20. decembar 2013./ 17. safer 1435. h.g.
HUTBA – Imamo li čime pred Gospodara
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje.
Salavat i selam donosimo na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve njegove sljedbenike do Sudnjeg dana.
Draga braćo i sestre, započinjemo ovu hutbu kur’anskim ajetom u kojem nam Allah, dž.š., kaže:
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelji djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.” (Lukman, 33)
Cijeneći da svaki čovjek na svijetu želi ostaviti iza sebe što bolji trag, da se svako trudi da svoje dijete ostavi iza sebe snabdjeveno sa svim onim što mu je na dunjaluku potrebno i kad bi mogli to nekako osigurati, mnogi smatraju da bi tek tada mogli rahat sa ovoga svijeta otputovati.
Insan se trudi da dadne sve od sebe kako bi mu dijete završilo neku školu kako sutra ne bi moralo niotkog biti ovisno u životu. I tako, u ovom vrtlogu Dunjaluka, često insan zaboravi na sebe i na svoje stvarne obaveze. U toj brizi o svojoj djeci mnogi se izgube i zaborave na upravo proučeni kur’anski ajet gdje nam Allah, dž.š. kaže: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelji djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći!…” To, kao što primjećujemo, znači da nam naš Gospodar skreće pažnju na Dan povratka, ili na dan naše smrti, pa nam naređuje bogobojaznost jer će doći Dan kad roditelji djetetu neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći!
Čitajući Kur’an, braćo i sestre, susrećemo mnogo sličnih opomena. Skreće nam se pažnja i šalje nam se opomena da vodimo računa o tome da uradimo sve kako je najbolje, da se ne bi susreli sa Allahovom, dž.š., srdžbom, ako smo neposlušni bili pa nismo Kur’an čitali, nismo ga ni slušali, nismo ni naše starije i ulemu slušali pa nismo uradili i pripremili se za onosvjetska iskušenja kako treba.
Na Sudnjem danu, taman kad bi želja roditelja ili djeteta bila da se žrtvuje za onog drugog, neće biti prihvaćena. Naravno da su ljubav za djecu, požrtvovnost i pravednost plemenite osobine koje svi priznaju i prihvataju, i još ako se urade u ime Allaha, dž.š., i na taj način se svrstamo u red vjernih i dobrih. Ali, Allah, dž.š. nas ne savjetuje uzalud kada nam kaže: “Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.”
Šejtan je zaista otvoreni i vrlo lukavi neprijatelj čovjeka još od Adema, a.s,. i biće do Sudnjega dana. Stoga nas Allah, dž.š. i upozorava na njega (le’anehullahu ‘alejh/proklet bio), da nas on svojim spletkama ne zavede, jer njegove spletke vode čovjeka u Džehennem, bez obzira kako nam njegove spletke primamljivo izgledale na Dunjaluku.
U suri “En-Nisa” Allah, dž.š., nam ukazuje na prokletog šejtana govoreći: “On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.” (En-Nisa,120)
Braćo i sestre, Allah, dž.š., smilovao se onome kome je dao da shvati i prihvati da, ukoliko uzmemo Allaha, dž.š., za Zaštitnika i pomagača, Kur’an za Uputu i Zakon, Poslanika, a.s., za upućivača i najljepši primjer koji trebamo slijediti, uhvatili smo se za najčvršći oslonac i tada sigurno nećemo zalutati. Čovjek se, nažalost, često, iz prevelike ljubavi prema djetetu ili nečemu drugom, ogriješi prema sebi u odnosu na Allaha, dž.š., i na taj način sebe dovede u stanje iz kojeg ga nejma ko izvući bez milosti Allaha, dž.š. A Allah, dž.š., će se, ipak, smilovati vjernicima koji su nešto nehotice uradili, I neke grijehe će oprostiti kome On hoće, a za nepokorne nevjernike nema nade niti milosti nikakve, kako Allah, dž.š., navodi u Kur’anu: ”Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago svijeta. Njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.” (Ali Imran, 91)
Kao potvrda riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., navodimo i riječi Njegovog poslanika, Muhammeda, a.s., koji u hadisu kaže: “Na Sudnjem danu bit će rečeno stanovniku Vatre: “Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?” A on će kazati: “Da.” Zatim će mu Allah, dž.š., reći: “Od tebe sam tražio lakše od toga. Od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da Mi ništa ne pridružujes, pa si to odbio i idolopoklonik bio!”. (El-Buhari i Muslim).
Zaludu će biti kajanje, braćo i sestre, kada se ugledaju strahote Džehennema. Tada je prekasno! Postalo je sve očigledno. Braćo i sestre, moramo voditi računa o sebi danas i ovdje, bez obzira koliko je to za nas teško. Vrijedi li čekati zvuk lopata više naše glave, nakon što budemu spušteni u hladni i mračni kabur, i nadati se da nam neko tada prouči talkin i pozove nas da bi nas poučio šta trebamo reći kaburskim ispitivačima?!? Ne, tada to nećemo moći čuti!
Braćo i sestre, umjesto uzaludnih nada da će se dogoditi nešto dobro za nas kada nas spuste u kabur, a da to nismo zaradili dok smo po Allahovoj, dž.š., zemlji hodali, bolje je za nas da prihvatimo da su naši talkini naše džume, da su naši namazi u džematu naši talkini, da su naša dobra djela naši talkini, da su skladni međusobni odnosi naši talkini.
Kur’an, braćo i sestre, cijeli ljudski rod jasno i nedvosmisleno poziva već hiljadu i četristo godina na Pravi put! Mnoge su generacije prohujale. Otišli su svi koji su bili prije nas. Otići ćemo tako i mi! Ništa neće moći spriječiti da se Allahova, dž.š., volja ispuni, a od vatre će se zaštiti samo onaj u koga prevagnu dobra djela, koji je vjernik, pokoran svome Gospodaru, bio on muškarac ili žena. Allah, dž.š. nam u Svojoj knjizi poručuje i obećava: ”A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je,- ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.”(En-Nisa,124)
Braćo i sestre, moramo se upitati, vrijedi li uludo živjeti, trošeći svoje i vrijeme i zdravlje, u jednom životu koji nema reprize, bez vjere u Allaha, dž.š.?
Svi koji makar malo razmisle o ovoj temi trebaju shvatiti i zamoliti Allaha, dž.š, da im dadne Uputu i vjeru u srcu da znaju i private da je Allah, dž.š., Istina i vjera Islam da je istina, i Onaj svijet je istina, baš kao što je i ovaj svijet trenutna i privremena istina puna iskušenja i zavaravanja.
Bez obzira na sve teškoće na koje nailazimo u životu vezano za nas i naše porodice, nepokolebljivo moramo ostati u Islamu i živjeti sa Islamom jer tek tada će život imati smisao i pravi motiv. U protivnom, sve ovo nema svrhe.
Pomozi nam, dragi Allahu, da svoj život uskladimo sa propisima Tvoje Uzvišene vjere, da naše porodice budu uz nas i na pravome putu i tu pomoć, Ja Rabbii, pruži svim muslimanima. Amin!