Monday, 26 November 2012 02:36U povodu 25. novembra
SRETAN DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE!
Autor: Tim Bošnjaci.Net
Objavljeno: 25. November 2012. 03:11:52
Prije 69 godina, 25. i 26. novembra 1943. godine u Vrcar Vakufu, održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Republike Bosne i Hercegovine – ZAVNOBiH-a. Formiranjem ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina je u okviru Narodnooslobodilačkog pokreta dobila svoje narodno predstavništvo koje je postavilo jake temelje za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine.Tada po mećavi, nevremenu i velikoj zimi, bez hrane, odjeće i obuće, a za vrijeme fašističke okupacije, delegati sva tri naroda BiH su se probijali gladni i promrzli da bi tamo stigli i donijeli važne odluke i tako položili temelje državnosti Bosne i Hercegovine. U tim tadašnjim odlukama ZAVNOBiH je definirao Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnu jugoslovensku federalnu jedinicu, unutar koje će Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi, živjeti u slobodi i jednakosti.Dan državnosti BiH koji su izglasali 247 vijećnika ZAVNOBiH-a svih bh. naroda, i koji su potvrdili identitet i državnost Republike Bosne i Hercegovine, ustvari to je nastavak obnove hiljadugodišnje povijesne državne tradicije BiH, odnosno da nikada nisu prekinuta nastojanja bosanskohercegovačkih patriota da se očuva njen identitet i učvrsti državno-pravni suverenitet. A najbolji je pokazatelj odbrambeno-oslobodilačka borba patriota RBiH za vrijeme genocidne agresija 1992.-1995., na našu domovinu. Obilježavanjem Dana državnosti je civilizacijska, humana i građanska dužnost svih građana Bosne i Hercegovine, a ujedno je dobra prilika sjetiti se svih vrijednosti borbe za ljudska prava, borbe protiv fašizma, borbe za slobodu, te značaju državnosti naše jedine domovine, koja je više od dvije decenije na udaru nacional-fašističkih agresorskih politika iz okruženja. Naravno dobra je prilika da se sjetimo svih onih vijećnika koji su u Vrcar Vakufu obnovili državnost RBiH, kao i svih branitelja Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su nadljudskim naporima uspjeli sačuvati državu BiH.Nakon genocidne agresije i “daytonskog” nakaradnog unutarnjeg uređenja BiH je onako kako ne zaslužuje da ima jedna država sa huljadugodišnjom državnom tradicijom. Iako je oružana agresija na BiH utihla, ipak politička nikada to nije. Država BiH sa dva entiteta (jedan čisto fašistički) i duskriminirajućem ustavom, sa ogromnom administracijom, sputavaju Bosnu i Hercegovinu da bude država sa noramalnim državno-pravnim i političkim sistemom. I zadnji izbori u BiH opet nas opominju i obavezuju sve patriote Republike Bosne i Hercegovine da najozbiljnije razmisle, da li će im državom upravljati oni koji su ponosni na četništvo i ustaštvo, kojima jedino odgovara podijeljeno uređenje Bosne i Hercegovine?! Jer, iz takve podjele vide samo lični profit. Složno dignimo glas za našu Republiku Bosnu i Hercegovinu bez entiteta i diskriminirajućeg ustava. Danas je upravo dobra prilika da to učinimo na Dan državnosti BiH širom svijeta. Svima vama koji vole Republiku Bosnu i Hercegovinu želimo sretan Dan državnosti!!!
