12. jun 2020./20. ševval 1441. h.g.
HUTBA – EMANET
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, na neizmjernim ni’metima i blagodatima.
Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhameda a.s., svjedoka i donosioca radosnih vjesti. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike Islama.
Poštovani džema’ate, draga braćo, U današnjoj hutbi, uz Allahovu dozvolu, namjera je da se potsjetimo na emanate/obaveze/ koje smo preuzeli i koje imamo u životu na ovome svijetu.
A pouku primaju oni koji pameti imaju i koji su bogobojazni. “…Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili…”
Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkosmislen -, da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 72-73)
Vidite, braćo, uistinu je čovjek preuzeo na sebe težak i veliki emanet – odgovornost. Emanet, koji su, kako nam kazuje Uzvišeni Allah u Kur’anu, odbili ponijeti nebesa, zamlja, brda i planine i pobojali su se od njega, a mi smo ga, iz lahkomislenosti, prihvatili i ponijeli.
Pitanje koje slijedi i koje se postavlja je: koliko mi uistinu poštujemo preuzeti emanet, kako ga čuvamo i koliko ga u životnoj praksi sprovodimo?
Emanet tj. obaveze imamo prema Allahu, dž.š., i prema robovima Njegovim, kojima nas je Uzvišeni Allah zadužio, pa ako ih budemo svjesni, te pazili i izvršavali, bit ćemo od onih ‘koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, koji će džennet naslijediti i koji će u njemu vjčcno boraviti’.
Emanet je kada uzimamo abdest, kada klanjamo namaze, kada postimo ramazan, kada učimo Kur’an, kada podučavamo svoju djecu i unučad propisima vjere, kada iskažemo poslušnost prema roditeljima, kada upućujemo na dobro a odvraćamo od zla, kada radimo i doprinosimo Islamu i muslimanima u cjelini.
Najvažnije od obaveza-emaneta jesu one koje je Allah, dž.š., propisao u Kur’anu, gdje kaže: “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36)
Ovaj ajet ulema naziva deseto-pravni ajet jer sadrži deset prava ili obaveza: tj. obavezu-emanet: 1. prema Allahu, 2. prema roditeljima, 3. prema rodbini, 4. siročetu, 5. siromasima, 6. bližnjim komšijama, 7. daljnjim komšijama, 8. prijateljima, 9. putnicima namjernicima i 10. onima koji su u posjedu (slugama).
1. Što se tiče prava Svevišnjeg i Uzvišenog Allaha ili obaveze prema Njemu, to je najveće i najznačajnije pravo i obaveza, a podrazumijeva da samo Njega obožavamo, i da Mu ništa kao druga ne prepisujemo i to je ono zbog čega smo stvoreni, kako kaže Uzvišeni: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju (i da Mi se klanjaju).” (Ez-Zarijat, 56)
A ibadet, Allahu, dž.š., koristit će nam samo onda ako bude učinjen sa punom iskrenošcu, bez imalo primjese velikog ili malog širka, kako kaže Uzvišeni: “Klanjaj se samo Allahu, iskreno Mu vjeru ispovijedajući ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 2-3)
2. Nakon emaneta i prava Uzvišenog Allaha slijedi pravo roditelja odnosno obaveza prema njima. Naša je obaveza-emanet da roditelje pazimo, poštujemo, pomažemo i činimo im dobročinstvo koje će biti popraćeno skrušenom dovom: „Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali.” (El-Isra, 24)
Ulema kaže: “Najpreči od ljudi, poslije Stvoritelja, da mu se zahvaljuje i dobročinstvo čini te mu se bude poslušan i pokoran su roditelji. Dobročinstvo prema roditeljima Allah, dž.š., je spomenuo uporedo sa dobročinstvom prema Njemu. „Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim.” (Lukman, 14)
3. Poslije roditeljskoga hakka dolazi (pravo) emanet rodbine, odnosno obaveze i dužnosti prema njima, a to su bliži rođaci sa kojima nas veže srodstvo po ocu i majci, braća, sestre itd. Naša obaveza naša prema njima je da održavamo sa njima rodbinske veze, i da im činimo dobro imetkom, posjetom, hajr-dovama, selamom-pozdravom i ostalim dobrocinstvima, bilo riječima ili djelima.
