3.1. 2014./2. rebiul-ewwel 1435. h.g.
HUTBA – Stav islama prema novoj godini
Slava i hvala pripada Uzvišenome Allahu, dž.š., a salavat i selam upućujemo Njegovom poslaniku, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim muslimanima.
Braćo i sestre, islam nas uči da se pridržavamo principa koji su nam određeni Allahovom, dž.š., posljednjom objavom. Uči nas da budemo dosljedni u vjeri i da budemo ponosni svoje pripadnosti islamu.
Kur’an kaže: “Reci: O nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,vama vaša vjera, a meni moja.” (El-Kafirun, 1-6)
Draga braćo, nova godina je već dugi niz godina pastala internacionalni praznik koga mnogi obilježavaju. Nemuslimani ga obilježavaju mahom a što se muslimana tiče, nažalost, ne zaostaju mnogo u slavljenju ovog praznika, veselja uz alkohona pića i druge harame.
Obilježavanje nove godine kod nas, u našim krajevima nije bilo poznato sve do završteka drugog svjetskog rata. Poslije drugog svjetskog rata vjerskim blagdanima se nije posvećivala pažnja, stavljani su u pozadinu događaja i najčešće su prolazili bez ikakve medijske pažnje. U isto vrijeme forsirale su se i nametale proslave nove godine i prvog maja da bi narod imao priliku da se nečemu veseli a pritom da što bezbolnije zapostavi svoje vjerske blagdane.
U vremenima prije devedesetih nismo imali prilike da pratimo preko televizije prenos klanjanja bajram-namaza ili drugih vjerskih manifestacija ali obilježavanje nove godine i prvog maja je polahko ali sigurno ulazilo u naše domove kao nešto važno i takorekuć obavezno. Kada smo mogli čuti da nam naš uvaženi reis ili muftija čestitaju dolazak ramazana, dolazak bajrama itd?!?
Mnogi od nas rođeni smo to doba koje je težilo da ispere ljudski um od svih drugih ideja i ubđedjenja osim njihovih.
Na proslavu nove godine su se trošile i troše silne pare. Organizuju se prijemi, igranke, koncerti, dočeki po restoranima i hotelima. Na televiziji je poseban novogodišnji program. Gradovi su ukrašeni, posebne pjesme se pjevaju itd. Danas je evidentno da su mnogi muslimani u svijetu, ali Bošnjaci ponajviše, podlegli ovom uticaju te prihvatili slavljenje nove godine kao svoj praznik iako sam povod njenog obilježavanja a posebno način njenog obiljezavanja uopšte ne dolikuje jednom muslimanu. Naprotiv, vrijeđa oslećaje vjernika.
Prije svega, mi muslimani imamo svoje blagdane koje na svečan i dostojanstven način obilježavamo. Mi imamo dva bajrama. Kada je Allahov Poslanik, a.s., doselio iz Mekke u Medinu zatekao je domaće Ensarije kako se vesele u određenim danima pa ih je upitao o tome, a oni su mu rekli da su to njihovi praznici. Zatim im je Poslanik rekao: „Allah vam je zamijenio te praznike sa boljim od njih, to su ramazanski i kurban bajram“.
Kakva je razlika između naših i njihovih blagdana?
Ko je slušao i gledao vijesti BiH tv kanala mogao je vidjeti da je u toku novogodišnjih praznika samo u maloj BiH bilo preko 500 incidenata prouzrokovanih alkoholom. Koliko je takvih incidenata bilo na asfaltima, auto-putevima, restoranima i kahvanama po bijelom svijetu, ne može se ni prebrojati! Koliko je mrtvih glava palo kao posljedica korištenja alkohola i drugih sredstava to niko nikada neće saznati. U obilježavanju naših blagdana, braćo i sestre, ne bi smjelo biti takvih načina obilježavanja, kažem ne bi smjelo jer, nažalost, znamo da, ipak, imamo neodgovornih pojedinaca koji sebi dozvole da uprljaju svoje dostojanstvo kao i ljepotu i važnost bajrama. Međutim, u originalnom obilježavanju naših blagdana nema nemorala, nema ispijanja alkohola, nema razvratne pjesme i muzike, nema divljanja, nema ludorija. Neki nazivaju 31. noć mjeseca decembra najluđom noći. Zbog čega je tako nazivaju? Haman zato što mnogi izgube pamet, što polude, ili zbog nečega drugog. U ovoj noći se ispije najviše alkohola u godini. Konzumira se i droga. Zar sve ovo dolikuje muslimanima ili muslimankama?!
