24. 01. 2014./23. rebiu-l-evvel 1435. h.g.
HUTBA – Neke osobine Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.
Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svjetova na svim darovanim blagodatima, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike islama.
Poštovana braćo i sestre,
Ovo je četvrta hutba i džuma u blagoslovljenom mjesecu rođenja Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s., mjesecu rebiu-l-evvelu. U ovom mjesecu muslimani širom svijeta, više nego inače, oživljavaju sjećanje na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., preispituju svoj odnos prema njemu, njegovom sunnetu i svoj život pokušavaju uskladiti sa njegovim riječima i djelima.
U današnjoj hutbi govorimo o nekim osobinama koje su krasile Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s.
Ashabi Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., ljudi koji su imali čast i privilegiju živjeti u njegovom vremenu, opisuju ga na slijedeći način: Resulullah, a.s., se odlikovao znanjem čistog arapskog jezika i lijepim izražavanjem. Govor mu je odisao jasnoćom i rječitošću. U tome je bio nenadmašan. Njegova tečnost govora bila je Allahov, dž.š., dar. Izražavao se jasnim, konciznim i kratkim rečenicama tako da ga je mogao svako razumjeti. Isticao se orginalnom mudrošću.
Najljepše što je imao bila je nadarenost od Allaha, dž.š., da primi Objavu i sposobnost da je prenese ljudima.
Bio je vrlo blag i tolerantan. Bio je sklon oprostu kad treba oprostiti. Bio je strpljiv pri nedaćama. Rijetko kada se ljutio, a vrlo brzo se mirio.
Sve nedaće i svi problemi na koje je nailazio pojačavali su kod njega strpljivost. Njegova plemenita supruga, Aiša, r.a., kaže: “Kada bi se Resulullah, a.s., našao u dilemi između dva problema ili dva rješenja, izabrao bi uvijek lakši put rješavanja, ako to nije bio grijeh, a ako je bio grijeh u pitanju, on je bio prvi čovjek koji bi to osudio”.
Posjedovao je Resulullah, a.s., veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim. Dijelio je svima za koje je znao da su siromašni.
Ibni Abbas, r.a., kaže: “Resulullah, a.s., je bio najdarežljivi čovjek, posebno je bio darežljiv uz ramazan, kada ga je najčešće posjećivao Džibril. Džibrili-Emin bi dolazio svake noći, tokom cijelog ramazana. Podučavao je Božijeg poslanika, a.s., Kur’anu.”
Džabir, r.a., kaže: “Nikada nije od njega nešto zatraženo da je rekao ‘ne.’” (Buhari)
Bio je hrabar, neustrašiv i odlučan. Smatran je najhrabrijim čovjekom. Resulullah, a.s., je nastalom problemu išao u susret a nije bježao od njega.
Bio je stidan i obazriv. Ebu Seid El-Hudri, r.a. je za Božijeg poslanika, a.s., rekao: “Bio je stidljiviji od zbunjene djevice. Kada mu nešto nije bilo povolji, to se očitovalo na njegovom licu.” (Buhari)
Uvjek je imao spušten pogled. Pogled mu je posjedovao moć zapažanja. Nije sa sagovornicima razgovarao o bestidnim stvarima i omrznutim temama.
Nije zapamćeno da je neko od njega prenio nešto ružno.
Nije nikoga direktno kritikovao. Moglo se čuti da kaže: “Šta misliš da neko učini tako i tako….”?
Bio je najpravedniji čovjek. Volio je opraštati. Govorio je iskreno. Visoko je cjenio emanet. To su potvrdili i njegovi prijatelji i njegovi neprijatelji. Još prije poslanstva nosio je naziv “El-Emin” što znači “Pouzdani, povjerljivi”. Resulullah, a.s., je veoma striktno poštivao dogovor i zadanu riječ.
Trazili su njegov stav i mišljenje o mnogim stvarima i događajima prije dolaska Objave.
Nije dozvoljavao da mu se ustaje i pokloni kao što se poklanjalo kraljevima i vladarima.
Posjećivao je siromahe i družio se sa njima. Sjedio je sa svojim drugovima kao jedan od njih.
Aiša, r.a., priča: “Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove, kao što i vi radite.”
Čuvao je rodbinske veze i brinuo za rodbinu.
Bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa svijetom.
Bio je druželjubiv, jednostavan i veoma pažljiv.
Bio je veoma daleko od pokvarenosti, ogovaranja, podlosti i zlo nije uzvraćao zlim.
Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali.
Svoju poslugu niije grdio za neurađen posao.
