14. decembar 2018./7. rebiul-ahir 1440. h. g.
HUTBA – Da li smo na Pravom putu
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu, dž.š., koji nas je uputio ka nuru islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru.
U našem ibadetskom kalendaru postoje dani u kojima postoje posebne obaveze. Takvi su dani bajrama. U tim danima postoji poseban ibadet, bajram namaz. Znajući da u kategorizaciji djela u šeriatu ovaj posebni godišnji namaz ne spada u stroge obaveze, možemo zaključiti da je ovom namazu cilj naše okupljanje. Cilj je da okupljeni radi bajramskog namaza, svjedočimo naše jedinstvo, privrženost džematu, da se potsjetimo na naše svakodnevne obaveze u vjeri. Treba naglasiti da su na Poslanikovom, a.s., putu samo oni koji izvršavaju svakodnevne obaveze, jer to je istinska vjera, to su mu’mini.
Analogno ovome, naša okupljanja na bajramima, nisu nam dovoljna da bi postigli Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Božije zadovoljstvo se postiže tako što se s Njegovim imenom ide na počinak, i svaki novi dan između buđenja i počinka, ispuni se dan se borbom na Božijem putu. Mu’min je onaj ko Allahove, dž.š., naredbe živi i nastoji što više činiti dobro, te biti koristan drugima i zajednici.
Abdullah ibn Amr ibn As prenosi: „Poslanik nam je govorio: „Ukazujte počast mojim ashabima i činite im dobro. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam od Allaha došao, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja je ona generacija koja dolazi poslije njih. Oni vjeruju u mene i slijede Allahovu naredbu, a nisu me vidjeli. Poslije njih će biti generacija koja ih slijedi i koji će vjerovati u mene. Poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi brigu o namazu i slijedit će svoje prohtjeve. Oni će ostaviti ono što sam im naredio a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio. Krnjit će vjeru svojim prohtjevima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se, a da to od njih niko ne traži. Svjedočit će iako njihovo svjedočenje nikom ne treba. Kada im se nešto povjeri, oni će povjerenje izigrati. Govorit će i lagati, govorit će a riječi i djela im se neće slagati. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida između njih i povjerenja, a proširit će se laž, prevara, neposlušnost roditeljima, škrtost, pohlepa, zavist, zinaluk, loše ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će iz vjere izlijetati kao što izlijeće strelica odapeta iz luka. Smak svijeta će doći onda kada na zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegovu blagodat, onda se čvrsto pridržavajte sunneta i budite u zajednici. Dobro se čuvajte novotarija jer je svaka novotarija zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Božije naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se sa Allahom koji će biti srdit na njega i koji će ga uvest u Džehennem“. (Tenbihul gafilin).
Draga braćo, iz svakog ibadeta, svakog učinjenog dobrog djela, musliman bi trebao izaći drugačiji, bolji. Iza svakog iskušenja, morao bi biti zreliji u vjeri i čvršći na Božijem putu. Okupiti se na bajram ili na hadžu a živjeti u društvu u kojem postoji sve negativno u prethodnom hadisu nabrojano, znači i džamiju i mjesta hadžska imati za svjedoka protiv sebe.
Mi zaboravljamo da je bajram namaz manje važan i manje obavezan od svakodnevnog sabaha. Naša vjera se ocjenjuje prema sabah namazu a ne prema bajramu. Cilj namaza je odgoj. Cilj je da budemo ljudi koji su moralom i marljivošću okićenii koji svojim ponašanjem plijene druge.
Naša uvažena ulema kaže: „Ko bude činio četiri stvari, a ne bude baš zbog činjenja tih stvari bolji, to znači da njegov obred nije primljen.
1. Ko bude u borbi na Božijem putu a poslije toga ne poveća činjenje dobra, znak je to da mu njegovo ratovanje, borba na Božijem putu nije primljena.
2. Ko bude postio rramazan a ne popravi se, znak je to da mu post nije primljen.
3. Ko obavi hadž a ne promijeni se, znak je to da mu hadž nije primljen.
4. Ko se razboli, pa ozdravi a ne bude bolji, to je znak da mu grijesi nisu oprošteni“.
Draga braćo, iza nas su mnogi ramazani, bajrami, razne ceremonije i okupljanja. Ipak, s nama u društvu i dalje živi, ogovaranje, nepovjerenje, laž, prevara, ljubomora, neodgovornost. S nama i dalje živi škrtost, pohlepa, zavidnost. Svjedočimo lošem ponašanju ljudi koji sebe zovu muslimanima. To je zato što smo ostavili ono što Poslanik, a.s., naređuje a prigrlili smo ono što nam zabranjuje. Prohtjevi i strast su nam vodič a dobra djela činimo kako bi se istakli među ljudima. Ni prisustvo bajramu, ni kurban, ni hadždž, ni ramazan, ne mijenjaju nas. Pitamo li se, jesu li nam naši obredi i djela primljeni?
U suri “El-Bekare”, u ajetima o hadžu, Allah, dž.š., opominje: „Kada završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što pretke svoje spominjete, i još više Ga spominjite“. (El-Bekare,200). To je stoga da bi Stvoritelja svjesni bili i od grijeha se udaljili. Ne zaboravimo da je to moguće samo ako znamo da, osim bajramskog, postoje i važniji namazi, a to su dnevni. Ne smijemo smetnuti s uma da je vjeri cilj da gradimo društvo kakvo su gradili najbolji između nas, s Poslanikom, a.s., na čelu. Cilj vjere su ispunili ashabi. Oni su i poslije obreda živjeli vjeru. Mi ashabe, na čelu sa Poslanikom, a.s., prihvatamo za uzore ali smo daleko od njih. Upitajmo se, braćo kuda nas vodi sve ovo!
Uzvišeni Allahu, učini nas svjesnim savršenosti naše vjere i pomozi nam u nastojanju da naša djela budu potvrda da Si naše obrede primio. Amin!
Imam Ismet Zejnelović