29. juni 2018. /15. ševval 1439. h. g.
HUTBA – VRAĆANJE PRAVOM PUTU
Zahvaljujemo se Allahu, dž.š., Jednom i Jedinom Gospodaru koji nam daruje sve blagodati, Koji nije rodio i rođen nije i Kome niko ravan nije.
Salavat i selam šaljemo najodabranijem Poslaniku, Allahovom miljeniku, Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, ashabima, šehidima i svim muslimanima, do sudnjeg dana.
„Ja ejjuhelleziine aamenu-t-tekullaahe
ve kuunuu me’as-saadiqiin.“ (Et-Tavbe, 119) (“O vjernici, bojte se Allaha i budite s
onima koji su iskreni.”)
Draga braćo, cijenjeni džema’ate!
Ajet sa početka hutbe nas opominje da se upitamo: Da li se mi bojimo Allaha, dž.š., i kako i na koji način Ga se bojimo? Da li se iz Bogobojaznosti čuvamo grijeha ili smo prilično nemarni? Allah, dž.š., nas poziva da budemo sa onima koji su iskreni. Da li smo mi sami iskreni, i sa kakvim ljudima se družimo? Da li smo u ovome vremenu oprezni i koliko se obraćamo na Knjigu koju nam je Allah, dž.š., darovao i obavezao nas da je slijedimo.
Poslanik, a.s., je upozoravao ashabe u hadisu koji prenosi h. Alija, rekavši: “Pripazite se, dopast ćete smutnje!” Hazreti Alija upita: “A šta je izlaz iz nje, Allahov Poslaniče?” Poslanik, s.a., odgovori: “Allahovi propisi, Kur’an. U njemu su vijesti o onome što je bilo prije vas, o onome što će doći poslije vas i Zakon za vas. Kur’an, to je odlučna riječ, rastavljač istine od laži, a nije lakrdija. Ko ga, iz oholosti i uobraženosti, ostavi, Allah će ga takvog upropastiti, a ko traži uputu izvan Kur’ana, Allah će takvog u zabludi ostaviti. Kur’an je čvrsto Allahovo uže. On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. A jezici ga ne mogu ispreturati, niti ima kraja čudima njegovim. Ko govori Kur’anom, istinu govori. Ko po njemu radi, bit će nagrađen. Ko po njemu sudi, pravedno sudi. Ko njemu poziva, taj je upućen na pravi put.” (Tirmizi).
Dakle, za vijernika, jedini pravi put je put Kur’ana mudroga. Na žalost malo je muslimana koji danas Kur’an uzimaju u ruke da bi ga čitali i iz njega nešto naučili. Previše smo odani ovom svijetu i ljepotama njegovim. Nas je dragi Allah dao na dunjaluk i naš dio dunjaluka će nam pripasti od Njega, ali trka za dunjalukom bez mjere i ograničenja obično završava porazno za onoga koji tako radi.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., okupljenim ashabima održao sljedeći govor: “O ljudi, kao da je smrt na ovome svijetu nekom drugom, a ne nama propisana. Kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena. Kao da su oni sa kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti. Mi ih ostavljamo u njihovim kaburovima, a njihovu zaostavštinu koristimo kao da ćemo poslije njih vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu.
Osjećamo se sigurnim od svake nesreće. Ali blago onome ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi. Blago onome ko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, ko sjedi sa učenim i mudrim ljudima i ko se druži sa siromašnim i ubogim svijetom. Blago onome ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg zla su sigurni drugi ljudi. Blago onome ko dijeli višak svog imetka, ko se suzdržava suvišnog govora i ko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.” (Subhul E’asa 1/213)
Na našu žalost, najvećem broju muslimana danas je strano razmišljanje na koje nas upućuju riječi Allahovog Poslanika, a.s., jer da nije tako, bilo bi među nama mnogo više povjerenja, a ne smutnje koju sami prouzrokujemo. Mi nismo svjesni svojih mahana zato tuđe istražujemo i objelodanjujemo.
Allahov Poslanik, a.s., je jednog petka na džumma namazu, rekao sljedeće: “O ljudi, vi imate putokaze, pa stoga ih slijedite. Vi imate svoj cilj, stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha, prošlosti, za koju ne zna šta je Allah sa njim uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme za sebe od sebe. Od dunjaluka svog za ahiret svoj, od mladosti za starost, od života za smrt. Tako mi Allaha, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa do dženneta ili džehennema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.” (Kurtubi, Tefsir, 18/116 i Bakillani.)
Ovaj hadis Allahovog Poslanika, a.s., o strahovima, navodi nas na razmišljanje o našoj prošlosti, i nesigurnoj budućnosti. Ako treba od života uzeti za smrt, od dunjaluka za ahiret, onda sigurno mi moramo od naše prošlosti uzeti za budućnost. Ako uzmemo pouke iz proslosti, onda nam ni budućnost neće biti tako nesigurna.
A šta to mi trebamo uzeti iz proslosti kao pouku?
Pa u prvom redu ajet sa početka hutbe kazuje nam kakvi trebamo biti i s kim se družiti. A ako pogledamo iza sebe, vidjećemo da nismo takvi bili. Bili smo odlutali od vjere i časnog Kur’ana. Prihvatimo se, braćo, Allahove, dž.š., Knjige pa ćemo popraviti svoje stanje i nadati se Allahovoj, dž.š., milosti u budućnost. I ma gdje bili, nigdje nas naš dušman na miru ostaviti neće. Naš najveći dušman je prokleti šejtan koji nam se javlja u likovima raznovrsnim pa nas odvraća od sjećanja na Allaha, dž.š., i obaveza koje prema Njemu imamo.
Dragi Allahu, pomozi nam da se oslobodimo zabluda i naših ljudskih i džinsko-šejtanskih dušmana. Amin!
Ismet Zejnelović, imam ZBGA