Evo kako je kćerka Ebu Hala opisala Resullaha, a.s.: “Resulullah bi često bio tužan. Uvjek bi o nečemu razmišljao. Nije imao slobodnog vremena. Nije vodio besposlen govor. Dugo je šutio. Počinjao bi i završavao govor vrlo razgovjetno, punim ustima a ne stisnutim vilicama. Govorio bi sažeto a ne preopširno a ni nedorečeno. Nije koristio prazne rečenice. Govor mu nije bio štur i suhoparan.”
Veličao je Allahove, dž.š., blagodati, a ništa nije kudio. Nije kudio ukus hrane, a ni hvalio.
Nije se ljutio ako bi mu se ispriječio neki problem, već je nastojao da ga riješi.
Čuvao je svoj jezik od onoga što ga se nije ticalo.
Okupljao je svoje drugove i nije ih razdvajao.
Ukazivao bi počast zvaničnicima svakog plemena. Posjećivao bi svoje drugove.
Volio je da zna šta se dešava u narodu.
Potpomagao je dobro i bodrio na dobro. Bio je umjeren. Za svaku stvar je imao mjeru.
Nije uskraćivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga davao onome ko ga ne zaslužuje.
Mrzio je zlo i spriječavao ga. Najviše je cijenio one koji su upućivali na dobro. Cijenio je one koji su bili darežljivi i koji su pomagali drugim ljudima. Stalno je činio zikr Allaha, dž.š.
Nije nigdje dugo boravio. Nije imao određeno mjesto za sjedenje. Gdje je sjedio, sjedio je sa stidom, strpljenjem i povjerenjem.
Uvažavao je svakoga na sijelu i svakome posvećivao dužnu pažnju, kako neko ne bi pomislio da je manje važan od drugoga.
Zbog njegove brige i pažnje ljudi su ga nazivali svojim ocem a on njih svojim najbližim.
Ljude je vrijednovao prema bogobojaznosti.
Poštovao je starije, a imao je milosti prema mlađima.
Ukazivao je počast gostu i strancu.
Bio je druželjubiv, nenametljivog ponašanja.
Sustezao se od tri stvari: uživanja, pretjerivanja i onog što ga se ne tiče.
Ljude je poštedio od tri stvari: Nije nikoga kudio, nije nikoga sramotio i nije nikoga vrijeđao.
Govorio je samo ono od čega će imati nagradu kod Allaha, dž.š.
Kada bi govorio, slušaoci bi šutjeli, a kada bi on završio, oni bi govorili.
Smijao bi se čemu su se i drugi smijali.
Sviđalo mu se ono što se i drugima sviđa.
Čudio bi se onome čemu se i drugi čude.
Govorio je: “Ako vidite da siromah traži nešto, dajte mu i ne tražite da vam se zahvali. Zahvala pripada Allahu.” (Tirmizi)
Suprostavio bi se onima koji ružno govore.
Nije se grlom smijao.
Uglavnom, Resulullah, a.s., je posjedovao sva svojstva zrelosti, izuzetne, posebne ličnosti. Odgojio ga je njegov Gospodar. Samo Allah, dž.š., ovako odgaja. On o Poslanikovom, a.s., odgoju kaže u Kur’anu: “Ti si zaista najljepse ćudi” (El-Kalem, 4)
Draga braćo i sestre, ove Poslanikove, a.s. osobine za nas su kao dragulji i niske bisera koji nam se nude, koji sun a dohvat ruke. Stoga ih studirajmo i prihvatimo, onoliko koliko mi to možemo.
Razlozi zbog kojih su ljudska srca hrlila prema njemu a i danas hrle prema vjeri koju je on ispovijedao leži u gore opisanom. Gore opisano ga je omililo kod ljudi. Ovo ga je učinilo vođom kojeg su ljudi srcem voljeli i zbog kojega su od primitivnog, nepokornog naroda došli do plemenitosti, dobrote i zavidne kulture, visokog stepena prihvatanja Allahove vjere u velikim skupinama.
Braćo i sestre, sve ovo što smo u kraćim crtama naveli govori o veličini Poslanikove, a.s. ličnosti i plemenitosti njegovih svojstava.
Proučavanje životopisa Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., naša je obaveza i prilika da ga bolje upoznamo pa time i zavolimo, jer onaj ko upozna Poslanika, a.s., ne preostaje mu drugo nego da ga zavoli iskrenom ljubavi, a mjesec rebiul-evvel posebna je prilika za nas da preispitamo sebe, svoje osobine, svoje ponašanje, svoj život u islamu, svoj odnos prema Uzvišenom Allahu, dž.š., Poslaniku, a.s., i ljudima uopšte.
Gospodaru naš, smiluj nam se i pomozi nam da Tvojega poslanika dosljedno slijedimo i iskreno volimo. Amin!