26. juni 2020./05. zul-ka’de 1441.
Hutba – Neke naše lijepe riječi
Zahvala pripada Allahu dž.š.; neka su Njegov salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima, sljedbenicima Islama sve do Sudnjeg dana.
Poštovana braćo. Kada ste danas pošli od svojih kuća, izišli ste s jednom namjerom – da dođete u džamiju. Džamija! Kako lijepa riječ!? Znamo li šta znači? Znamo da je to riječ iz arapskog jezika, ali šta znači? Riječ “džami’a” u arapskom jeziku znači “mjesto koje okuplja ljude”. Dakle, ne mjesto u kome se obavlja molitva, nego mjesto na kome se okupljamo.
Otuda i riječ “džemat” kao organizovano okupljanje ljudi, te riječ “džum’a” kao ‘namaz koji okuplja ljude.’ Pogledajte kako nas je današnja džuma lijepo okupila! Elhamdulillah!
Kako Arapi zovu džamije? Oni kažu ”mesdžid” a to je ‘mjesto gdje se čini sedžda,’ baš kao što je ‘medresa’ mjesto gdje se ‘uče i slušaju dersovi’ ili kao što je ‘mekteb’ – ‘mjesto gdje se čita kitab’.
No, vratimo se mi džamiji. U savremenom arapskom jeziku riječ “džamija” se koristi u posve novom i zanimljivom značenju – univerzitet. Zanimljivo, ali, nije to baš slučajno tako, jer danas ste svi vi na najboljem i najljepšem mogućem univerzitetu. U ovom našem univerzitetu zvanom ‘džamija’, u kome smo trenutno, uče se najljepše moguće stvari, za ovaj, i za onaj svijet.
Ovdje se uči o bogobojaznosti, skromnosti, ljudskosti, ljubaznosti, o međusobnoj pažnji i uvažavanju; ovdje se sluša Časni Kur’an i hadis Muhammeda, a.s.; ovdje zajedno padamo na sedždu Onome koji nas je stvorio i prisjećamo se dana kada ćemo umrijeti i Njemu se vratiti; ovdje se svi zajedno trudimo da budemo bolji i čestitiji ljudi te da uvažavamo druge. Zato, draga omladino, budite sretni i Allahu, dž.š., zahvalni što vas je počastio da pohađate najljepši fakultet svijeta zvani “džamija”!
Kada ste na putu ka džamiji, našem najljepšem fakultetu, sreli svoga brata muslimana nazvali ste mu selam. “Es-selamu ‘alejkum – Neka je na tebe Allahov mir i spas!”. Dakle sa dvije riječi iskazali ste bratu muslimanu poštovanje, pozdravili ste ga, zaželjeli mu Allahov, dž.š., spas i mir te mu tako garantovali da je siguran i od vašeg jezika i ruku.
Ima li igdje ljepšeg pozdrava i može li se ikome na ljepši način iskazati počast nego što je to slučaj sa našim nazivanjem selama? To je ljepota Islama zbog koje moramo biti ponosni.
U nas je običaj da poslije selama kažemo i “Merhaba”. Znamo li šta znači ta riječ? Neki bi rekli da to znači “Zdravo”(?). No, to nije ispravno jer ova riječ ima potpuno šire i ljepše značenje. Kada nekome kažemo “Merhaba”, mi mu zapravo poručujemo slijedeće: “Dobro mi došao; neka ti je u mom prisustvu široko i ugodno; neka ti moje društvo bude lijepo i prijatno! Ja ti otvaram svoje srce i dušu i spreman sam ti biti na usluzi sve dok ti je to potrebno. Tu sam da te saslušam, da te posavjetujem, da ti pomognem, da ti budem pri ruci. Ti si moj brat i stojim ti na raspolaganju…”
Da, sve to znači naše lijepo “Merhaba”. I kad samo pomislimo koliko drugih mizernih, bezvrijednih čak i uvrijedljivih pozdrava radije koristimo, jasno je da moramo to mijenjati!
I tako, klanjamo džumu pa se otisnemo negdje na kahvu da se malo razgovorimo. Pogledajte, oni plaćaju psihijatre da ih saslušaju, a mi s namaza pa na kahvu i razgovaramo do mile volje. Pričamo tako o svemu i onda kažemo “Dever dun-ja”. Znamo li šta ovo znači? Onako kako to mi razumijevamo to bi značilo otprilike slijedeće: “Pa, eto, nekako se promeće. Nije lahko ali ide nekako!”. “Dever” je arapska riječ koju bi slobodno mogli prevesti kao “ići, kretati se u krug”. “Deverati” znači “kružiti”, kao što kruže dan i noć, kao što kruže i smjenjuju se godišnja doba, kao što kruži voda.
Na isti način se smjenjuju tuga i radost, teškoća i olakšanje, život i smrt. Znači, kada kažemo “Dever dun-ja”, mi ne mislimo reći kako se patimo i nekako otimamo životnim iskušenjima, nego poručujemo kako sve na dunjaluku, pa tako i u našem životu kruži; kako tugu vremenom zamijeni sreća; kako uz tegobu i brigu dođe i olakšanje, te kako nakon ružnih dolaze i lijepi i ugodni trenuci. To je taj dever koji deveramo a koga često nismo ni svjesni.
I kada završimo sa kahvenisanjem i muhabetom idemo kući a svome sagovorniku kažemo “Allahimanet”. I opet se pitamo, znamo li šta ovo znači? “Amanet” ili “emanet” je jedno čestito svojstvo svakog vjernika, svojstvo koje je krasilo sve Allahove Poslanike a znači “čuvanje”, “povjerljivost”. Nadimak Muhammeda, a.s.,w.s., bio je “El-Emin” što znači “pouzdani”, “povjerljivi”. Kod njega su ljudi ostavljali novac i druge vrijedne stvari na čuvanje i bili su sigurni da im se neće nepravda učiniti.
U tom smislu, kada nekome kažemo “Allahimanet”, mi mu poručujemo slijedeće: “Do našeg slijedećeg susreta ostavljam te Allahu Uzvišenom da te On čuva i da se On brine o tvojoj sigurnosti!”. Zar ovo nije lijepo? Zar ima boljeg i sigurnijeg čuvara i zaštitnika od Allaha, dž.š.?
Eto, kroz ovih nekoliko rečenica upoznasmo se sa nekim našim riječima koje stalno koristimo a čije pravo značenje možda nismo ni znali.
Molim Allaha, dž.š., da nas na našim džamijskim fakultetima učini redovnim studentima, da nas obaspe svojim spasom i sigurnošću, da naša međusobna druženja učini lijepim i ugodnim, da naše brige zamijeni radošću te da do idućeg petka i džume budemo u Njegovom emanetu i zaštiti. AMIN!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA