27. 12. 2019./1. džumadel-ula 1441. h.g.
HUTBA – Nova godina nije naša
Hatib: Ismet Ef. Zejnelović
Slava i hvala pripada Uzvišenome Allahu, dž.š., a salavat i selam upućujemo Njegovom poslaniku, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim muslimanima.
Braćo i sestre, islam nas uči da se pridržavamo principa koji su nam određeni Allahovom, dž.š., posljednjom Objavom. Uči nas da budemo dosljedni u vjeri i ponosni svoje pripadnosti islamu.
Kur’an kaže: “Reci: “O nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kome se Ja klanjam. Vama vaša vjera, a meni moja!” (El-Kafirun, 1-6)
Draga braćo, Nova godina je već dugi niz godina postala internacionalni praznik koga mnogi obilježavaju. Nemuslimani ga obilježavaju mahom a što se muslimana tiče, nažalost, ne zaostaju mnogo u slavljenju ovog praznika, veseleći se uz alkohona pića i druge harame.
U našoj vjeri itradiciji imamo dovoljno odabranih dana i noći kada nam je dopušteno da se veselimo i zahvaljujemo se Allahu, dž.š., na mnogim Njegovim blagodatima: Prva noć uoči petka u mjesecu Redžebu – odabrana je. Iz nje muslimani crpe pouku da je moguće želje ostvariti ako se maksimalan trud uloži i na Svemoćnog Gospodara osloni. Noć se zove, noć želja.
Dvadeset sedma noć istog mjeseca je noć Mi’radža i odabrana je, jer je u njoj Poslanik, a.s., uzdignut na nebesa. Iz nje muslimani crpe pouku da i oni imaju svoj put uzdignuća i da imaju priliku bez posrednika sa Stvoriteljem razgovarati jer je namaz vjernikov Mi’radž.
Petnaesta noć mjeseca Ša’bana, noć je odredbe. U njoj Allah, dž.š., prima ili odbija ljudska djela i grijehe oprašta. Iz nje muslimani uče da će Allah, dž.š., ljudima suditi isključivo po onome što su radili i zato ih i opominje riječima: „O vjernici zašto govorite ono što ne radite.“ /Saf, 2/.
Dvadeset sedma ramazanska noć – najodabranija je noć u godini. U njoj je Muhammed, a.s. primio Prvu Objavu. U njoj je zasijalo svjetlo koje je rastjeralo tminu u Mekki i širilo se, i širi se i danas, te je obasjalo i istok i zapad, baš onako kako je Poslanik, a.s., nagovijestio.
Osim odabranih noći postoje i drugi značajni događaji čije datume obilježavaju muslimani, sa isključivo jednim razlogom – da iz njih crpe pouku i budu inspiracija.
Obilježavamo Dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov, a.s., i iz tog događaja crpimo pouku da se pred svjetlom i istinom ruši laž i razgoni tmina, baš kao što Uzvišeni u Knjizi govori: „Reci, došla je istina a nestala laž, laž uistinu nestaje.“ /Isra,81./
I na hidžru se sjećaju sljedbenici Poslanikovi, a.s., kako bi iz nje učili da je vjera najvrijednije što imamo.
Niz je događaja koje muslimani obilježavaju i razumijevaju njihovu poruku i iz njih crpe pouku. Upravo razumu Allah, dž.š., se u hadisi – kudsijji obraća: „Tako mi Moje veličine i Uzvišenosti ništa u svojemu stvaranju nisam stvorio uzvišenije od tebe. Po tebi ću kažnjavati svoja stvorenja i po tebi ću im nagradu davati. Po tebi ću sviđati račun i kaznu dijeliti, o razume!“
Allah, dž.š., nije ništa uzvišenije od ljudskog razuma stvorio. On se zato ljudima obraća: „Bojte se Allaha o razumom obdareni.“
Seid ibn Džabir, r.a., kaže: „Nema časnije odjeće za čovjeka od njegovog razuma. Ako padne on ga popravi, ako posrne on ga uzdigne, ako bude ponižen on mu vrati dostojanstvo, ako osiromaši pomogne mu da postane bogat.“
Razum, to je najčasnija odjeća čovjekova, skine li tu odjeću sa sebe, dopusti li da ga nešto drugo kroz život vodi, npr. strast, on se spušta u nizine.
Kako je Uzvišeni stvorio čovjeka slobodnim, čovjek može skinuti odjeću razuma sa sebe i slobodu zloupotrijebiti. Postoje ljudi koji u zadnjoj noći mjeseca decembra, koja se zove najluđa noć skinu tu odjeću razuma sa sebe. Kao što nas Stvoritelj i Poslanik Njegov zovu da ne skidamo odjeću i ne pokazujemo svoja stidna mjesta, jednako tako od nas traže da ničim svoj razum ne pomućujemo i da stalno sigurnim korakom Allahovom stazom hodimo.
