09. novembar 2018./01. rebiu-l-evvel 1440.
HUTBA – Muhammed, a.s.- najljepši uzor
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova na mnogim blagodatima kojima nas obasipa. Hvala Allahu, dž.š., koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima.
Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog, dž.š., Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru.
Draga braćo i sestre, draga omladino.
Danas je nastupio mjesec rebiul-evvel, treći mjesec islamskog kalendara. Na dvanaesti dan ovoga mjeseca rođen je najuzoritiji Božiji poslanik ljudskoga roda, Muhammed, a.s. Tim povodom će se cijeli ovaj mjesec u mnogim dijelovima islamskog svijeta održati mnoge manifestacije čiji je cilj osvjetljavanje lika i života Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. Naš džemat će u utorak, 20. novembra, tj. 12. rebiul-evvela 1440. Hidžretske godine, iza jacije namaza, ugostiti četiri eminentnih i izvođača mevluda i ilahija iz BiH. Doći će nam i muftija Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, dr. Sabahusin ef. Ćeman.
Nama je, braćo i sestre, Allah, dž.š., odredio da budemo muslimani i da slijedimo Poslanika. Muhammed, a.s., je posljednji Allahov, dž.š., poslanik koga je Isa, a.s., najavio. Kur’an kaže: “A kada Isa, sin Merjeme, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov poslanik, – da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed prenesem, koji će doći nakon mene…” (Kur’an, LXI:6 )
Božiji poslanik, a.s., kaže u hadisu: “Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam “El-Mahi” ( kojim Allah, dž.š., briše nevjerstvo), ja sam i “El-Hašir”,( prvi koji će biti oživljen i poslije koga će ljudi biti oživljeni), a ja sam i “El-Akib” (poslije mene neće više biti poslanika.”) (Buharija i Muslim)
Da bi shvatili bit Islama od posebne je važnosti shvatiti značaj Poslanika, a.s., u životu muslimana.
Mnogi se pitaju, odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku kada su posrijedi njegove riječi i njegova djela? Odakle ta silna želja da se to pretoči u svakidašnju razinu individualnog i porodičnog života?
Zaista, na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je udaljen od vjere, zapravo, svaki onaj koji nije teoretski ni praktično dokučio i osjetio ulogu Poslanika, a.s., kao navjestitelja Božije Poruke.
Kur’an jasno objašnjava da je Muhammed, a.s., čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je Uzvišeni Allah odabrao za Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, te da je odabran kao uzor muslimanima. Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik, a.s., smrtan čovjek ali također i najsavršenije Božije Stvorenje.
Muslimani smatraju Poslanika, a.s., najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih, dž.š., stvorenja jer ga je On izabrao i obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati. Kur’an kaže: “Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha.” (XXXIII:21)
Svaki vjernik smatra Poslanika, a.s., primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija, od Poslanika, a.s., do danas, proučava njegov životopis sa željom boljeg razumjevanja Kur’ana i pretakanja života Poslanika, a.s., u svoj vlastiti život.
Ko je odgojio Poslanika, a.s.,? Poslanik, a.s., je govorio da ga je odgojio njegov Gospodar. Aiša, r.a., je kazala da je Poslanikov, a.s., ahlak bio Kur’an. U Kur’anu se kaže da je Poslanik, a.s., najljepše ćudi, karaketera. “A tebe smo kao milost svjetovima poslali.” (XXI:107)
Poslanik, a.s., naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog stvorenja. Nikoga nije odbacivao, u razgovoru sa svojim ashabima je tražio rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom gradio zajednicu.
Ključni momenat je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta, da je svu svoju snagu iscrpljivao kako da popravi stanje ljudi i zajednice. Poslanik, a.s., je dokaz Božije milosti čitavom čovječanstvu.
Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je “poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi.” Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio najbolji uzor za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova. Dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.
Nepregledni su svi vidovi
Allahove,dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s. Zato vjernik pri svakoj
prilici blagosilja svog Poslanika, na takav način učestvuje u
blagosiljanju kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.
“Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici,
blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite.” (XXXIII:56)
Svaki vjernik prilikom poziva na namaz /ezana/, moli Allaha, dž.š., da dadne Poslaniku, a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto /mekamen mahmuden/. Allahovo, dž.š., obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali se mi sa svojom dovom uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom, dž.š., milošću koja nam je poslata njegovim poslanstvom.
Ne samo da je Muhammed, a.s., bio najljepše ćudi, on je istovremeno poznavao prirodu čovjeka sa kojim je razgovarao. On se čovjeku obraća kao Božijem stvorenju koje ima srce, razum i dušu i pristupa mu na način da ne povrijedi njegova ljudska osjećanja. Poslanik, a.s., se u tom odnosu prema čovjeku pokazuje kao najbolji poznavalac tajni ljudskoga srca i duše. Uzvišeni Allah uči ga tome i obraća mu se sa riječima: “… i reci im o njima ono što će ih dirnuti.” (Kur’an, En-Nisa, 63).
Muhammed, a.s., nije nikada vrijeđao ni ponižavao čovjeka, čak ni u najtežim trenucima svoga života. On je Poslanik koji je okrenut čovjekovoj vanjštini, potrebama i njegovom srcu i koji biva dirnut njegovim riječima i postupkom. Sklad između istine koju izgovora i postupka kojim otvara vrata ljudskog srca je trajni pečat njegove misije.
Osim što govori jezikom istine i blagosti, on vodi računa kako će njegov sugovornik prihvatiti njegove riječi ili njegov postupak.
Jednom je neki siromah donio Poslaniku, a.s., pregršt grožđa. Allahov Poslanik, a.s., sam je pojeo dvije-tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od ashaba je rekao: “O, Allahov Poslaniče! Sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio?” Allahov Poslanik, a.s., se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da pojedem svo grožđe i tako usrećim siromaha. Nisam želio da mu povrijedim osjećanja.”
Sav njegov život bio je posvećen ideji vjere u Jednog, Jedinog Boga, to je pokazao svojom životnom praksom i to je tražio od svojih ashaba. Draga braćo, isto se i od nas traži: Da budemo ljudi od riječi i djela, da neprestalno budemo svjesni Allaha, d.š., pa ćemo pravim putem ići, da volimo ljude jer su Allahu, dž.š., najodabranija stvorenja, da svoju djecu odgajamo u duhu vjere i islamske tradicije, da budemo dobronamjerni u svemu što radimo jer smo sjesni da nas Allah, dž., š., vidi.
Gospodaru naš, osvijetli nam razum i pomozi nam da volimo i slijedimo Tvoga Poslanika pa da nam on na Sudnjem danu bude zagovarač! Amin!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA