26. oktobar 2018./17. safer 1440. h. g.
Hutba – Stanje muslimana
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova na blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu, dž.š., Koji nas upućuje ka nuru islama i koji nas je učinio muslimanima!
Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika, Muhameda, a.s., na njegovu porodicu i časne ashabe i sve one koji ih u dobru slijede.
Draga braćo, cijenjeni džema’ate!
Vrijeme je najbolji i najsigurniji svjedok, da je sve prolazno i ništavno osim
Jedinog Allaha, dž.š. koji nam je poslao Uputu. Ma koliko se trudili da određene
stvari sustignemo, uradimo i završimo, uradi se i završi samo ono što je od
Allaha, dž.š., već određeno da bude, a naša sadasnjica je svjedok kako mi muslimani,
ponosni da nas ima na svijetu milijardu
i po, nesložni smo i nejedinstveni kao
nikad do sada, u 1400- godišnjoj povijesti. Kao da je uopće bitno koliko nas
ima, kad ni sami sebi ne zelimo dobro, a kamo li da nam neko drugi želi!? Zbog
nekog razloga izgubili smo milost i naklonost Allaha, dž.š. Zašto? Evo
odgovora: “A vi namaz obavljate i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite
da bi vam se ukazala milost. Nikako ne misli da će se nevjernici moći
suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo boravište bit će Vatra, a ona je,
zaista, grozno prebivalište.” (En-Nur, 56-57)
Citirani prevod ajeta nas opomonje. Allah, dž.š., naređuj da muslimani namaz obavljaju i zekat daju. Kakvi smo, najbolje nam svjedoče statistički podaci o davanju zekata. Muslimani bi htjeli da budu danas u svijetu neko ko treba da se pita, a da u isto vrijeme ne daju zekat i ne klanjaju namaz. I namaz i zekat su stroge islamske duznosti, naredbe od Uzvišenog Allaha, dž.š. Davanje zekata predstavlja dobrocinstvo prema slabijima i potrebnima, onima koji su u nuzdi, a kojih danas ima mnogo.
Ajet završava sa konstatacijom ”da bi vam se ukazala milost.” (En-Nur 56). Dakle, tu milost treba zaslužiti. Zaraditi je svojom pokornošću Onome ko je naredio nešto. Tek kad musliman izvrđi ove dužnosti može da očekuje milost od Allaha, dž.š. Ali naš Mujo dozvoljava sebi da radi svašta nešto što i sam zna da ne valja, pa opet za sebe veli da je dobar i da ce se njemu Allah dž.š. smilovati(!?)
S druge strane, neki muslimani su u nedoumici pa se
pitaju, kako to da nevjernici rade tolika zla pa opet im dragi Bog daje toliko
dobra. Oni dominiraju i vladaju. To je prividno tako ali tome nema potrebamo mi
misliti, mnogo je bolje misliti kako da ja i ti budemo dobri i da izvršavamo
ono što od nas naša vjera traži. A što se tiče nevjernika, evo im lekcije iz Kur’ana : “Nikako ne
misli da će se nevjernici moći suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo boravište
bit će Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište.” (En-Nur 57.)
Dakle, o Muhammede, o muslimani, ne mislite da nevjernici mogu išta napraviti, da se mogu suprotstaviti Allahu, dž.š., na zemlji. Na kraju im predstoji propast kao što je bila i faraonu i Hamanu, i svim drugim silnicima, i njihovo boravište bit će vatra džehennema.
Mi ne trebamo sjediti čekajući njihovu propast već se sami moramo angažovati da
se nama slično ne dogodi. Evo šta Allah obećava istinskim vjernicima: “Allah
obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno
namjesnicima na zemlji postaviti, kao što je postavio i one prije njih, i da će
im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno
strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni
ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi
gresnici.” (En-Nur, 55)
Ovaj ajet jasno govori kakvi trebaju biti oni koji će vladati Zemljom. A da li je danas tako? Da li muslimani vladaju? Da li muslimani igdje vladaju? Sa ponosom i tugom sjećamo se prvih muslimana koji su snagom vjere pokorili tada dva najveća carstva; Rim i Peziju.
Veliki vojskovođa islamske vojske, Halid ibni Velid sa vojskom dolazi pred persijsku granicu i šalje poruku Kisri, persijskom šahu. “Pozivam te da primiš Islam i ostani vladati, ili ćemo se boriti, ali znaj da ja dolazim sa vojskom kojoj je draže umrijeti na Allahovu putu nego li živjeti!” Pred vojskom takvog morala nije bilo prepreke pa je moćna Perzija bila pobijeđena.
Nedugo iza toga, u vrijeme hazreti Omera, osvojen je bio Jerusalem, taj sveti grad. O savjesnosti i odgovornosti halife Omera, r.a., govori podatak da je. Omer, razmisljao i o sledecem: “Ako mazga slomi nogu u Iraku zbog lošeg puta, biću pitan na sudnjem danu od svoga Gospodara “šta si radio Omere?” To je svijest vladara kakva se moze samo pozeljeti. Kada je njegova briga o hajvanu bila ovakva kakva je tek bila o insanu”? Hazreti Omer nije imao dvoraca i vila, mada ih je sigurno zasluživao više no ovi današnji, jer on se spremao za dvorce i vile u džennetu, a ovi današnji hoće džennet samo na dunjaluku.
Zbog nepokornosti Allahu, dž.š., današnji muslimanski vladari nemaju niti stave
niti moći već osluškuju šta će reći
Amerika pa tek onda oni svoje stavove iznose, da se ne bi zamjerili.
Božiji poslanik, a.s., definisao je neke lose osobine muslimana i opisao uzroke toga u sljedećem hadisu: “Na vas je navalila bolest prošlih naroda, zavist i mržnja. Ona je ta koja brije. Ne kažem da brije dlaku nego vjeru. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se međusobno ne budete voljeli! Zar ne želite da vam kažem kako ćete to postići? Širite međusobno selam.” (Tirmizi)
Ako je Poslanik a.s. upozoravao svoje ashabe na tu bolest, šta kazati za današnje
vrijeme kada se namaz i zekat više izbjegavaju nego izvrpavaju!?
Međutim, Milostivi Allah dao je lijek za svaku bolest pa i za naše grijehe i nepokornosti a to je tevba-pokajanje. Pokajmo se draga braćo, prije nego nam bude kasno, i zamolimo Allaha, dž.š. da nam dadne Uputu i da pobijedimo svoje šejtane, pa tako, Inšallah, i sve svoje neprijatelje, ma gdje bili. Amin, ja Rabbel-‘alemin!
Ismet Zejnelović, imam COBGA