XVII. Džuma, 06. maj 2011./03. Džumadel-uhra 1432.
Čuvaj Allaha, dž.š., pa će On tebe čuvati
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Tema prošle hutbe je bila požrtvovanost na Allahovom, dž.š., putu pa smo rekli da nas životno iskustvo i ljudska tradicija uče i podsjećaju da, ako želimo uspjeti ili bilo šta ostvariti, onda se moramo žrtvovati. Onaj ko želi da postane doktor mora žrtvovati mnoge godine, dane i sate provedene uz knjigu. Onaj ko želi postati vrijedan majstor mora žrtvovati sebe i svoje vrijeme. Onaj ko želi postati uspješan sportista mora redovno ići na treninge, umarati se, odvajati vrijeme i znojiti se kako bi uspio.
Isto tako, moja draga braćo, ako želimo uspjeh kod Allaha dž.š., moramo se žrtvovati. Moramo raditi za Allahovu, dž.š., vjeru, moramo odvajati vrijeme za namaze, vrijeme za učenje Kur’ana, vrijeme za dolazak u džamiju, vrijeme za posjete bolesnicima…
Draga braćo i sestre, draga omladino.
Tema današnje hutbe je moto iz hadisa Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. “Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati”
Allahova, dž.š., vjera Islam nam je najveći dar koji nam je dat, stoga smo dužni taj najdragocjeniji dar najpažljivije čuvati i njegovati.
Vjera se čuva kroz mnogobrojne aspekte kao što sudobročinstvo, marljivost, iskrenost, učenje, svaka aktivnost kojom će naš Plemeniti Gospodar biti zadovoljan. Također, vjerom su nam propisani ibadeti koji mogu biti farzovi, vadžibi ili sunneti, nafile ili lijepa islamska tradicija.
Upitajmo se s vremena na vrijeme, koliko smo svjesni Allahove, dž.š., blagodati prema nama što nam je ukazao Svoju milost da se rodimo u Islamu, koliko to cijenimo, koliko se ponosimo tom činjenicom, koliko čuvamo taj emanet, koliko se za njega borimo?
Biti rođen u Islamu je za nas velika privilegija ali nije nikakva garancija da ćemo Islam očuvati, da ćemo samo zbog toga ući u džennet.
Od Ibn Abasa se prenosi da mu je Allahov Poslanik ,a.s., rekao:
“Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati, čuvaj Allaha, naći ćeš Ga ispred tebe. Kada se obraćaš, obraćaj se Allahu, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da se čitav svijet sakupi da ti učini neko dobro, ne može ti učiniti osim ako je to Allah odredio, i da se cio svijet sakupi da ti naškodi ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.” (Tirmizi u “Sunenu”)
Kako mi možemo čuvati Allaha, dž.š.? Šta Poslanik, a.s., misli pod čuvanjem Allaha, dž.š.?
Prije svega, iz ovog hadisa zaključujemo da ima i onih koji ne čuvaju Allaha, dž.š., koji su Ga, zbog svoga nemara, izgubili.
Naime pod pojmom “čuvanja Allaha” se misli na izvršavanje Allahovih, dž.š., odredbi i klonjenju svega onoga što je On zabranio, što znači da onaj ko se čvrsto i iskreno drži Allahovog dž.š. puta on Allaha, dž.š., čuva i Allah, dž.š., čuva njega.
Brate, sestro! Da li smo ispravno i kritički odredili svoj cilj u ovom našem prolaznom životu i čime će naš život biti ispunjen? Da li se trudimo da ostvarimo taj cilj?
Pogledajmo malo oko sebe, pa ćemo vidjeti da čak i najsitnije životinje imaju svoj cilj. Posmatrajmo onog sićušnog mrava kako uprti teret veći i teži od sebe, ali ga ne ispušta, ide dalje, jer ima svoj cilj, iako nailazi na prepreke, posrće, ipak ide dalje, sve dok ne dođe do svog odredišta.
Naš najveći problem jeste da odredimo svoj cilj. Ima ih koji odrede taj cilj, ali cilj im je pogrešan, bezvrijedan.
Poznato je da svaki čovjek na zemaljskoj kugli želi sreću i na različite načine nastoji doći do nje. Ljudi mogu biti različiti po vjeri, po rasi, po inteligenciji, ali postoji jedno svima zajedničko:- težnja za srećom. Put ka sreći je pun iskušenja i prepreka i malo je onih koji pronađu pravi put do istinske sreće. Mnogi zalutaju na tom putu pa traže sreću u imetku, misleći da, ako dođu do novca, pokretne i nepokretne imovine, kuće ili stana, imaće i sreću. Misle, sretan je onaj ko ima puno novca, nekretnine, onaj ko ima veliko imanje i zarade. Istina je da imetak ne donosi sreću sam po sebi jer sa njim su adekvatne brige.
