe istinu krojimo.
To što se pri tom sve strane koriste kur’anskim ajetima i Poslanikovim, a.s., hadisima ne znači da iste slijedimo, jer nismo se mi podredili njima nego njih podređujemo sebi. Subhanallah!
Dakle, tu ne govorimo o pokornosti Allahu, dž.š., i Poslaniku, a.s., niti o držanju za Allahovo, dž.š., uže nego govorimo o teškom obliku nepokornosti koji dovodi do razjedinjavanja muslimana, unošenja nesloge, nezadovoljstva, svađe, u končanici do grubog kršenja Allahovih, dž.š., propisa i granica koje je On odredio.
Zaključak je da za one koji ne posjeduju istinski takvaluk/bogobojaznost pozivanje na poslušnost, pokornost i jedinstvo s ovakvih pozicija nije pozivanje na pokornost i robovanje Allahu, dž.š., nego na pokornost i robovanje ljudskim strastima što je u potpunoj usprotnosti s principima naše vjere.
Rezultat današnje razjedinjenosti muslimana rezultat je korištenja Allahovom, dž.š., knjigom bez stjecanja one bitne kvalifikacije kojom Kur’an biva uputa a to je bogobojaznost.
Kur’an je upustvo onima koji su bogobojazni. Kada nema bogobojaznosti, korištenje Kur’anom, kao što možemo svjedočiti u današnjem svijetu, još više povećava razdor i u konačnici nas lahko može dovesti u kufr/nevjerovanje.
Allah, dž.š., je naš Gospodar pa Ga molimo da nas oplemeni bogobojaznošću i učvrsti istinskim užetom jedinstva. Amin!
Imam Ismet Zejnelović