Written by Mahir
Wednesday, 24 October 2012 12:38
DANI AJVATOVICE – HISTORIJSKI RAZVOJ I VEZA SA NAŠOM PROŠLOŠĆU
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 15. October 2012. 21:10:49
Svake godine za sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva-sredina juna, odvija se u malom Bosanskom gradiću Pruscu, na domak Donjeg Vakufa vjerska manifestacija muslimana: ‘Dani Ajvatovice’.Stižu učesnici-najviše muslimani iz svih dijelova Bosne, ali najpredaniji su muslimani iz okolnih mjesta koji svojim prisustvom na najbolji način uvećavaju jedan segment ove manifestacije, a to je smotra muslimanskih jedinica okolnih mjesta predvođenih bajraktarima koji s oduševljenjem nose stare bajrake koji su korišteni u periodu dok je ove muslimanske jedinice predvodio Ajvaz-dedo. Manifestacija je prerasla u tradiciju, onog momenta, kada je Ajvaz-dedo preselio na drugi svijet, ali izmijenivši u zadnje vrijeme i svoj smisao. Sada se daje prioritet vodi koja je čamovim cijevima potekla kroz raspuknutu stijenu, a to sve kao zahvaljujući Ajvaz dedi i njegovom predanom moljenju –neprekidnim učenju dove i istrajnošću u vremenskom periodu od 40 dana, doveći-moleći dragog Allaha dž.h. da rastavi stijenu te da narod Prusca može dovesti vodu koja život znači. Stijena je raspuknuta i voda je dovedena. To je i jedini put kojim se voda mogla dovesti u Prusac prirodnim tokom-padom. (Ovo je po legendi.) Prema svemu, kako i šta se čini do današnjih dana, činjenica je da je Ajvaz-dedo bio ugledna i nekompromitovana ličnost onovremenih muslimana. Historijski, ko je bio Ajvaz- dedo nije dokumentirano- zabilježeno, ali obzirom na tradiciju muslimana da zijarete mjesta ukopa-turbeta istaknutih Bošnjaka alima i vojskovođa iz perioda predšerijeta ovaj dio zagonetke se razrješava jedino sa konstatacijom da je Ajvaz- dedo bio islamski učen čovjek i da je bio predvodnik muslimana u bitkama protiv nasilnika u tom periodu, te da je etnički Bošnjak.Najjača i najbolja potvrda ovoj tvrdnji su upravo mještani okolnih mjesta koji i dalje po staroj ustaljenoj tradiciji formiraju svoje muslimanske konjičke jedinice predvođene bajraktarima, a čiji je komandant u stara vremena bio uzvišeni šejh Ajvaz-dedo, odlaze u Prusac i hodočaste njegov mezar. Okupljajući se u Pruscu oni čine i smotru tih jedinica. Ovaj običaj-manifestacija, zijarećenje mezarja uglednih Bošnjaka, je iz predhanefijskog perioda življenja Bosanskih muslimana. Ko je činio te muslimanske jedinice i od kuda one u Dane Ajvatovice? Bili su to mladi Bošnjaci- muslimani, mlade Bošnjačke junoše-dobrovoljci iz okolnih mjesta koji su i onovremeno činili te jedinice, stavljali se na uslugu svom narodu, predvođeni Ajvazom, a sve u cilju odbrane svog vatana – Bosne, koja će u tom periodu biti najviše napadana. Njihovi potomci i dan danas, po svojoj tradiciji, iz godine u godinu dolaze na mjesto održavanja manifestacije-zborovanja, jer kompletna manifestacija posvećena je Ajvaz-dedi, a on je u svoje vrijeme predvodio te jedinice. Neki naši etno-povjesničari pa i kulturolozi koji su se bavili ovom manifestacijom-tradicijom nikako nisu mogli da povežu činjenicu da se za Dane Ajvatovice, koja je prerasla u vjersku manifestaciju drugog karaktera – posvećenu vodi, okupljaju i muslimani iz okolnih mjesta predvođeni bajraktarima formirani u vojne konjičke jedinice. Nisu mogli shvatiti jer je njihova pažnja bila posvećena Ajvaz-dedi i legendi o vodi, a ne