18. 12. 2020./03. Džumadel-ula 1442. h. g.
Hutba – Važnost ibadeta
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu, dž.š., na nimetima kojima nas neprestano obasipa, Koji nas upućuje ka nuru islama i Koji nas je učinio muslimanima! Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika Muhameda, a.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji slijede Poslanikov, a.s., put.
Cijenjena braćo ! Tema današnje hutbe je svrha i važnost ibadeta za muslimana, zašto je Allah, dž.š., naredio ibadet, te ko ima koristi od ibadeta.
Istina je da naš ibadet koristi nama, često puta i drugim ljudima ali da Allah, dž.š., od našeg ibadeta nema nikakvu korist niti Mu šteti nepokornost ljudi. Naš Gospodar nas zadužuje sa onim što nama kao ljudima odgovara i što nam donosi korist. Podrazumijeva se da smo dužni biti zahvalni Onome Koji nam čini najveću uslugu, Koji nas stvara, uzdržava i rastvara. To je naš Gospodar Veličanstveni, Allah, dž.š.
U Kur’anu se navode riječi Božijeg poslanika Sulejmana, a.s., koji je, kada je naredio svojoj vojsci da ne gaze po mravima, da ih ne ubijaju, rekao: «Ovo je blagodat Gospodara moga Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan, u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit.» (En-Neml, 40)
U hadisi-kudsiju Allah, dž.š., kaže: »O robovi Moji, zaista nećete dostići taj nivo da Mi nanesete štetu, niti ćete dostići taj nivo da mi donesete korist. O robovi Moji, kada bi svi džini i ljudi bili pobožni kao najbogobojazniji čovjek, to ne bi uvećalo ni malo Moju vlast. O ljudi, kada bi svi ljudi i džini bili grješnici kao najgrješniji čovjek, to ne bi nimalo umanjilo Moju vlast.» (Muslim)
Istinski ibadet Allahu, dž.š., obezbjeđuje nam duševnu hranu i pravi ravnotežu između duhovnog i materjalnog u nama. Ako bilo koja od duhovne ili materjalne komponente u nama prevagne, onda naša priroda prelazi u jednu od dvije krajnosti: grubi materijalizam ili ekstremno monaštvo. Islam zastupa srednji put između ovoga dvoga i ne dopušta nikakve krajnosti niti ekstremizam.
Allah, dž.š., kreirao je život tako da nema Ahireta bez Dunjaluka niti Dunjaluka bez Ahireta. Ovaj svijet – Dunjaluk je ahiretska njiva na kojoj sijemo a plodove ćemo ubrati na drugom svijetu – Ahiretu.
Iskreni mu’min je onaj ko ispravno shvati i prihvati koristi ibadeta te osjeća ugodnosti i zadovoljstvo pri njegovom obavljanju, a sve što je izvan ibadeta predstavlja mu teškoću i neugodnost. Ibadet za muslimana ne smije biti prinuda niti opterećenje. Naprotiv, u ibadetu se mora uživati i biti sretan.
Muhammed, a.s., je bio sretan u namazu, shvatao ga je kao vid razgovora sa Allahom, stoga mu je namaz bio mehlem za dušu. Nestrpljivo je isčekivao namaz, kao što žedan insan iščekuje gutljaj vode. Kada bi nastupilo vrijeme namaza govorio bi Bilalu: »Prouči nam ezan Bilale, odmori nas njime.» (Ebu Davud).
Vjernik čini ibadet Allahu, dž.š., i to pdojednako i u trenucima radosti i u trenucima žalosti, jer istinski vjernik je onaj koji je Gospodaru zahvalan na svemu, na blagodatima i na iskušenjima.
Ibadet trebamo shvatati kao istinsko oslobođenje jer je to put oslobađanja našeg srca od robovanja ljudima ili materjalnim stvarima. Naša urođena potreba je pokoravanje našem Stvoritelju, čemu teži naša duša, pa ako ne dođemo do toga stadijuma, onda ćemo robovati onome što vidimo našim očima.
Jedan veliki alim je rekao: »Svako ko se uzoholi pa odbije pokornost Allahu, dž.š., obožavaće nekoga drugoga. Zaista je čovjek osjećajan i njega pokreće njegova volja.»
Ibadet Allahu, dž.š., je snaga kojom se savladavaju iskušenja. Iskušenja su trnovite staze kojima prolaze svi ljudi. Kroz iskušenja ljudi sazrijevaju i tako se pripremaju za postizanje visokih i vrijednih ostvarenja. Istorija nas uči i Kur’an konstatuje da se ništa vrijedno ne može postići bez ulaganja napora i podnošenja žrtve. Kur’an kaže: »Sve što je na Zemlji, mi smo kao ukras njoj stvorili, da iskušamo ljude ko će od njih ljepše postupati.» (El-Kehf, 7)
Cilj ibadeta je, pored ostalog, da shvatimo da smo nemoćni bez Allahove, dž.š., pomoći i da nemamo istinskog oslonca osim Njegovog oslonca. Kur’an o tome kaže: »O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. Ako hoće – uklonit će vas i nova stvorenja dovesti – to Allahu nije teško.» (Fatir, 15-17)
Prvenstveni cilj ibadeta je približavanje zadovoljstvu Allaha. Također postoje i drugi ciljevi ibadeta kao što su: potsticanje na dobro i odvraćanje od zla, čistoća tijela i duha, iskrenost, povjerenje, ljubav prema Stvoritelju, rad za dobro i slično.
O ulozi namaza Kur’an kaže: »Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno, a spominjanje i sjećanje na Allaha je veće.» (El-Ankebut, 45).
Dakle, naš ibadet je naš moral, naša snaga, naš čuvar i garancija da ćemo se ibadetom Allahu, dž.š., sačuvati od velikih iskušenja i nadati se vječnoj nagradi na Ahiretu.
Molimo Allaha, dž.š., da nas ibadetom polemeni i ojača i da ibadet i sedždu samo Njemu činimo! Amin !
Ismet Zejnelović, imam ZBGA
www.zbga.org