Jedan vjernik dobro zna da je najvrednija stvar koju mu je Allah, dž.š., dao razum, a onaj ko razuma nema zna se gdje mu je mjesto.
U našim blagdanima mi nikada ne smijemo zaboravljati svoju vezu sa Allahom, dž.š. Mi Mu se zahvaljujemo na blagodatima koje nam daje. Istina je da se mi veselimo, ali u tome ne pretjerujemo. Istina je i da se ponekad zaigra i zapjeva, ali umjereno. Mi imamo svoje blagdane kojima se radujemo i ne bi smjeli prihvatati nešto tuđe kao svoje.
Poslanik, a.s., nas upozorava da se čuvamo oponašanja i slijeđenja drugih, jer islam ima svoj ponos, svoju čast, svoj ugled. Islam je jedinstven. On ne oponaša druge, jer on je, kako kaže Poslanik, a.s.,: “Islam je iznad, nad njim se ništa ne uzdiže“.
Koliko je opasno oponašati druge govori nam i sljedeći hadis gdje Poslanik, a.s., kaže: “Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada“.
Naša pripadnost islamu je sasvim jasna i zasigurno da ne želimo da pripadamo nečemu drugom mimo islama. Ako nas neko pita ko smo mi, zasigurno odgovaramo da smo rođeni u islamu i da želimo u njemu i da ostanemo.
Zašto želimo da ostanemo u islamu?
Zato što nam Allah, dž.š., obećava sreću i uspjeh ovog i onoga svijeta, a uspjeh je ono ka čemu mi svi težimo. Uzvišeni Allah kaže:
“Ti obraduj one koji vjeruju i koji čine dobra djela da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, i kad god probaju kakav plod iz nje reći će kao da smo ovako nešto prije probali, a biće im dato nešto sličnog ukusa, u njima (džennetskim baščama) če imati čiste žene i u njima će vječno ostati.” (El-Bekare, 25)
Allah, dž.š., nam obećava u islamu ponos. Omer, r.a., kaže: “Mi smo narod kojeg je Allah uzdigao islamom, i kad god budemo tražili ponos u nečemu drugom, Allah će nas poniziti.”
Braćo i sestre, upamtimo i znajmo, kad god se okrenemo od izvornog islamskog učenja to će za nas značiti nazadovanje i poniženje. Kad god prihvatimo tuđe praznike za svoje to će nas poniziti.
Jednom prilikom je Hasan El-Basri bio upitan o kur’anskom ajetu: ”Zaista sav ponos pripada Allahu, Njegovom Poslaniku i mu’minima…” Muslimani su danas poniženi, obespravljeni i zulum im se čini pa gdje je taj ponos? On mu odgovori: „Ne pitaj gdje je ponos, nego pitaj gdje su vjernici, gdje su mu’mini, jer kada bude mu’mina, Allah će im dati ponos.“
Zato, braćo i sestre, obratimo pažnju na islam i njegova načela, poštujmo ih i primjenjujmo u svojim životima kako bi nam Allah, dž.š., povećao ponos i dostojanstvo i obradovao nas svojom najljepšom nagradom.
Gospodaru naš, Ti nam budi na pomoći da očuvamo svoj islamski identitet i da nikada ne zaboravimo da smo samo smrtni ljudi koji se Tebi vraćamo. Amin!