Ajvaz – dedi kao imamu i ratniku. (Da je bio ratnik to ću u kasnijoj analizi) Kako i kada je nastao nesporazum? Radi se o tome da je vjerska ulema iz perioda kraljevine Jugoslavije, a zato je bilo razloga, ovu tradiciju svela na samo jedan vjerski segment i uokvirila je u legendu o Ajvaz-dedi i vodi, a današnja vjerska ulema je nastavila ovu vjersku tradiciju na isti način-dajući veći značaj vodi, zanemarujući činjenicu da je manifestacija i otpočela zahvaljujući Ajvaz – dedi i njegovom ukupnom intelektualnom ali i vojničkom statusu. >Međutim, narod ko narod i ne osvrće se na novo tumačenje, on i dalje radi po svom formirajući jedinice, odlaze na Dedino hodočašće i tako svjedoče istinu. I dalje, mnogima nije jasno zašto se manifestacija odvija u sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva, kada kao ponedjeljak ne pripada danima u koje se odvijaju muslimanske svjetkovine. Ovi neki kao izučavajući došli su do zaključka da su neki drugi dani u hefti – dani svjetkovina, a ovdje se radi o ponedjeljaku pa je to bila i mala zagonetka, jer u svim ostalim slučajevima dani se ponavljaju od utorka do subote misleći da su samo ti dani vezani za narodne-vjerske svjetkovine.Allah je htio da je Ajvaz – dedo napustio ovaj svijet u sedmi ponedjeljak po Jurjevu. Kako muslimani Bosne u tom periodu nisu bili još i običajno uvezani u zajednici Balkanskih islamskih država, oni su prema svom ranijem adetu-praksi koristili Solarni, a ne Lunarni kalendar. Tako će oni pratiti godišnjice smrti svog imama vođe prema Solarnom kalendaru, pa će se i Dani Ajvatovice odvijati u sedmi ponedjeljak po Jurjevu.Treba napomenuti da su muslimani Bosne, u svim vremenima, pratili isti kalendar kada su u pitanju određene manifestacije-svejetkovine, a pogotovu poljoprivredni radovi, to iz praktičnih razloga, jer proljeće i sva druga godišnja doba imaju svoje vrijeme u Solarnoj godini, a koju prati Solarni kalendar. Muslimani ovih krajeva Evrope rađe prate Solarni kalendar, koji je stalan, te tako ima i svoje prednosti nad Lunarnim. U jednoj Solarnoj godini prate se kvartalno značajniji dani tj. dani koji su već ušli u tradiciju, od kojih se onda računaju hefte ili dani, kao u navedenom primjeru. Muslimani Bosne – Bošnjaci, iz pred hanefijskog perioda-oni Bogumili, zijaretili su mezarja svojih uglednika-predpostavljenih imama na dan preseljenja, tj ukopa koji su osim ulemskog statusa – bili su imami, istovremeno u ratu bili i predvodnici vojnih jedinica iz tog okruga. Tako je Ajvaz-dedo osim ulemskog statusa- bio je imam, bio i predvodnik muslimanske vojske.U današnje vrijeme sve te manifestacije uzimaju se isključivo kao dovišta baziranim na legendama. U svojoj knjizi: ”Teme iz opće i kulturne historije” na strani 40. M. Handžić iz dijela ”islamizacija BiH” pišući o Ajvaz-dedi piše: ”Za Ajvaz – dedu, koji je toliko poznat u Bosni da se do danas hodočasti na Ajvatovicu kod Prusca, priča se da je došao sa Fatihom i da se nastanio u Pruscu. Njegovom zaslugom je većina tamošnjeg svijeta primila islam. Selo Vesela njegovim nastojanjem prešlo je odjedanput sa svojim svećenikom na islam. Svećenik je učio kod Ajvaz-dede i postao hafiz, te ga je Ajvaz-dedo postavio mualimom u tom selu.” Ovaj Handžićev zapis o Ajvaz-dedi uzeo sam iz više razloga, a najviše zbog ovih tvrdnji prihvatajući da je priča vezana i za Ajvazovo življenje: a) Muslimansko hodočašće na Ajvatovicu je hodočašće Ajvaz-dedinog