XI. Džuma, 18. 03. 2011./13. Rebiu-l-ahir 1432. h.g.
Jedinstvo džemata je iskaz TEWHIDA
Svaka slava pripada Uzvišenom Stvoritelju, Jedinom Koji je dostojan svake hvale. Hvala Allahu, Uzvišenome Gospodaru na svim dobrima kojima nas neprestalno obasipa i daruje!
Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda a.s. kao i na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike Istine, sve do Sudnjega dana!
Poštovana braćo,
Uzvišeni Allah je Taj koji je uspostavio red u prirodi i svemiru – kosmos, red između ljudi – džema’at, red unutar ljudske duše – ahlak, te red u životu i služenju Gospodaru kojeg definiramo kao Islam.
Kad čujemo riječ ‘džamija’, kod muslimana se stvara asocijacija sa građevinom koja okuplja i zbližava ljude, jer dolazi od arapske riječi “džeme’a”-“jedžme’u” što znaći “sakupiti”. Sama relizacija džema’ata predstavlja skupinu ljudi okupljene oko džamije a koji su povezani zajedničkim interesima i ciljevima.
Etmološki džema’at simbolizira slogu i jedinstvo zajednice. U hadisu: “Držite se džema’ata, jer vuk pojede ovcu koja se izdvoji iz stada” Muhammed a.s. jasno upozorava šta znači privrženost džema’atu a šta znači odvojenost od džemata.
Međutim, umjesto sloge i međusobne tolerancije, te uzajamnog potpomaganja, džema’at ponekad postaje poprište sukoba i nesloga. U nedostatku dovoljne svijesti o nužnosti našeg zajedništva i sloge, naročito zbog lekcije iz naše neposredne prošlosti, kada su naši din-dušmani htjeli da nas potpuno nestane, mi se i dalje svjesno ili nesvjesno sukobljavamo. Ako se analiziraju razlozi naših sukobljavanja lahko se može zaključiti da su neznatni i nebitni jer su u pitanju samo sujeta i egoizam pojedinaca a nikako ideal radi višeg cilja ili interesa vjere ili zajednice.
Dobro poznati kur’anki imperativ “..Svi se čvrsto držite Allahova užeta i nikako se ne razjedinjujte..” dobro je poznat nama svima, kao što je poznata i zabrana odvajanja i nesloge: “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli, njih čeka velika patnja.”
Pitamo se, draga moja braćo, kako onda može doći do nesuglasica, prepirki i svađa , posebno kad je u pitanju džamija, simbol zajedništva i općeg dobra? Svrha namaza i džamije, u duhu Kur’ana jeste ispravan čovjekov odgoj: “Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje, i obavljaj namaz, jer
Apsolutna isključivost, samouvjerenost i neprihvatanje suprotnih dokaza ili argumetata ne mogu biti islamska obilježija niti obilježija koja krase jednog muslimana. Naprotiv, polazište u raspravi mora biti prihvatanje nečije moguće greške, bez namjere. Prenosi se od Imami Šafi’ije da je kazao: “Moje mišljenje je ispravno, uz mogućnost da bude pogrešno, a mišljenje mog protivnika je porgrešno uz mogućnost da bude ispravno.”
Uistinu, i prve generacije muslimana su ponekad imale međusobnih neslaganja, ali njihova neslaganja su bila različitosti mišljenja, a ne razlozi za neslogu i odvajanje.
Ukoliko razlike u mišljenju djeluju u zdravom okruženju, one mogu obogatiti islamsku misao i stimulirati intelektualni progres. One mogu pomoći da probleme i pitanja posmatramo u širem i dubljem smislu, uz veću preciznost i temeljitost.Nažalost,u nekim slučajevima to nije tako i sve pozitivne prednosti koje proizilaze iz zdravih mezhebskih različitosti u našoj vjeri, utru put otrovu neslaganja koji uništava naše ionako male duhovne potencijale i znanje o našoj vjeri.
Neki ljudi, u nemogućnosti da sagledaju stvari na uravnoteženen način i sagledaju važnost jedinstva i zajedništva a pogubnost razjedinjavanja, obraćaju pažnju na sporedne aspekte koji se primitivnim prepričavanjem po principu ‘rekla-kazala’ enornmo uvećavaju i mijenjaju smisao izvan svake mjere i daju im važnost u odnosu na druge prioritete koje džemat ima.
Kod nekih naših ljudi upravo ovaj sporedni aspekt, koji ne bi smio biti presudan u vremenu i prostoru u kojem je naša ukupna egzistencija u opasnosti, postaje baza za suđenje drugima, njihovo preziranje i omalovažanje njihovog rada. U takvim slučajevima egoistične motivacije prodiru duboko u psihu osobe i koče njezin um i osjećanja, pa ona ignorira zajedničke ciljeve islamskog ponašanja a prihvata lične interese i egoizam.
U interesu očuvanja sloge i zajedništva, što je neprikosnovena islamska dužnost, muslimani su dužni međusobno se uvažavati, praštati jedan drugom i imati razumjevanja i osjećaja za suprotne stavove i mišljenja. Opći interes, sloga i tolerancija moraju biti važniji od ličnih stavova i prohtjeva, jer Muhammed a.s. u jednom hadisu kaže: “Ja garaniram kuću u Džennetu onome ko napusti raspravu, pa makar bio u pravu.”
Ljudi vole raspravu i to je generalno slabost ljudskih bića. Ovo nam potvrđuje i Gospodar svjetova, Koji najbolje poznaje Svoja stvorenja, pa kaže u Kur’anu:
“…ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.”
Rasprava je i uzrok zablude jednog naroda nakon što su bili upućeni, kako kaže Poslanik, a.s.: ”Nijedan narod nije zalutao nakon upute na kojoj je bio, osim nakon što su počeli sa raspravom…”
Musliman se treba ponositi onim što učini na putu zbijanja ljudi i učvršćivanju bratske ljubavi i solidarnosti, a nikako svojim doprinosom cjepanju džema’ata i zajednice, jer je to zlo koje se ničim ne može opravdati i iza toga zla mogu stajati samo loše, a nikako dobre i iskrene namjere.
Ovaj naš džemat, i pored navedenih tenzija i prepreka od strane nekih neistomišljenika, na putu je velikog progresa I iskoraka naprijed, elhamdulillah!. Kupovinom zgrade u Lawrencewille-u, na adresi 950 Grayson Hwy, naš džemat ostvaruje sve potrebne predispozicije da svojim vrijednim džematlijama stavi na raspolaganje višenanjenski objekat gdje će na jednom mjestu imati džamiju i sve prateće objekte koji su nužno potrebni za dalji opstanak i razvoj kompletne zajednice Bošnjaka . Naša djeca će ovim objektom definitivno biti zbrinuta a naša je obaveza da im ovaj veoma lijepi objekat što prije stavimo na raspolaganje.
Allahov Resul kaže: “Ko bude sagradio mesdžid želeći Allahovo zadovoljstvo, biće mu sagrađene slična kuća u Džennetu.” (Buhari)
Braćo, sad ili nikad smo dužni dati od sebe onoliko koliko možemo. Ponavljam, onoliko koliko možemo jer nas toliko duži i naš Gospodar. U toku je akcija prikupljanja novca, od vrata do vrata. Obavezno se odazovite i uključite jer ćete time postići veliki hajr i steći Allahovu milost za oba svijeta. Closing će biti za nekoliko dana a nakon preuzimanja ključa, uz Božiju pomoć, slijedi adaptacija prostora za naše potrebe. Vrijedne ruke naših časnih graditelja imaće svoju priliku.
Upamtimo braćo, bez odricanja i žrtve ne stvaraju se velika djela. Velika djela su velika onoliko koliko mi ulažemo sebe u njih. Još jedan čvrsti korak nam je potreban da bi naše buduće generacije bile ponosne na nas i naše žrtve na Allahovom dž.š. putu pa kazale kada nas više ne bude bilo: “Naši roditelji su nam ostavili u nasljeđe našu vjeru, materijalne uslove i objekte da čuvamo našu vjeru. Neka je našim roditeljima vječni rahmet i neka ih Allah dž. š. nagradi džennetom.” Braćo, to će biti vrhunac uspjeha svakoga od nas.
Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će doprinjeti izgradnji, jačanju i očuvanju džema’ata a nikako od odnih koji će ga opstruirati i rušiti.
Allahu Milostivi, uputi nas na Tvoj, jedini pravi put, učvrsti naše jedinstvo, oprosti nam naše grijehe i uvedi nas u Tvoj obećani Džennet.
Amin.