31. 01. 2014./30. rebiu-l-evvel 1435. h.g.
Hutba – Koliko smo pokorni Allahu i Poslaniku
Sva zahvala pripada našem Gospodaru, Allahu, dž.š., a salavat i selam donosimo na Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe kao i sve generacije Allahu, dž.š., pokornih muslimana.
Braćo i sestre, Allah, dž.š., nas je obavezao na pokornost i poslušnost Njemu i Njegovom Poslaniku. Na mnogo mjesta u časnome Kur’anu ističe se važnost pokornosti radi ispravnosti vjerovanja.
„I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je zaista na strani izdržljivih.” (Al-Anfal, 46)
Vjernicima je sasvim jasno da je pokornost Allahu, dž.š., sastavni dio vjerovanja i obaveza prema Gospodaru svih svjetova, a već na drugom mjestu je, kako prethodni ajet kaže, pokornost i poslušnost Božijem poslaniku, Muhammedu, a.s.
Motiv za objavu gornjeg ajeta je sklonost muslimana ka raspravama i svađama koje ničem dobrom ne doprinose, već naprotiv – u svađama i raspravama muslimani gube snagu, gube energiju koju trebaju trošiti na korisne stvari, gube jedinstvo pa to neprijatelj vješto koristi, itd.
Iz navedenih razloga prepirka je zabranjena među muslimanima, jer putem prepirke i svađe dolazi do razdora i nesuglasica koje znaju biti kobne i veoma tragične i zato je pokornost Allahu, dž.š., i Njegovom poslaniku u Kur’anu jasno izražena, da se vjernici ne bi smjeli oglušiti o ovu naredbu. Evo šta Kur’an kaže u sljedećem ajetu: “O vernici , pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga , ta vi slušate šta on govori, i ne budite kao oni koji govore: ”Slušamo!”- a ne slušaju”. (Al-Anfal, 20-21)
Iz ovih ajeta je jasna naredba pokornosti i poslušnosti Allahu, dž.š., i Njegovu Poslaniku, a.s., bez pogovora, jer neslušanje i nepokornost vodi u nevjerovanje i kao takva djeluje pogubno na islam i muslimane.
Draga braćo, Allah, dž.š., nas upozorava da su svojstva i osobine munafika i mušrika ono što ljude vodi u propast i čije će boravište biti dno džehennema, iz prostog razloga što ni mušrici ni munafici ne shvaćaju vjeru kako treba, jer prvi je odbijaju a drugi glume među vjernicima da su vjernici, a kada se osame sa svojim šejtanima, oni su sa njima. Za njih u sljedećem ajetu Allah, dž.š., kaže: ”Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.” (Al-Anfal, 22)
Dakle, Allah, dž.š., jasno kaže da su najgora bića ona koja neće da shvaćaju. Ne radi se ovdje o onima koji ne mogu da shvate već o onim silnicima kojima je podaren razum i znanje, koji vide i čuju, koji znaju da je namaz obaveza ali ga ne klanjaju, koji znaju da je post mjeseca ramazana obaveza ali ne poste, koji znaju, dakle, da je pokornost Allahu, dž.š., i Njegovom poslaniku strogi farz ali, umjesto svome Stvoritelju i Njegovom Poslaniku, pokoravaju se svojim strastima pa se tako svrstavaju u one koji neće da shvaćaju.
Takvi, nepokorni i neposlušni, ne koriste se dobrima na način kako je Allah, dž.š., odredio, već zloupotrebljavaju i vid i sluh i razum. Daleko su zalutali oni koji, i pored svih mogućnosti koje imaju, neće da vjeruju i neće da se pokoravaju naredbama Uzvišenog Allaha.
Braćo i sestre, previše je i danas, kao i uvijek što je bilo, onih koji raspravljaju i troše vrijeme u raspravama od kojih nema nikakve koristi već samo šteta i čisti gubitak. Kako ih Allah, dž.š., karakteriše vidi se iz slledećeg ajeta iz sure “Al-A’raf”: “Mi smo za džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvataju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni”. (Al-A’raf, 179)
Prirodno je, braćo i sestre, da čovjek vjeruje u Allaha, dž.š., i da Mu je pokoran, a nevjerovanje u Allaha, dž.š., je nerazumno i neprirodno. Zato Allah, dž.š., i kaže da je za džehennem mnoge ljude i džine stvorio. To je zbog toga što oni ne koriste kako treba svoje organe, koje je Allah, dž.š., dao da budu sredstva upute. U tom smislu, Uzvišeni Allah kaže: “Gluhi, nijemi i slijepi – oni ništa ne shvaćaju.” (Al-Bakara, 171).