turbeta! b) Ajvaz-dedo je došao sa Fatihom i nastanio se u Pruscu? c) Zahvaljujući njemu većina tamošnjeg svijeta je primila islam? d) Mještani sela Vesela su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom prešli na islam? e) Svećenik tog sela je prihvatio islam? f) Zahvaljujući Ajvaz-dedi kao muhafizu svećenik je postao hafiz! g) Ajvaz –dedo ga postavio za mualima! Analizirajući ovu priču o Ajvaz – dedi, koju nam daje Handžić, a zanemarujući tezu o islamizaciji Bosne koju su tada promovisali mnogi historičari, a među njima i Handžić, iz ovih tvrdnji možemo zaključiti: a) Da je Ajvaz–dedo ratnik, jer kao došao je sa Fatihom u osvajanje. b) Hodočašće je posvećeno Ajvaz-dedi, a ne vodi, jer Bošnjaci muslimani tradicionalno hodočašće njegov mezar. c) Ajvaz se nastanio u Pruscu i tu je ukopan-ima svoje turbe, nije domaći musliman. d) Bio je upućen u islamske znanost, jer je zahvaljujući njemu većina tamošnjeg stanovništvo primila islam. e) Bio je poznavalac Kur’ana, jer je zahvaljujući njemu kao muhafizu onaj svećenik postao hafiz. U ovim tvrdnjama satkana je i istina, ali ima i zadivljujućih konstrukcija. Da to razaberemo. Kao prvo: Ova priča o Ajvaz–dedi je iz prošlog stoljeća kada je muslimanski Bošnjački narod koji je nakon odlaska Austro Ugarske počeo da piše svoju historiju po ugledu na komšijske narode Hrvate i Srbe, jer smo ostali u Bosni i prešli na novi način komunikacije tj. prekinuli raniju ustaljenu vezu sa islamskim centrima. Naše komšije već uveliko rade na našoj negaciji, živimo sa njima u novoj državi i podređeni, a naša Bosna nije više samostalna. U historijskoj nauci Hrvata i Srba uveliko se razglaba tzv. historijski period nazvan ”islamizacija Bosne” i dokazuju se koje-kakve tvrdnje. Na istoj historijskoj podlozi –islamizacija i Handžić Ajvaz-dedu uokviruje u taj tzv. povijesni period ”Islamizacija Bosne”, ali ne kao islamsku ličnost-autohtonog Bošnjaka nego nekog došljaka koji je došao sa Fatihom kao ratnik. Nije mogao predpostaviti da je Ajvaz-dedo Bošnjak – musliman, koji nije došao sa Fatihom, nego je građanin Prusca i veoma učena islamska ličnost. Handžić je prihvatio tezu o islamizaciji i tvrdnju da su Bošnjaci-muslimani prihvatali islam nakon dolaska Turske i počeo je i dokazivati. Ima bukadar njegovih ”dokaza” a jedan od njih je i ova priča. Za Handžića, ali i ostale promotore teze o islamizaciji Bosne, u Bosni Fatih nije zatekao muslimane pa proizlazi da je Ajvaz-dedo došao sa Fatihom, a onda je on radio na islamizaciji i tako će mještani sela Vesela sa svojim svećenikom, svi do jednog, primiti islam, a svećenik će, zahvaljujući njemu, naučiti Kur’an napamet. Priča o Ajvaz-dedi uklopljena je u dotičnu tezu da nemože bolje biti, za povjerovati. Za umne, koji i sociohistorijski tabire-razmišljaju, priča ispod svakog nivoa, ali šta možete i tako nešto prolazi i prolaziće.Međutim, sa onog sociohistorijskog aspekta odbacujući tezu o islamizaciji – kao što i nije bilo: Ajvaz-dedo je najprije bio Bošnjak- žitelj Prusca, izučavao je islamske znanosti i kao alim djelovao u Pruscu i branio svoju Bosnu. Bez dileme, u Pruscu je i rođen, jer mu je tu i mezar. Prema muslimanskim običajima sigurno je imao i familiju ali to naša pisana povijest nije zabilježila što povijesno i nije bitno. Živio je u periodu, prije, ali prema svemu predočenom i poslije ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt. Bio je islamski učenjak, isticao se i kao ratnik, ali