Jedan od najvećih privida sreće je bogastvo. Koliko ima milionera koji strahuju za svoj imetak, osjećaju nemir. Boje se da ne dođe do političkih promjena pa da im neki nasilnik oduzme to bogastvo. U toj velikoj brizi zaboravljaju da taj imetak od njih ne može otkloniti ni brigu, ni tugu, ni bolest, ni smrt. U isto vrijeme, taj imetak, koji nam je Allah, dž.š., podario, je naš samo dok smo na Dunjaluku, a kada umremo, onda pripada nekom drugom.
Islam nas uči i podstiče da živimo racionalno i da trošimo racionalno. A najbolje za nas je da i za Onaj svijet nešto pripremimo. O tome kako će taj imetak biti naš i kada preselimo na Ahiret, postoji niz lijepih primjera iz života Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. Ako budemo slijedili našeg Poslanika, a.s., ako budemo radili što je i on radio, imaćemo dvostruku nagradu, nagradu Ovog i Onog svijeta.
Kada je jednom prilikom Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., na dar dobio ovcu, naredio je da se ona podijeli onima kojima je potrebnija nego njemu i njgovoj porodici. Njegova supruga je podijelila sve osim jedne plećke. Kasnije je tu plećku iznijela na njihovu sofru, pa je Poslanik, a.s., upitao odakle je ta hrana. Odgovorila da je ostavila plećku za njihovu porodicu od one ovce koju su podijelili. Tada je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., rekao: “Mi, istinski, imamo sve ono što si od te ovce podijelila, osim te plećke.”
Dakle, ono što podijeliš na Allahovom, dž.š., putu to je tvoje, ono što daš za džamiju, to je tvoje, ono što daš siročetu to je tvoje. Ono što uvakufiš kao trajno dobro za jačanje Islama, to je tvoje.
Istinska sreća nije da čovjek gomila imetak i da čuva i troši samo na sebe. Istinska sreća je kada trošimo imetak i pomažući druge.
Allah, dž.š., nam u Kur’ani-Kerimu navodi jedno divno poređenje u vezi onih koji dijele svoj imetak na Njegovom putu, te kaže:
“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna”. (2:261)
U životu postoje razni ciljevi koji stoje ispred nas. Nekome je cilj da završi školu, da se zaposli i mirno živi, nekome je cilj da se na brzinu obogati, nekome je cilj da uspije u politici itd. Najteže je odrediti sebi valjan i ispravan cilj. Čini mi se da mi, i kad odredimo sebi neki cilj, iz malodušnosti, od njega lahko odustajemo, čim nam se ukaže i najmanja prepreka.
Biti bez cilja znači lutati, biti izgubljen, a mi muslimani ne smijemo biti takvi. Mi ovdje, kao zajednica t.j. džemat, dabome, da imamo važne ciljeve. Naš dunjalučki cilj jeste da se kao prepoznatljiv džemat konsolidujemo i organizujemo za opšti hajr i dobobit naših ljudi, kako bi se izborili za opstanak u našoj vjeri i te uvjete obezbijedili za naše buduće naraštaje. Ahiretski cilj je da, kroz organizovano i ispravno djelovanje na Dunjaluku, steknemo džennet u kojem neće biti briga ni bola, ni patnje ni tegobe već uživanje koje je proisteklo iz dobročinstva i plodova koje smo posijali na Dunjaluku.
Na putu do oba ova cilja mi se susrećemo sa obavezom useljavanja u naš novi objekat u Lawrenceville-u, da za naše potrebe adapatiramo našu džamiju kao i ostale prostore, da ovi prostori svojim spoljašnjim a i unutrašnjim sadržajem govorie o sebi i nama, da je to Allahova, dž.š.,kuća te da nam je cilj da kroz mnogobrojne korisne vjerske, kulturne i druge aktivnosti, prije svega, steknemo Allahovu dž.š. milost i naklonost.
Vidimo ljude kako vode računa o svojim kućama i stanovima, kako ih sređuju i dotjeruju, kako su revnosni u renoviraju i održavaju. Tada čovjek upregne sve svoje snage i mogućnosti, štedi, ne rasipa se, i polahko ali sigurno dolazi do svog cilja.
Prilika je da pokažemo da se sa istim žarom i elanom borimo za Allahovu dž.š. kuću-džamiju, da volimo da i Allahova, dž.š., kuća lijepo izgleda kao što izgledaju naše kuće ili stanovi!