U stvari, oni su gluhi, nijemi i slijepi samo za Uputu od Allaha, dž.š.,- kao što kaže Uzvišeni: “…ali, oči nisu slijepe, vec srca u grudima”. (22:46) Zatim On kaže: “…oni su kao stoka…”, tj. oni koji ne čuju i ne shvaćaju Istinu i koji ne vide Uputu; oni su kao stoka koja luta i koja svoja čula koristi samo za zadovoljenje dunjalučkih potreba. Ta stoka čuje glas pastira, ali ne razumije šta joj se govori. Zato Allah, dž.š., za njih kaže da su oni: “čak i gori” od životinja. Jer životinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe, bilo dresiranjem, rade ono zbog čega su stvorene. Za razliku od njih, iako je stvoren da obožava Allaha, dž.š., i vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha, dž.š., i čini Mu širk, tj. pripisuje Mu druga. Zato je čovjek koji je iskreno pokoran Allahu, dž.š., bolji od meleka, a onaj koji Ga ne vjeruje, gori od životinja. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: “…oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (Al-A’raf, 179)
Imajući sve ovo u vidu, nije jasno kako je došlo do neposlušnosti i nepokornosti među muslimanima koji imaju takav ugled u Allahovu Poslaniku, a.s. Pitanje je, zašto je među muslimanima došlo do podvojenosti, do međusobnog sumnjičenja do uhođenja, kad se zna koliki je to grijeh. Da nesreća ne pogađa samo one koji je izazovu i zasluže na dunjaluku jasno je svima, ali je čudno da se istrajava na onome što ne valja, kao da je Allah, dž.š., poslao preko Svoga poslanika milost nekom drugom a ne nama, kao da je Kur’an nekom drugom objavljen, a ne nama.
Svi mi imamo u našem najbližem okruženju primjera neposlušnosti i nepokornosti kod svojih najbližih, kod roditelja i djece. Nerijetko, u kasnim godinama sazreli roditelji, htjeli bi da im djeca za dan ili dva budu kao oni koji su potrošili život u tome dok su stigli do shvatanja da bez vjere u Allaha, dž.š., nema ništa.
Često netaktičnost u potezima sa djecom dovodi do toga da nam djeca napuštaju kuće i odlaze onima koji im nude kao nešto bolje.
Netaktičnost među muslimanima dovodi do razilaženja, čak i do krvoprolića i masovnih ratnih zločina, koji su, opet, bolest za sebe.
Braćo i sestre, morali bi muslimani mnogo vise da se zabave oko onoga što će koristiti a ne oko onoga što će štetu nanijeti. Kur’an kaže: “I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava”. (Al-Anfal 25)
Ovaj ajet ne ostavlja mjesta dvojbi. Ono što je smutnja i što ne valja, a čime se neki bave, neće biti samo opasnost po one koji je čine već i one koji to mirno promatraju, ništa ne poduzimajući. I njih će zahvatiti belaj, baš kao što nas Allah, dž.š., upozorava.
Prenosi se od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, a.s., supruge, da je rekla: “Čula sam Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: “Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.“ Ja sam ga tada upitala: “Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti dobrih ljudi?“ “Hoće“ – odgovori on, pa ga ja opet upitah: „Pa šta će biti sa njima?“ A on mi odgovori: “Njih će zadesiti ono što i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.“
Braćo i sestre, nastojmo da shvatimo da su pokornost Allahu, dž.š., i Poslaniku, a.s., blagoslov i milost, i trebalo bi da bude sreća za muslimane da žive u pokornosti, jer nepokornost vodi lutanju i izopačenosti od koje nema nikakve koristi već samo nesreća i belaj i na ovom i na budućem svijetu.
Zato braćo moja draga i cijenjene sestre, molimo Allaha, dž.š., da milost Svoju prospe na Ummet Muhammeda, a.s., i da ih izbavi iz belaja i tortura u koje su zapali uglavnom svojom krivicom.
Ovo kazivanje završavamo riječima časnog Kur’ana iz pretposljednjeg ajeta sure “Al-Bakara”:
“Semi’na ve eta’na gufraneke rabbena ve ilejkel mesiir“.
(“Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš;
Tebi ćemo se vratiti“.)
Lawrenceville, 31. 01. 2014./30. 03. 1435. h.g.
Imam ZBGA Ismet ef. Zejnelović