i graditeljskom poduzetnošću – kreativnošću, jer je njegovo djelovanje povezano sa dovođenjem vode u Prusac.Dakle, bio je savremenik ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt-hilafet, jer ova priča uklapa se u predpostavljeno vrijeme, vrijeme kada je Fatih pohodio Bosnu kao novu zemlju u Balkanskom Islamskom komonveltu, a kako je Ajvaz-dedo bio islamski učen čovjek – bio je imam u Pruscu i predvodnik muslimanskih konjičkih jedinica tog vremena, njegovo se djelovanje moralo i obilježiti. Nakon preselenja narod je počeo zijaretiti njegov mezar i vremenom to je postala tradicija. Njegovo turbe se zijareti svakog sedmog ponedjeljka u godini poslije Jurjeva, jer je tog dana umro. Čini se zikr. A mještani okolnih naselja kao i u stara vremena dolaze u vojnim mjesnim konjičkim formacijama.Neki će postaviti pitanje: Pa odkuda je on musliman prije fetha? On je rođen i rastao u muslimanskom okruženju kao musliman, jer u Bosni je islam od VII vijeka i islam je samo nadgradnja ranijeg monoteizma koji su ispoljavali Bošnjaci. Muslimani Bosne su počeli nadgradnju svog monoteizma na Islam u VII stoljeću, odmah poslije Objave i biće organizovani po Avarskom modelu organizovanja sa islamom kao vladajućom vjerom. Imena Bošnjaka-muslimana, tog vremena, nisu bila arapska, ali je poneko nosio arapsko ili pak tursko ime i zato je moguće da je ime imama-onog ”svećenika” iz Vesele bilo slavensko te njegov status-vjerski identitet nije povezivan sa islamom nego sa kršćanstvom upravo zbog teze o islamizaciji i njegovog imena. Međutim, iz priče saznajemo da je on hafiz, a da bi se postalo hafiz treba dobra islamska osnova, tj. mora se duže živjeti u izvanrednom islamskom okruženju da bi se postalo hafiz. Analizirajući dalje priču dolazimo do slijedećih zaključaka:Hodočašće je posvećeno Ajvaz –dedi. Ali i dalje na hodočašću učestvuju i mještani – Bošnjaci formirani u muslimanske konjičke jedinice po ustaljnoj tradiciji.Dakle, Ajvaz je bio njihov predvodnik. Isto tako, zaključujemo da su i onovremeno, muslimani tog područja- Prusca brojni, jer se po tradiciji organizuju u vojne jedinice kako prije tako i danas. Sastavljač priče uklapa Dedino djelovanje u svoj misaoni sklop u kome nema muslimana u tom periodu i Ajvaz-dedo je jedino mogao doći sa Fatihom te je iz tog razloga ratnik, jer za njih je Fatih osvajač i on sa sobom vodi ratnike?Međutim, Bošnjak jednom mora shvatiti jer je to fakt, da Fatih nije došao u Bosnu kao osvajač, jer niko nije ni prstom mrdnuo kada je on ušao sa muslimanskim jedinicama Južnog, Srednjeg i Istočnog Balkana. Osim sultana koji je bio predvodnik muslimanskih jedinica, njih je u slučaju sukoba predvodio čovjek naših krajeva – Ahmet-paša Abagović-Anđelović, a to je jedna od potvrda da su žitelji novih članica Balkanskog islamskog komonvelta bili u vojnim redovima nove zajednice. Ahmet-paša je bio iz Srbije iz Smedereva, jer je njegov brat Radivoje bio zapovjednik muslimanskih snaga Smedereva. Po nekima je iz Dalmacije i to iz okoline Šibenika. Zašto se nije ni prstom mrdnulo, kada kažu da je to vrijeme bezpoštednih ratova? Jeste, to je vrijeme intezivnih sukoba, ali u drugim dijelovima Evrope. Kršćani po čitavoj Evropi progone muslimane i ovi se moraju braniti i to su ti sukobi. Ne ratuju kršćani međusobno, nego se udružuju da bi njihovi napadi i progon muslimana bili što efektniji.Na Balkanu je situacija obrnuta. Muslimani su brojniji i nikoga ne