4. Zatim dolazi pravo siročadi /maloljetne djece koja su izgubila očeve/ a ogleda se u dobročinstvu i samilosti prema njima, brizi i starateljstvu o njima, zaštiti i čuvanju njihovog imetka, te njihovom njegovanju i odgajanju. Za to sve slijedi velika nagrada jer je Allahov Poslanik, a.s.w.s., rekao: “Ja i skrbnik jetima ćemo biti u dzennetu kao ova dva prsta.” (Muslim)
5. Zatim dolazi pravo siromasnih, a to su oni koje je nužda i potreba osiromašila. Njihovo pravo, odnosno dužnost prema njima ogleda se u saosjećanju i dobrošinstvu prema njima, u dijeljenju sadake i brizi o njihovom stanju. Muslim u svom „Sahihu” prenosi da je Poslanik ,a.s.w.s., rekao: “Onaj ko brine o hudovici i siromahu jes kao mudžahid – borac na Allahovom putu.”
6,7. Zatim slijedi pravo komšije. Prenosi se da je Poslanik, a.s.w.s., rekao: “Tri su vrste susjeda: susjed koji ima tri prava, susjed koji ima dva prava i susjed koji ima jedno pravo. Susjeda koji ima tri prava, to je susjed musliman, rođak. – Njemu pripada, pravo susjedstva, pravo srodstva, i parvo islama. Susjed koji ima dva prava, to je susjed musliman, njemu pripada pravo islama i pravo susjedstva. Susjed koji ima jedno pravo, jeste susjed nevjernik. Njemu pripada pravo susjedstva.”
8. Zatim dolazi pravo druga ili prijatelja, a to je saputnik ili pratilac na putu. Negovo pravo se ogleda u lijepom druženju s njim i dobročistvu prema njemu.
9. Zatim dolazi pravo putnika namjernika, a to je musafir koji u prolazu nailazi blizu nas. U dobročinstvo prema njemu spada da se opskrbi onim što mu je potrebno na njegovom putovanju i da mu se pokaže put ako je zalutao.
10. Zatim dolazi pravo onih koji su u vlasništvu čovjeka, kao što su sluge, pa i hajvani. I oni imaju svoja prava. Njihovo je pravo da im se dobročinstvo čini te da se lijepo i blago sa njima postupa.
Uzviseni Allah je prethodni kur’anski ajet završio riječima: „Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36)
Ova prava, odnosno dužnosti i obaveze koje su navedene u ovom ajetu, najvažniji i najznačajni su emanet koje smo mi kao razumna bića i vjernici na sebe preuzeli, pa se trebamo truditi da ga pošteno i u cjelost ispunimo, onako kako je Allah dž.š., naredio riječima: “Allah vam zapovijeda da emanete (stvari od povjerenja) predajete onima kojima pripadaju.” (En-Nisa, 58)
Draga braćo, ukazano nam je neograničeno veliko povjerenje nad našom djecom. Allahovom voljom, djeca sun am poklon od Nlega, pa ih lijepo i u duhu islama odgajajte, vaspitavajte i podučavajte. Udaljite od njih sredstva zla koja će iskvariti njihov moral, kao što su filmovi bezobraznog, razvratnog sadršaja ili bestidne pjesme ili novine sa sramotnim slikama ili knjige u kojima se nalaze haram i/li kufr, bezbožnost. Instalirajte sebi na internetu kontrolu, da znate na koje stranice djeca idu, šta tamo rade i s kim tamo komuniciraju.
Poslanik a.s.w.s., je rekao: “Ispuni emanet onome ko ti ga je povjerio i ukazao i ne obmanjuj onoga ko je tebe obmanuo.”
I rekao je: “Onaj ko nema emaneta (povjerenja) nema imana.”
I još je rekao: „Tri su znaka licemjera/munafika: kada govori-laže, kada obeća -iznevjeri i kada mu se povjeri-pronevjeri.”
Cijenjena i poštovana braćo! Musliman je dužan čuvati emanete i vjerno ih u potpunosti izvršavati. Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.” (El-Enfal, 27) “…ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje (emanet) i neka se boji Allaha, Gospodara svoga…” (El- Bekare, 283)
Mnogobrojni su ajeti i hadisi koji govore o ovoj temi, pa pozivam sebe i vas da se budemo svjesni Allaha čuvajuci naše emanete, vodeći brigu o njima, izvršavajuci ih, jer stvar je emaneta ozbiljna i teška, odgovornost slijedi, a opasnost od njihove pronevjere nad vjerom, imovinom, porodicom i braćom muslimanima, je nesaglediva.
Zato, poručujem sebi i vama da Allaha Uzvišenoga stalno molimo da nam pomogne u ispunjavanju preuzetih emaneta i odgovornosti, onako kako će On biti zadovoljan, jer ćemo se za to račun polagati.
Gospodaru naš, pomozi nam da ispunimo povjerene nam emanete, da sačuvamo svjetlo islama! Gospodaru naš, učvrsti korake naše, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA