23. novembar 2018/15. rebiul-evvel 1440.
Hutba – NAJLJEPŠI UZOR
Hvala Allahu, dž.š., na nimetima i blagodatima kojima nas je počastio, i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sljedbenike, sve do sudnjeg dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre!
Želja mi je da ovom hutbom pobudim naše osjećaje i želju u pogledu slijeđenja sunneta našeg Poslanka, Muhammeda, a.s., kao najljepšeg uzora, kako bi na taj način zaslužili Allahovu, dž. š., milost.
U Poslaniku, a.s., vjernici imaju najljepši uzor. Znamo da njegova djela i riječi nikada nisu dolazili u kontradikciju. U tom pogledu kaže Allah, dž. š., u 21. ajetu sure „Al-Ahzab“:
لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
“Vi u Allahovu Poslaniku imate nejljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.”
Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha, dž. š., slijede sunnet Allahova Poslanika, a.s., i to je jedan od načina postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva, a šta bi to trebalo da nam bude preče od toga i šta je uostalom smisao našeg života?!
Da li i mi slijedimo sunnet Muhammeda, a.s., i da li se nadamo Allahovoj, dž.š., milosti i nagradi?
Kako smo uredili naše živote i da li je Islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve za smisao života na dunjaluku?
Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele se prikazati kao zaostali tradicionalisti i fundamentalisti?
Hoćemo li se promijeniti i približiti svome Gospodaru i provoditi svoj život u pokornosti Njemu?
Zar svojim ponašanjem ne izazivamo Allahovu, dž.š., srdžbu i ne približavamo se džehennemoskoj provaliji?
Draga braćo, ima li harama koji među nama nije našao sebi pogodno tlo i ima li koji od harama da ga mi ne kušamo? Narod koji je, najprostije rečeno, izmasakriran ponaša se kao da su mu svi problemi riješeni i kao da se i dalje ne vodi bitka za puki opstanak?!
Allah, dž. š., u posljednja dva ajeta sure „Et-Tevbe“, govori o nekim od osobina našeg Poslanika, a.s., pa kaže:
لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَحِيمٌ(128) فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُلْ حَسْبِي اللَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَهُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ(129)
„Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udarati, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.(128) A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velikog.“(129)
Poslaniku, a.s., su teško padale nevolje koje su snalazile njegove ashabe i Ummet i od srca je želio da što prije prihvate put Islama. Bio je vrlo blag i milostiv prema svojim ashabima i na taj način je plijenio srca ljudi, koji bi se od njega se razbježali da je bio prema njima grub, kao što Allah, dž. š., o tome govori u 159. ajetu sure „Ali Imran“:
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِنْ اللَّهِ لِنْتَ لَهُمْ وَلَوْ كُنْتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانْفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ
„Samo Allahovom mološću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s’ njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!“
Nečije napuštanje Islama i udovoljavanje svojim prohtjevima, nije moglo naškoditi niti Poslaniku, a. s., niti Ummetu, jer se Muhammed, a.s., oslanjao isključivo na Allaha, dž. š., koji upravlja velikim Svemirom. Ni danas, ničije odmetanje od Islama neće naškoditi Islamu, nego samo dotičnom odmetniku, koji će na Dunjaluku doživiti poniženje, a na Ahiretu bolnu kaznu u džehennemskoj vatri.
Muhammed, a. s., za razliku od ostalih Allahovih poslanika, bio je počašćen sa pet stvari, o kojima on u hadisu koji prenosi Džabir ibn Abdullah kaže:
“Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene:
1.Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda),
2.Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja,
3.Dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene,
4.Dat mi je šefa’at (mogućnost zalaganja za vjernike) i
5.Svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!” (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika, a.s., ali i za Ummet. Neprijatelji Islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca.
I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dž.š., dok nisu počeli slijediti nekoga drugog mimo Poslanika, a. s., i dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Kabe.
Allahovu Poslaniku,a.s., i Ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu’mini, ma gdje se zadesili, moraju izvršiti obavezu namaza. Prema tome, namaz označava našu stalnu vezu sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze mi gubimo orjentaciju i rušimo svoju građevinu Islama.
Šefa’atom je odlikovan naš Poslanik, a.s., i njegov Ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu.
Braćo i sestre, slijedimo sunnet našeg Poslanika, a.s., volimo ga istinskom ljubavlju, žudimo za njegovim šefa’atom i nemojmo ga se sjećati samo za 12. rebiu-l-evvel, za koji se vezujeu njegovo rođenje i smrt!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo Islama, učini nas od onih čiji je uzor Muhammed, a.s., sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti, uputi našu omladinu, oprosti nam grijehe, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu dorbih ljudi!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA