Hatib: Ismet Ef. Zejnelović
Svemogući Allah u Kur’anu Časnom kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; …“ (Alu Imran,103)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Vjernik je vjerniku poput (zgrade) tvrđave, jedan drugog podupiru.“ „Vjernici su kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela boluje i drugi dijelovi mu se pridruže u bolu prolazeći kroz nesanicu i groznicu.“ (Buhari, Muslim)
Draga i poštovana braćo!
Islam uspostavlja i gradi društvo koje je visoko moralno, a njegovi članovi slobodni i ravnopravni jer robuju samo Gospodaru svjetova i međusobno se osjećaju braćom, a njihova srca se najbolje i najlakše sjedinjuju kroz džemat. Najjača veza između muslimana je veza imana i islama i nema od nje snažnije, trajnije i korisnije veze. Sve druge veze, nacionalne, regionalne, materijalne i druge, prolazne su i promjenjive, dok je dinska veza trajna i neraskidiva.
Kao što je jezgro svakog naroda u porodici, tako je jezgro zajedništva i bratstva muslimana u džematu. Otud islamski izvori podstiču vjernike na džemat, naglašavajući veću vrijednost obavljenog namaza u džematu nego klanjanog sam po sebi. Svi blagdani u islamu ističu važnost zajedništva, međusobne ljubavi, poštovanja, potpomaganja, izmirenju zavađenih, pomaganju jetima, siromašnih i bespomoćnih i u mnogim drugim hajirli stvarima. Ta posebnost džemata i jeste u okupljanju i zajedničkom obavljanju bajram-namaza, dženaza-namaza ili džuma-namaza, koji se jedino i mogu obavljati u džematu.
Glavna misija zajednice muslimana općenito je čuvanje i razvoj džematskog duha u narodu, kao osnovnu snagu zajedništva u vjeri, snagu saradnje i potpomaganja. Stoga, složan džemat i jeste bit, jezgro, srce i duša našeg naroda, naše zajednice. A jasna načela zajedništva, bratstva, potpomaganja i savjetovanja u islamu definisana su hadisom:
“Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno jedni drugima dizati cijene, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji, i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omaložava ga. Bogobojaznost je ovdje – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. Dosta je zla čovjeku da omaložava svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, čast i imetak drugog muslimana.” (Muslim)
Odnosi među vjernicima porede se sa jakom zgradom, tvrđavom, ili pak sa živim organizmom, pa se kaže: “Mu’mini (pravovjerni) su poput zgrade čiji dijelovi povezuju jedni druge,“ pa je onda spleo prste jedne ruke s drugom, pokazujući kako to treba izgledati. (Buharija)
Preplitanjem prstiju, na slikovit način Božiji poslanik, a.s, je pokazao kako muslimani moraju biti složni i jedinstveni, jer samo čvrstim oslanjanjem jednog na drugog mogu osjetiti zajedničku duhovnu, moralnu, intelektualnu i fizičku snagu. Kao što svaki element, blok ili cigla, imaju svoje mjesto u nekom zidu, tako i svaki musliman i muslimanka, bez obzira da li su ugledni ili nepoznati, imućni ili siromašni, uspješni ili ne, poslovni ljudi ili nezaposleni, svako ima svoje mjesto i ulogu. Oni trebaju svoju zadaću pošteno i temeljito obavljati, jer svaki propust stvara šupljinu u kompaktnosti i čvrstini zgrade džemata, koja omogućava njeno urušavanje.
Džematlije su povezani najjačom vezom vjerovanja u Allaha, dž.š., i kao takvi čine zajednicu koja je poput živog organizma u kojem se tačno zna mjesto i funkcija svakog organa. Neki organi daju snagu i životnost, drugi osmišljavaju i rukovode različitim aktivnostima, a treći ih provode. U ljudskom organizmu ruke ili noge ne pokušavaju preuzeti ulogu mozga ili kičme, niti oni pokušavaju preuzeti ulogu srca ili duše, nego obavljaju svoj posao za koji su predodređeni i koji najbolje obavljaju.
O toj uzročno-posljedičnoj vezi između čvrstog vjerovanja u Allaha, dž.š., i dobrih međumuslimanskih odnosa svjedoči praksa prvih muslimana i hadis u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Neće niko od vas biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu što i samome sebi.”
džemati koji su sačinjeni od pojedinaca s jakim osjećajem bratstva prema drugima, mogu napredovati i imati uspjeha, mogu prevladati sve različitosti i izdići se iznad ličnih interesa i prohtjeva, te željeti drugima što žele samim sebi, jer slogu u džematu potrebno je stalno dokazivati radom, znanjem, mudrošću i požrtvovanošću svih, kako imama tako njihovih najbližih saradnika u džematskim odborima a i samih džematlija.
Dobrom međusobnom komunikacijom džematlija i komunikacijom Islamske zajednice sa džematima, postiže se plemenit cilj, a to je povezanost, sigurnost, suživot, uključenost, sreća, povjerenje, tolerancija, dijalog i sl., dok nam životne okolnosti daju do znanja da naše džematlije povremeno znaju izraziti i određenu dozu nekulture u komuniciranju i dijalogu u našim odnosima, o kojima Allah, dž.š., kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onog koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, – sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli” – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci…“ (Et-Tevba, 107,108)
Poslanik, a.s., potvrđuje: “Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća.” (Buharija i Muslim)
Džemat je institucija, simbol, jezgro osmišljenog i organizovanog rada zajednice muslimana, čija svrha mora biti bolja, brža i kvalitetnija služba islamu i muslimanima, a iznad svega, treba biti i znak naše prepoznatljivosti u društvu. Da bi se to ostvarilo, naše džemate trebamo snažiti samodisciplinom i poštivanjem pravila i propisa koje sami donosimo radi boljeg timskog rada i radi kvalitetnijeg predstavljanja islama i muslimana u javnosti, široj društvenoj zajednici, gdjegod bili i živjeli.
Molim Svemogućeg Allaha da sve nas učvrsti na putu islama i čvrstog držanja Njegovog užeta, da pomogne našu braću i sestre muslimane na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas ne iskuša ničim što ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom i sestrama koji se međusobno vole i pomažu, da se smiluje nama i našim roditeljima, a da našu djecu učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom dobrih ljudi. Allahumme amin!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA/COBGA