progone, ali im je priprećeno i moraju se organizovati u cilju biološkog opstanka i zato su prinuđeni da se udružuju. Formirali su Balkanski Islamski Komonvelt od Balkanskih islamskih država. Formirajući svoju zajednicu muslimana Balkana, njima se na Balkanu nije imao ko suprostaviti, jer kršćani Balkana su bili malobrojni i zato na Balkanu nisu zabilježeni vjerskodržavni sukobi u tom periodu. I tzv. boj na Kosovu je novija pravoslavna izmišljotina da bi Srbi pravoslavci svoju povijest ubacili u taj period kada se za njih nije ni čulo, jer je u tom periodu u Srbiji bio dominantan islamski element i ona je bila država muslimana. Priča je nastala iz razloga što je na tom dijelu Kosova 1389. car Murat preminuo. Tu su pokopani njegovi unutarnji organi, a ostali dio kod njegove džamije u Istanbolu. Kako je u Kosovu napravljeno turbe onda skorašnji Srbi – pravoslavci izmisliše mit o Boju na Kosovu. Poraz slave prosto iz političkih razloga, jer to im dođe kao dokaz da su tada imali državu na pravoslavlju, a to je njihova povijesna najveća laž. Okolnosti koje su bile u tom periodu na Balkanu, bez sukoba, su uticale da narodi Bosne imaju uzrečicu: da je Bosna šutke pala, tj da se nije ni prstom mrdnulo kada je Bosna ulazila u zajednicu islamskih država. I one gluposti oko, kao, prganjanja kralja po Bosni, te njegovog pogubljenja u Jajcu, pa onda ubistava Radaka koji je kao predao Turcima tvrđavu Bobovac, pa ubistvo kraljevog ujaka Radivoja su samo izmišljotine, kao i sve njihovo kada se radi o muslimanima Balkana, jer sve što je napisano u konkretnom slučaju je od naših negatora, a mi u to vjerujemo. Kako to, da se može reći; da se nije ni prstom mrdnulo?Nije se prstom mrdnulo, jer Fatih je došao na poziv muslimana Bosne, a i sam je mogao uočiti da je ugrožena muslimanska Bosna.Tada je u Bosni bio zanemarljiv broj kršćana te s toga nisu ni mogli pružiti otpor. Ovo je, isto tako, jedan od dokaza da je u Bosni, u to vrijeme, bilo većinsko muslimansko stanovništvo koje su činile one Dobre Bošnje.I Fatih, nije došao da osvaja nego da brani i organizuje Bošnjački narod kojima je upućena prijetnja od Evropskih katolika, i to od njihovog vjerskog vrha, da će ih prognati iz njihove Bosne. Potvrda stava: da Fatih nije došao u osvajanje je Kur’an, Sura: II, aje 190: ”I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu-Allah, doista, ne voli one koji zapodjevaju kavgu”, ali i Sura XXII i aje 39: ”Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini-a Allah je, doista, kadar da ih pomogne”. Prijevod ovih ajeta je po B. Korkutu.Kada se situacija obrne i tvrdi da je Turska osvajač, onda se mogu izmišljati sve one priče o svemu i svačemu pa i islamizaciji, a u svemu tome mi Bošnjaci jedino ispaštamo. Narod sela Vesela su Bošnjaci – muslimani iz predhanefiskog perioda-fetha i njih predvodi imam koji je kod Ajvaz –dede postao hafiz.Međutim, ni oni-mještani sela Vesela, po ovima koji plasiraju tezu o islamizaciji i izmišljaju priče, nisu mogli biti muslimani od ranije nego su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom postali muslimani, jer je on kao došao sa Fatihom koji je osvajač, ali je i ostao u Pruscu. Po sastavljačima priče Ajvaz-dedo ostaje u Pruscu da islamizira njegovo stanovništvo, jer do tada, po njima, nije bilo muslimana. Kao da se tako lahko islamizira? I, uvije je bilo lakše 100 deislamizirati negio jednog islamizirati, a pogotovo kada se zna da u vjeri nema