Pred nama stoji niz mogućnosti kako da ostvarimo svoj cilj. Možemo da postanemo vakifi pa da uspomena i sjećanje na nas ostane zauvijek. Možemo da, pored redovne članarine, uplaćujemo svakog mjeseca makar 50-100 dollara, zavisno od mogućnosti. Možemo da damo od sebe jednokratnu donaciju. Ali znajmo da Allah, dž.š., zna za nas i naše stanje, i da je On, Uzvišeni, Taj Koji daje i Koji uzima, i da Allah, dž.š., uvećava imetak onome koji daje, a umanjuje onom koji ne daje.
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da izgradimo i očuvamo ovaj lijepi emanet koji dobismo od Allaha, dž.š., da u našoj životnoj praksi ojačamo Islam, da postanemo svjesni vremena i prostora u kojem živimo kao i ciljeva koje moramo realizirati na Dunjaluku, kako bi na Ahiretu zadobili vječni džennet.
15. maj 2020./22. ramazan 1441. h. g. Četvrta ramazanska hutba - ZEKAT Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salevat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe! Poštovana braćo i sestre, Ovo je četvrta džuma u mubarek mjesecu ramazanu, mjesecu Allahove milosti i oprosta, mjesecu Kur'ana, posta, odricanja [...]
25. juli 2014./28. Ramazan 1435. h.g. Červrta ramaznska HUTBA – Dobro na na kraju ramazana Draga braćo i sestre, Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova. On je stvorio čovjeka od gline i oblikovao ga u najbolji oblik. On ga je uzdigao nad drugim stvorenjima i naredio Svojim najbližim melekima da mu se poklone. Nagradio ga …
07. juni 2013./28. redžeb 1434. h.g. HUTBA VAKUFSKE DIREKCIJE -Vakufom osigurajmo pravedniju budućnost- „Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu stotinu zrna- a Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“(Al-Baqara 261) …
16. april 2021. / 13. 4. ramazan 1442. h. g. HUTBA – Džennetska vrata su otvorena Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg uzora Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide i sve one koji ih slijede. Poštovana braćo, Ramazan otvara džennetska vrata, zatvara džehennemska i …
Džuma namaz, 06.maj.2011
XVII. Džuma, 06. maj 2011./03. Džumadel-uhra 1432.
Čuvaj Allaha, dž.š., pa će On tebe čuvati
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana.
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Tema prošle hutbe je bila požrtvovanost na Allahovom, dž.š., putu pa smo rekli da nas životno iskustvo i ljudska tradicija uče i podsjećaju da, ako želimo uspjeti ili bilo šta ostvariti, onda se moramo žrtvovati. Onaj ko želi da postane doktor mora žrtvovati mnoge godine, dane i sate provedene uz knjigu. Onaj ko želi postati vrijedan majstor mora žrtvovati sebe i svoje vrijeme. Onaj ko želi postati uspješan sportista mora redovno ići na treninge, umarati se, odvajati vrijeme i znojiti se kako bi uspio.
Isto tako, moja draga braćo, ako želimo uspjeh kod Allaha dž.š., moramo se žrtvovati. Moramo raditi za Allahovu, dž.š., vjeru, moramo odvajati vrijeme za namaze, vrijeme za učenje Kur’ana, vrijeme za dolazak u džamiju, vrijeme za posjete bolesnicima…
Draga braćo i sestre, draga omladino.
Tema današnje hutbe je moto iz hadisa Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. “Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati”
Allahova, dž.š., vjera Islam nam je najveći dar koji nam je dat, stoga smo dužni taj najdragocjeniji dar najpažljivije čuvati i njegovati.
Vjera se čuva kroz mnogobrojne aspekte kao što sudobročinstvo, marljivost, iskrenost, učenje, svaka aktivnost kojom će naš Plemeniti Gospodar biti zadovoljan. Također, vjerom su nam propisani ibadeti koji mogu biti farzovi, vadžibi ili sunneti, nafile ili lijepa islamska tradicija.
Upitajmo se s vremena na vrijeme, koliko smo svjesni Allahove, dž.š., blagodati prema nama što nam je ukazao Svoju milost da se rodimo u Islamu, koliko to cijenimo, koliko se ponosimo tom činjenicom, koliko čuvamo taj emanet, koliko se za njega borimo?
Biti rođen u Islamu je za nas velika privilegija ali nije nikakva garancija da ćemo Islam očuvati, da ćemo samo zbog toga ući u džennet.