Razum, kao neizmjernu blagodat Božiju imamo kako bismo iz značajnih događaja pouku crpili i nipošto se strastima prepustili i nikad prokletniku dopustili da nas u ponor vodi i skine s nas odjeću razuma.
Kad bismo se suočili s pitanjem: „želite li biti spašeni na ovom i budućem svijetu”, niko ne bi odrično odgovorio. Spas i sreću sami sebi donosimo, a Allah, dž.š., pokazuje put. Kaže nam: „O vjernici, alkohol, kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite.“/Maide,90/
Kad bi se suočili s pitanjem, vjerujemo li u Allaha i Sudnji dan, odgovorili bismo potvrdno. Ako iskreno vjerujemo, tad nam je važno šta Poslanik kaže i na šta nas napućuje. On, a.s., veli: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne pije alkohol.“ „Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan neka ne sjedi za sofrom, stolom, u društvu, gdje se pije alkohol.“ O čovječe, trebaš razumjeti da si putnik na svijetu ovom i da je svaki dan, svaki tvoj udisaj i izdisaj korak tvoga putovanja ka tvom dunjalučkom kraju i zato, o razumom obdareni, nipošto ni jedan dan svoga života ne izgubi, ne provedi u društvu s onima koji su u neposluhu Stvoritelju svome a u društvu su prokletnikom, šejtanom.
Poslanik, a.s., nas upozorava da se čuvamo oponašanja i slijeđenja drugih, jer islam ima svoj ponos, svoju čast, svoj ugled. Islam je jedinstven. On ne oponaša druge, jer: “Islam je iznad, nad njim se ništa ne uzdiže“.kako kaže Poslanik, a.s. Naša pripadnost islamu je sasvim jasna i zasigurno da ne želimo da pripadamo nečemu drugom mimo islama. Ako nas neko pita ko smo mi, zasigurno odgovaramo da smo rođeni u islamu i da želimo u njemu i da ostanemo.
Zašto želimo da ostanemo u islamu?
Zato što nam Allah, dž.š., obećava sreću i uspjeh ovog i onoga svijeta, a uspjeh je ono ka čemu mi svi težimo. Uzvišeni Allah kaže: “Ti obraduj one koji vjeruju i koji čine dobra djela da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, i kad god probaju kakav plod iz nje reći će kao da smo ovako nešto prije probali, a biće im dato nešto sličnog ukusa, u njima (džennetskim baščama) će imati čiste žene i u njima će vječno ostati.” (El-Bekare, 25)
Allah, dž.š., nam u islamu obećva ponos. Omer, r.a., kaže: “Mi smo narod kojeg je Allah uzdigao islamom, i kad god budemo tražili ponos u nečemu drugom, Allah će nas poniziti.”
Braćo i sestre, upamtimo i znajmo! kad god se okrenemo od izvornog islamskog učenja to će za nas značiti nazadovanje i poniženje. Kad god prihvatimo tuđe praznike za svoje to će nas poniziti.
Neka nam bude jasno: Musliman koji slavi Novu godinu gazi svoj ponos, gazi svoju vjeru, gazi svoj namaz. Musliman koji slavi Novu godinu dokazuje da je izgubio islamski a prihvatio tuđi identitet. Božiji Poslanik, Muhammed,a.s., kaže: “Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada“. Zato, braćo i sestre, odlučimo se već jednom kojim putem ćemo ići dalje. Da li putem anti-islamskog života i razvrata gdje se slave tuđi praznici, jedu tuđa jela, piju haram pića, uživa se u drogi i nemoralu ili ćemo čuvati svoj ponos i dostojanstvo pa bježati od navedenog jer nam je, braćo i sestre, ponuđeno nešto puuuno bolje od našega Gospodara: “Ti obraduj one koji vjeruju i koji čine dobra djela da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, i kad god probaju kakav plod iz nje reći će kao da smo ovako nešto prije probali…“ (El-Bekare, 25)
Zato, braćo i sestre, obratimo pažnju na islam i njegova načela, poštujmo ih i primjenjujmo u svojim životima kako bi nam Allah, dž.š., povećao ponos i dostojanstvo i obradovao nas svojom najljepšom nagradom.
Gospodaru naš, Ti nam budi na pomoći da očuvamo svoj islamski identitet i da nikada ne zaboravimo da smo samo smrtni ljudi koji se Tebi vraćamo. Amin!
Ismet Zejnelović, imam