29. maj 2020. /6. ševval 1441. h.g.

Hvala Allahu dž.š., na milosti i blagodatima kojima nas daruje i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike u Islamu!

Poštovani džema’ate, draga braćo!

Ramazan jer prošao, kao i što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide ka razjedinjavanju, sve živo ka umiranju i sve na ovom svijetu ka iščeznuću.

Mi smo prolazni kao što je sve je na ovom svijetu prolazno i promjenljivo. “Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Ar-Rahman: 26-27).

Vremena promiču i život promiče, mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.

Polazeći odavde, dužnost muslimana je da zastane par intervala nakon ramazana i propita sebe šta je učinio u njemu, da li je svoju dužnost ispunio potpuno ili nepotpuno? Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. To nam potvrđuje sljedeći hadis: “Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio.”

Nakon toga dolazi bajram, te se postači raduju što je ramazan protekao u ibadetu, bez obzira na otežane okolnosti. To je radost zbog Allahove dž.š. volje da se ramazan provede u pokornosti.

Nije svako radovanje pohvalno. Radovanje zbog istine, pobožnosti, uspjeha, je pohvalno radovanje. Radovanje zbog obijesti, uobraženosti je nepohvalno. Takvo radovanje je zabranjeno Karunu kada mu je narod Musaov rekao: «Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova.» (Kasas: 76).

Što znači: ne budi ohol, umišljen i sujetan zbog onoga što posjeduješ jer Allah ne voli takvu vrstu ljudi!

Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer na znaš da li ti je prihvaćen ili ne? Možda je u njemu bilo greške? Možda je činjen uz dozu pretvaranja, neiskrenosti, ili oholosti? Oholost je rušitelj i obarač pokornosti. Zbog toga je Alija, r.a., rekao: “Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš.”
 
Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i ponižavaš, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš! Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao; “Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka. Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je boljI od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost.”

To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, čovječe, da je to kod Allaha prihvaćeno?!
 
Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: „Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta?“ On im odgovori: “Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli: “I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj.” (El-Ma’ide: 27). Odakle znam da ja njima pripadam?

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi! Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: «Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu.»
 
Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu milost. Želi Njegovu milost, a boji se kazne. On je, bez obzira na svoja djela, stalno između nade i straha.

Oni koji se pokoravaju Allahu, dž.š., žive intervale radosti, a što se tiče grješnika, oni doživljavaju poraz za porazom i kajanje za kajanjem. Postačima i klanjačima su lica u vrijeme bajrama svijetla, blistava i nasmijana, dok su grješnicima, koji ne daju pravo ramazanu, a nose muslimanska imena i žive među muslimanima, lica crna i žalosna.

Musliman kojem je Allah dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Mora biti sretan što je prigrabio korist od ramazana kojeg je postio. Ramazan je tebi kao baterija, pa okoristi se tom baterijom na tvojem putu ka Allahu. Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u ramazanu. Ne trebaš učiti Kur’an samo u toku ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme ramazana, a da zatim to prekineš sve do sljedećeg ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sajam pokornosti i dućan dobrim ljudima. Prekidanje ibadeta i dobročinstva nakon ramazana nije dopušteno.

Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu: “O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri.” Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Alu Imran: 8).

Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na pravom Putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na Allahovom Putu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu.

Kada bi Poslanik, a.s., radio neki posao, on bi ga adekvatno završio. Odnosno, permanentno bi ga radio. Poslanik, a.s., bi govorio: “Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno.” Vrlo je važno da se na svojem radu ustraje, a ne da se prekine. Nemoj biti ambiciozan, da bi nakon toga bio pasivan i indolentan. Odvoji svoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur’an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemoj izgubiti ono što si za vrijeme ramazana zaradio.

Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svako će govoriti ‘šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom?’

Post šest dana Ševvala

Zbog kontinuiteta ibadeta i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, a.s., na to potaknuo, jeste post šest dana mjeseca ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: “Ko isposti ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio.”
 
Tumačenje ovog hadisa je drugom hadisu gdje Poslanik, a.s., kaže: “Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest mjeseci nakon ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine.”

Dakle, mjesec amazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme.

Islam želi od čovjeka da nakon farza klanja nafilu isto kao što klanja farz, pa nakon toga klanja sunnet. Dva rekata prije sabaha, četiri prije podne namaza i dva poslije namaza, dva rekata nakon akšama i dva rekata nakon jacije. Čemu svi ovi suneti služe? Oni služe da bi se nadoknadile greške i lapsuzi. To je dakle slično preventivnom kreditu koji nadoknađuje greške u farzu. S druge strane on je na suprotnoj strani tvojih ružnih djela, jer je kredit tvojih ružnih djela veliki i zahtijeva nešto što će im biti u opoziciji. I sa treće strane ti suneti te više približavaju Allahu, dž.š.

“Moj rob mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegov noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.”

Zbog ovoga je Allah propisao šest dana ševvala. Neki učenjaci vele da treba postiti dva dana nakon Bajrama, a drugi vele da je bitno da se posti u toku ševvala. Nije neophodno da se isposte iz jednog maha, već može naizmjenično. Sve je ovo radi kontinuiteta činjenja ibadeta i radi zadržavanja vjernikove veze sa Allahom i da se ona nikada ne prekine. Takvo je stanje vjernika: on je ustrajan u pokornosti i činjenju dobra. Ne prestaje to činiti, jer stalno moli Allaha da ga uputi na Pravi put.

Vjernik se trudi da bude od onih za koje Allah, dž.š., veli: “Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.“ (El-Ahkaf: 13-14).

Molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti. Molimo Ga za oprost, jer je On Milostivi  Opraštač.
Molimo Ga, odazvat će nam se!

www.zbga.org