Od Ibn Abasa se prenosi da mu je Allahov Poslanik ,a.s., rekao:
“Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati, čuvaj Allaha, naći ćeš Ga ispred tebe. Kada se obraćaš, obraćaj se Allahu, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da se čitav svijet sakupi da ti učini neko dobro, ne može ti učiniti osim ako je to Allah odredio, i da se cio svijet sakupi da ti naškodi ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.” (Tirmizi u “Sunenu”)
Kako mi možemo čuvati Allaha, dž.š.? Šta Poslanik, a.s., misli pod čuvanjem Allaha, dž.š.?
Prije svega, iz ovog hadisa zaključujemo da ima i onih koji ne čuvaju Allaha, dž.š., koji su Ga, zbog svoga nemara, izgubili.
Naime pod pojmom “čuvanja Allaha” se misli na izvršavanje Allahovih, dž.š., odredbi i klonjenju svega onoga što je On zabranio, što znači da onaj ko se čvrsto i iskreno drži Allahovog dž.š. puta on Allaha, dž.š., čuva i Allah, dž.š., čuva njega.
Brate, sestro! Da li smo ispravno i kritički odredili svoj cilj u ovom našem prolaznom životu i čime će naš život biti ispunjen? Da li se trudimo da ostvarimo taj cilj?
Pogledajmo malo oko sebe, pa ćemo vidjeti da čak i najsitnije životinje imaju svoj cilj. Posmatrajmo onog sićušnog mrava kako uprti teret veći i teži od sebe, ali ga ne ispušta, ide dalje, jer ima svoj cilj, iako nailazi na prepreke, posrće, ipak ide dalje, sve dok ne dođe do svog odredišta.
Naš najveći problem jeste da odredimo svoj cilj. Ima ih koji odrede taj cilj, ali cilj im je pogrešan, bezvrijedan.
Poznato je da svaki čovjek na zemaljskoj kugli želi sreću i na različite načine nastoji doći do nje. Ljudi mogu biti različiti po vjeri, po rasi, po inteligenciji, ali postoji jedno svima zajedničko:- težnja za srećom. Put ka sreći je pun iskušenja i prepreka i malo je onih koji pronađu pravi put do istinske sreće. Mnogi zalutaju na tom putu pa traže sreću u imetku, misleći da, ako dođu do novca, pokretne i nepokretne imovine, kuće ili stana, imaće i sreću. Misle, sretan je onaj ko ima puno novca, nekretnine, onaj ko ima veliko imanje i zarade. Istina je da imetak ne donosi sreću sam po sebi jer sa njim su adekvatne brige.
Jedan od najvećih privida sreće je bogastvo. Koliko ima milionera koji strahuju za svoj imetak, osjećaju nemir. Boje se da ne dođe do političkih promjena pa da im neki nasilnik oduzme to bogastvo. U toj velikoj brizi zaboravljaju da taj imetak od njih ne može otkloniti ni brigu, ni tugu, ni bolest, ni smrt. U isto vrijeme, taj imetak, koji nam je Allah, dž.š., podario, je naš samo dok smo na Dunjaluku, a kada umremo, onda pripada nekom drugom.
Islam nas uči i podstiče da živimo racionalno i da trošimo racionalno. A najbolje za nas je da i za Onaj svijet nešto pripremimo. O tome kako će taj imetak biti naš i kada preselimo na Ahiret, postoji niz lijepih primjera iz života Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. Ako budemo slijedili našeg Poslanika, a.s., ako budemo radili što je i on radio, imaćemo dvostruku nagradu, nagradu Ovog i Onog svijeta.
Kada je jednom prilikom Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., na dar dobio ovcu, naredio je da se ona podijeli onima kojima je potrebnija nego njemu i njgovoj porodici. Njegova supruga je podijelila sve osim jedne plećke. Kasnije je tu plećku iznijela na njihovu sofru, pa je Poslanik, a.s., upitao odakle je ta hrana. Odgovorila da je ostavila plećku za njihovu porodicu od one ovce koju su podijelili. Tada je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., rekao: “Mi, istinski, imamo sve ono što si od te ovce podijelila, osim te plećke.”
Dakle, ono što podijeliš na Allahovom, dž.š., putu to je tvoje, ono što daš za džamiju, to je tvoje, ono što daš siročetu to je tvoje. Ono što uvakufiš kao trajno dobro za jačanje Islama, to je tvoje.
Istinska sreća nije da čovjek gomila imetak i da čuva i troši samo na sebe. Istinska sreća je kada trošimo imetak i pomažući druge.
