11. maj 2012./20. Džumadel-uhra 1433. H.
Džamije su simbol našeg opstanka
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam Allahovu Poslaniku Muhammedu, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike do Sudnjega dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre,
Prošli ponedjeljak, 07. maj 2012. godine obilježen je u BiH kao “Dan džamija”.
Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000-te godine donio odluku o obilježavanju 07. maja, “Danom džamija”, jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora “Ferhadija” džamija u Banja Luci.
„Dan džamija“, podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. – 1995. godina.
Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bošnjačke arhitekture XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 07. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja “Ferhadije”, srušena je i obližnja sahat-kula, a ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. “Ferhadija” je bila jedna od 16 banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. – 1995. godine, do temelja porušene.
Braćo, mi dobro znamo da su džamije Allahove, dž.š., kuće na Zemlji i njima Islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo, dž.š., ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja Njegovoga zadovoljstva.
Opće je poznato da neprijatelji Islama ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami… Oni stoljećima zatiru tragove Islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru u druge zemlje i zbijanje na sve uži životni prostor u svojoj rođenoj otadžbini BiH, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla.
Čovjek se pita, kakva je to mržnja, koji je to mentalni sklop i ljudski (na)um koji je sramni plan skrojio, nasilničku odluku donio i neprijateljsku ruku digao nad Allahovim kućama na zemlji, Allahovim kućama u kojima se uči bogobojaznosti, moralu, dobročinstvu prema svemu pa i prema komšijama drugačijeg uvjerenja?
Allah dž.š., kaže: “Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku.” (El-Beqare, 114.)
Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji, pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim!
Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.
Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, da nas opet ne zateknu nespremne, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.
Na sreću naših komšija i susjeda, Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je Islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.
Braćo i sestre! Gradimo džamije, pomažimo njihovu gradnju na cijeloj zemaljskoj kugli i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag!
Mi ovdje nikada ne smijemo zaboraviti i odustati od obaveze rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale, ali isto tako dužni smo da izgradimo jednu lijepu Božiju kuću ovdje i sada! Dužni smo da džamiju kao simbol našeg postojanja bez oklijevanja počnemo graditi odmah! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama koji žive u ovoj zemlji da se svi zajednički uključimo. Došlo je vrijeme kada nemamo pravo oklijevatii čekati. Čast je i zadovoljstvo biti graditelj džamije. Nama je istorija dodijelila tu obavezu i čast da na ovom prostoru osnujemo džemat, izgradimo Božiju kuću, u cilju činjenja dobra. Mi znamo da se najviše moramo osloniti na naše sopstvene snage i, uz neminovnu pomoć našega Gospodara, uspjećemo jer nam je nijet gradnja Negove, dž.š., kuće radi promovisanja ljepote Islama, zbližavanja, širenja ljubavi i Allahovog, dž.š., zadovoljstva. U to ime pozivam vas sa ovog časnog mjesta, u ovome svetome danu džume, da se svi vi ovdje prisutni angažujete i žrtvujete u ime Allaha, dž.š., i stavite na raspolaganje na način koji vama lično najviše odgovara, bilo dobrovoljnim radom, bilo novčano ili na neki drugi način.
Molimo Allaha, dž. Š., da nas učvrsti na putu Islama, da ummet Muhammeda, a.s., učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Vjeru i našu djecu u njoj, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, te da nam bude milostiv na Sudnjem danu. Amin!