09. mart 2018./21. džumadel-uhra 1439. h. g.
HUTBA – Naša obaveza prema BiH
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, na neizmjernim blagodatima.
Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhameda, a.s., neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, vrijedne ashabe i sve sljedbenike u dini-Islamu. Amin.
Poštovana i cijenjena braćo, svjedoci smo da život u sebi nosi mnoštvo poteškoća i ispita na koje treba biti spreman, te da život nije tako lagahan i bezbrižan.
Svakoga dana susrećemo se sa novim izazovima i iskušenjima koji od nas iziskuju svijest, ustrajnost, strpljivost i vjeru da će sve proći i da će ipak doći bolje vrijeme.
Uzvišeni Allah nas obavještava da, kada je u pitanju vjera, nije dovoljno da se deklarativno izjasnimo da smo vjernici, nego da vjera iziskuje dosta više od onoga koji posvjedoči da je Allahov, dž.š., rob. Onaj ko je pristao da za sebe kaže da je vjernik, mora biti spreman na iskušenja tokom cijelog života, jer Allah dž.š. kaže u Kur’anu: “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
Naša obaveza pomaganja i solidarnosti sa našim narodom u BiH nikad ne prestaje. Od Uprave za vjerske poslove pri Rijasetu islamske zajednice u BiH dobili smo sljedeći apel:
Allah, dž.š. kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ (Alu-Imran, 103)
Draga braćo, naša borba za bolju i pravedniju budućnost nakon proživljenog genocida mora biti nastavljena.
S obzirom da su mnogi od nas neposredni svjedoci agresije na BiH i genocida koji se odvijao naočigled evropske i svjetske javnosti, naša moralna dužnost je da svoju djecu i potomke svakodnevno podsjećamo na istinu o stradanju i zločinu koji nije adekvatno kažnjen i poražen. Osim sistematskog uništenja svega što podsjeća na islam, muslimane i Bošnjake cilj agresora na BiH bio je potpuno zatiranje svih simbola i korijena našeg postojanja.
Nakon što su sve džamije sistematski uništene u bivšem većinskom Bošnjačkom gradu Zvorniku, tadašnji vrhovni vojni zapovjednik Vojske RS je izjavio: „Nikada nije bilo džamija u Zvorniku.“ Vrijeme je pokazalo da je izostanak pravde za žrtve genocida nad Bošnjacima ohrabrilo preživjele zločince i njihove istomišljenike u namjeri da ponove zločin genocida čim im se za to ukaže pogodna prilika. Zbog toga se, čak i na javnim ustanovama, ističu slike ratnih zločinaca, a njihovo zločinačko djelo uzdiže se kao herojski podvig.
Život povratnika na području naše domovine na kojem je počinjen genocid u znaku je stalnog straha za budućnost kao i teških uspomena na masovne zločine, ubistva i progone. Mnogi od njih izloženi su strahu i traumi, jer danas susreću ratne zločince kako slobodno šetaju po gradovima u kojima su, prije nešto više od dvije decenije, isti ti ljudi ubijali i mučili njihove članove porodice.
Svaki pokušaj povratnika da uspostave normalan život nailazi na niz prepreka, od onih materijalnih i bezbjedonosnih do propagandnih i političkih.
Zastrašivanje povratnika koji su svjedočili užase genocida ne prestaje ni danas. Napad na domove i imovinu povratnika, onemogućavanje bošnjačkoj djeci da u školama uče bosanski jezik, uskraćivanje Bošnjacima prava na zapošljavanje i život dostojna čovjeka samo su neki od metoda sistemskog pritiska na povratnike da napuste svoja ognjišta i svoju rodnu grudu. Nažalost, neki od njih izloženi stalnim zastrašivanjima i zabrinuti za perspektivu i bezbjednost svoje djece, odlaze u tuđinu gdje ih čeka teška borba za egzistenciju i bolju budućnost. Uprkos svemu, prijetnjama otcjepljenja jednog dijela BiH, licemjernoj politici oličenoj u propagandi i laži, u ovoj teškoj ali pravednoj borbi za svaki pedalj bosanske zemlje ne smijemo posustati.
Ovih dana ćemo, kroz naše džemate u Domovini i Dijaspori organizirati prikupljanje materijalne pomoći stanovnicima područja na kojima je počinjen genocid. Prošlog petka na džuma namazu u Gazi Husrev-begovoj džamiji reisu-l-ulema je najavio tu veliku akciju i ukazao na njen značaj.
Očekujemo veliku pomoć i podršku koju će pružiti naši privrednici, nevladine i humanitarne organizacije te džemati naše dijaspore kako bismo povratnicima u području počinjenog genocida pokazali da nisu prepušteni sami sebi i da nisu zaboravljeni.
Naša današnja sergija je podrška opstanku i pravu na život onih čija je patnja nesaglediva, a odlučnost da prežive na svojoj rodnoj grudi nesalomiva tako da niko od nas nema pravo da nijemo i ravnodušno posmatra njihovu borbu i žrtvu.
Božiji Poslanik Muhammed, a.s., nas upozorava: „Vjernici su kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela boluje i drugi dijelovi mu se pridruže u bolu prolazeći kroz nesanicu i groznicu.“ (El-Buhari i Muslim).
Ismet Zejnelović, imam