19. 07. 2013./11. ramazan 1434. h.g.
Ramazanska hutba br. 2
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji nam je iz Svoje milosti dao raznolikost ibadeta kako bismo lakše postigli Njegovo zadovoljstvo.
Neka je salavat i selam na vođu islamskog ummeta, Muhammeda, a.s., kome je spuštena Najsavršenija knjiga, Kur’an, u najodabranijem mjesecu ramazanu.
“O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 183)
Poštovana braćo!
Svi ibadeti u Islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao što Uzvišeni Allah ništa nije stvorio bez svrhe, isto tako, On ništa nije propisao bez svrhe.
Svaki propisani ibadet u Islamu ima najmanje dvije funkcije: prva funkcija je regulisanje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a druga funkcija je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa.
Poznato nam je da se neki ibadeti u Islamu ne mogu obaviti samostalno već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume ili bajram-namaza. Obavljanjem ovih ibadeta muslimani, pored regulisanja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo i bratstvo u vjeri i životu.
Uzvišeni Allah stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti pokoran Njemu a ko neće.
Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste ramazanski post.
Svrha ibadeta ramazanskog posta u Islamu naznačena je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: “…Da biste bogobojazni bili.”
Arapska riječi za post – “sawm” u sebi nosi dva značenja: značenje sustezanja i značenje odricanja. Značenje sustezanja ogleda se u tome što se čovjek tokom posta susteže od jela, pića, spolnog općenja i drugih uživanja za kojima čezne ljudska duša. A značenje odricanja počiva u tome da se tokom posta odreknemo griješnih misli, pogleda, govora i drugih djela koja nam kvare čistotu našega posta.
Nemojmo misliti da se post sastoji samo od suzdržavanja od jela, pića i spolnog uživanja, jer potpuni post podrazumijeva suzdržavanje i odricanje svih tjelesnih organa od onoga što je nevaljalo i griješno.
Dakle, post je najbolje sredstvo da savladamo sami sebe, da kontrolišemo svoje strasti, a to je zaista nešto veliko. Davno je rečeno da je najveći junak onaj koji savlada samoga sebe. Muhammed, a.s., je rekao da je borba u savladavanju samoga sebe mnogo teža nego borba u ratu protiv neprijatelja. Najteže je sebe savladati i ukrotiti svoje strasti.
Naravno, prosvijetljeni postači neće postiti samo svojim stomacima. Tada bi post bio sveden na puko gladovanje i žednjenje. Oni će postiti i svojim jezicima (neće lagati), svojim očima (neće gledati u haram), svojim ušima (neće slušati haram), svojim rukama (neće prihvaćati za haram), pa čak i svojim mislima, tj. postiće cijelim svojim bićem. Poslanik, a.s., nas upozorava: “Ko ne ostavi ružan govor i loše djelo, Allahu ne treba njegovo gladovanje i žednjenje.” (Buharija)
Zato je ramazanski post jedinstvena škola popravljanja i obnavljanja moralnih kvaliteta u kojoj se učimo kako obuzdati i pobijediti svoje strasti, pa i one koje su nam inače dozvoljene. Upravo se tu krije velika mudrost propisa posta: Onaj ko je u stanju da ostavi ono što mu je halal/dozvoljeno, on će onda biti jači i spremniji da ostavi ono što mu je haram /zabranjeno.
Početak ajeta o postu: “O vjernici!…” sugeriše da je ono što će uslijediti upućeno vjernicima koji se nadaju Allahovoj, dž.š., nagradi i koji se boje Njegove kazne.
Također ta forma obraćanja ukazuje na to da je poziv upućen onima koji žele da postanu bliski svome Gospodaru i koji vole svoga Gospodara, pa je Uzvišeni Allah htio da ih odlikuje nečim što je blisko i slično onima koji su Njemu najbliži, a to su meleki, koji ne jedu, ne piju i stalno su u pokornosti Njemu, i da ih, istovremeno, odvoji od onih koji ne vjeruju u Ahiret, ne nadaju se susretu sa Allahom, dž.š., i ne boje se Njegove kazne. Stanje takvih Uzvišeni Allah je usporedio sa stanjem stoke: “A oni koji ne vjeruju, oni se naslađuju i žderu baš kao što stoka ždere! A Vatra je njihovo stanište!” (Muhammed, 12), dok je vjernicima poručio: “O vjernici, ako se vi Allaha budete bojali, On će vam sposobnost razlučivanja Istine od neistine podariti.” (El-Enfal, 29)
Imam Gazali u svom velikom kitabu tajnu posta objašnjava na slijedeći način:
“Cilj posta je ukrašavanje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, tj. osobinom samodostatnosti, i slijeđenje meleka u obuzdavanju strasti, koliko je to moguće, jer su meleki bezgriješni. Čovjek se nalazi na stepenu iznad životinje jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzimaju, i on se bori protiv njih. Kad god čovjek utone, preda se strastima, padne u svijet najnižih bića i približi se položaju životinja. A kad god pobijedi svoje strasti, izdigne se u viši svijet, stupanj meleka. Meleki su bliski Allahu, dž.š., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit će blizak dragome Bogu, poput meleka.” (Ihja’ ‘ulumi’d-din, II, 99-100).
Pored svog primarnog cilja – bogobojaznosti, kojeg uvijek i prije svega trebamo imati na umu, ramazanski post ima i druge svoje ciljeve, npr. socijalni, zdravstveni, ali i mnoge druge fizičke i psihičke koristi.
Ovdje ćemo se zakratko osvrnuti samo na socijalni i zdravstveni aspekt posta.
Postom čovjek najbolje spoznaje nevolju koja pogađa siromaha u pogledu gladi i neimaštine te mu ta spoznaja pobuđuje osjećaj saosjećanja i samilosti prema siromašnima. Post podsjeća čovjeka na gladne stomake siromaha.
Isto tako, postom se spoznaje veličina islamske jednakosti, jer i siromah i bogataš, pismen i nepismen, bijeli i crni, poste u jednom mjesecu i iftare se u istom vremenu. Dakle, post nas na znakovit način podsjeća na jednakost ljudi pred Uzvišenim Allahom i u nama budi osjećaj najvećeg humanizma kojeg samo vjera može podariti. Zato je u nekim hadisima mjesec ramazan nazvan “mjesecom saosjećanja sa drugima”.
Poštovana braćo, vrlo je teško vjerovati u Allaha, dž.š., onako kako Njemu dolikuje. Još je teže obredima iskazati istinsku zahvalnost onako kako Njemu dolikuje. Zato je post najadekvatniji način približavanja Allahu, dž.š. Nije slučajno Muhammed, a.s., baš u ramazanu dobio Prvu objavu. Musa, a.s., je na Sinaju pred dobijanje Tevrata postio 40 dana i noći. I Isa, a.s., je postio iščekujući objavu Indžila. Post je jedna od Allahovih, dž.š., osobina, koju mi tokom ramazana oponašamo. Zato Allah, dž.š., upravo za vrijeme posta otvara širom vrata Svoje milosti (rahmet), oprosta (magfiret) i oslobađanja od paklene vatre (‘itqun minen nar).
Da bismo upotpunili sve zahtjeve ramazana, potrebno je još i ustrajavati u redovnom klanjanju pet dnevnih namaza, ustajati na sehur, klanjati teravije, učiti svakodnevno Kur’an, činiti zikir, udjeljivati sadaku, odazivati se na iftare, kao i priređivati iftare i sl.
Ne zaboravljajmo braćo, Allah, dž.š., procjenjuje i ocjenjuje naša djela! Najbolje vrijeme smatraće se ono koje budemo posvetili Njemu. Poslanik, a.s., je kazao da “…Kada vjernik preseli na drugi svijet, namaz će mu biti nad glavom, sadaka na desnoj, a post na lijevoj strani.”
Dobro je znati ove kao i mnoge druge aspekte posta, ali najveća mudrost i vrijednost posta, prije i poslije svega, jeste da nas post čini bogobojaznijima te zato i postimo. Nikada ne zaboravimo da je post jedan od temelja ibadeta i ključ za djela koja nas približavaju našem Stvoritelju.
Svemogući Allahu, približi nas okrilju Svoje neizmjerne dobrote i milosti u danima posta blagoslovljenog mjeseca ramazana!