Allah, dž.š., nam u Kur’ani-Kerimu navodi jedno divno poređenje u vezi onih koji dijele svoj imetak na Njegovom putu, te kaže:
“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna”. (2:261)
U životu postoje razni ciljevi koji stoje ispred nas. Nekome je cilj da završi školu, da se zaposli i mirno živi, nekome je cilj da se na brzinu obogati, nekome je cilj da uspije u politici itd. Najteže je odrediti sebi valjan i ispravan cilj. Čini mi se da mi, i kad odredimo sebi neki cilj, iz malodušnosti, od njega lahko odustajemo, čim nam se ukaže i najmanja prepreka.
Biti bez cilja znači lutati, biti izgubljen, a mi muslimani ne smijemo biti takvi. Mi ovdje, kao zajednica t.j. džemat, dabome, da imamo važne ciljeve. Naš dunjalučki cilj jeste da se kao prepoznatljiv džemat konsolidujemo i organizujemo za opšti hajr i dobobit naših ljudi, kako bi se izborili za opstanak u našoj vjeri i te uvjete obezbijedili za naše buduće naraštaje. Ahiretski cilj je da, kroz organizovano i ispravno djelovanje na Dunjaluku, steknemo džennet u kojem neće biti briga ni bola, ni patnje ni tegobe već uživanje koje je proisteklo iz dobročinstva i plodova koje smo posijali na Dunjaluku.
Na putu do oba ova cilja mi se susrećemo sa obavezom useljavanja u naš novi objekat u Lawrenceville-u, da za naše potrebe adapatiramo našu džamiju kao i ostale prostore, da ovi prostori svojim spoljašnjim a i unutrašnjim sadržajem govorie o sebi i nama, da je to Allahova, dž.š.,kuća te da nam je cilj da kroz mnogobrojne korisne vjerske, kulturne i druge aktivnosti, prije svega, steknemo Allahovu dž.š. milost i naklonost.
Vidimo ljude kako vode računa o svojim kućama i stanovima, kako ih sređuju i dotjeruju, kako su revnosni u renoviraju i održavaju. Tada čovjek upregne sve svoje snage i mogućnosti, štedi, ne rasipa se, i polahko ali sigurno dolazi do svog cilja.
Prilika je da pokažemo da se sa istim žarom i elanom borimo za Allahovu dž.š. kuću-džamiju, da volimo da i Allahova, dž.š., kuća lijepo izgleda kao što izgledaju naše kuće ili stanovi!
Pred nama stoji niz mogućnosti kako da ostvarimo svoj cilj. Možemo da postanemo vakifi pa da uspomena i sjećanje na nas ostane zauvijek. Možemo da, pored redovne članarine, uplaćujemo svakog mjeseca makar 50-100 dollara, zavisno od mogućnosti. Možemo da damo od sebe jednokratnu donaciju. Ali znajmo da Allah, dž.š., zna za nas i naše stanje, i da je On, Uzvišeni, Taj Koji daje i Koji uzima, i da Allah, dž.š., uvećava imetak onome koji daje, a umanjuje onom koji ne daje.
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da izgradimo i očuvamo ovaj lijepi emanet koji dobismo od Allaha, dž.š., da u našoj životnoj praksi ojačamo Islam, da postanemo svjesni vremena i prostora u kojem živimo kao i ciljeva koje moramo realizirati na Dunjaluku, kako bi na Ahiretu zadobili vječni džennet.
Amin!
Related Posts
ramazanska hutba – ZEKAT
25. juli 2014./28. Ramazan 1435. h.g. Červrta ramaznska HUTBA – Dobro na na kraju ramazana
25. juli 2014./28. Ramazan 1435. h.g. Červrta ramaznska HUTBA – Dobro na na kraju ramazana Draga braćo i sestre, Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova. On je stvorio čovjeka od gline i oblikovao ga u najbolji oblik. On ga je uzdigao nad drugim stvorenjima i naredio Svojim najbližim melekima da mu se poklone. Nagradio ga …
07. juni 2013. / 28. redžeb 1434. h.g. :: Vakufom osigurajmo pravedniju budućnost
07. juni 2013./28. redžeb 1434. h.g. HUTBA VAKUFSKE DIREKCIJE -Vakufom osigurajmo pravedniju budućnost- „Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu stotinu zrna- a Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“(Al-Baqara 261) …
Hutba – Džennetska vrata su otvorena
16. april 2021. / 13. 4. ramazan 1442. h. g. HUTBA – Džennetska vrata su otvorena Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg uzora Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide i sve one koji ih slijede. Poštovana braćo, Ramazan otvara džennetska vrata, zatvara džehennemska i …