prisile.Mještani-muslimani sela Vesela imaju imama hafiza, ali i njega ovi što izmisliše priču poistovjetiše sa svećenikom, jer nije ni on mogao, po njima, biti imam nego svećenik i zahvaljujući Ajvaz- dedi on postade prvo musliman pa onda i hafiz, jer je za njih islamizacija proces poslije fetha. Izgleda da je nekima trebalo ukazati na to kako su u ta vremena i svećenici prihvatali islam, a ne samo, po njima, gola sirotinja-da preživi i ugledne ličnosti-feudalci iz razloga zadržavanja statusa?Moj čitaoče, ovo vam je očit primjer kako se stvarala povijest na iskrivljenoj tezi. Tezi, da u Bosni nije bilo muslimana do dolaska Turaka. Da bi se potvrdila ta rigidna teza onda ljudi koji su bili muslimani, prvo se prevode u nemuslimane-slučaj sa mještanima Prusca i sela Vesela i njihovog hodže, pa se poslije nađe neko ko ih, pravo, uvodi u islam.A, sve se to vezuje za ono vrijeme kada je Bosna ušla u sastav Balkanskog Islamskog komonvelta-hilafet da bi udruženi muslimani Balkana mogli snažnije i jače pružiti otpor Evropskim katolicima koji kidišu na Bosnu i žele njeno muslimansko stanovništvo prognati u islamske zemlje te Evropu očistiti od muslimana. Kako su islamske snage preduhitrile katoličke i ušle prije u Bosnu kao branioci Bošnjaka-muslimana stvara se tvrdnja da su Turci okupirali Bosnu te da je tada počela i islamizacija Bosne. Islamske snage su morale ući u Bosnu i spriječiti egzodus muslimanskog stanovništva Bosne jer se kršćanske namjere dobro sprovode u ostalim zemljama Srednje, Južne i Zapadne Evrope progonom nekršćanskog stanovništva, a najviše muslimana.Da su muslimanske snage Balkana predvođene Fatihom došle u Bosnu kao branioci dokazi su Kur’anski ajeti, ali i Ahdnama koja je izdana katoličkoj zajednici u Bosni. Ahdnama je svjedočanstvo da su katolici ostali pošteđeni, ali i da im je, onovremeno, izdan od muslimanskog vladaoca takav dokument koji bi i danas mogao biti uzorom demokratije i poštivanja drugog i drugsčijeg. Dokument je i potvrda stavu da su katolici Bosne bili jedina vjerska zajednica u Bosni koji nije bio islamske provenijencije, jer da su i oni drugi bili nešto drugo, osim muslimani, i oni bi dobili isti dokument.Dakle, Bosna je i tada imala svoje najmnogoljudnije Bošnjačko stanovništvo – islamske duhovnosti, koju su slijedili iz ranijih perioda. Ulaskom u Balkanski islamski komonvelt -od ovih nazvano Osmansko carstvo, počeće se duhovno izjašnjavati hanefijskom pravnom školom i tada nastaju razlike u vanjskim manifestacijama starih Bošnjaka- muslimana i ovih koji počeše praktikovati novo pravno učenje. Dakle, nije tu bilo nikakve vjerske promjene u smislu prevjere ili slično. U Bosni nije bilo nikakve Bosanske crkve niti Bogumila sa kršćanskim učenjem nego su to bili Bošnjaci monoteisti-muslimani koji su smetali katolicima a ovi su ih imali namjeru protjerati iz Bosne i pišući o njima izmišljali im vjerovanje i crkve. Mogli su se zvati i Bogumilima, ali ne u relaciji sa kršćanima nego sa ostalim Evropskim muslimanima. I to se ne uzima u obzir pa zato svaki dokument u kome je Bošnjo nazvan Dobrim ili Bogumilom nije iz kršćanske kancelarije. Za kršćane katolike Bošnjaci su bili Patareni – heretici i ništa drugo.Ova priča o Ajvaz-dedi asocira na priču o hercegu Stephanu Vukčiću – Kosači. Stephan-Stjepan je živio i djelovao u isto vrijeme kada i Ajvaz-dedo. Sva pokoljenja te porodice su islamske provenijencije, a njihove predstavnike od Vuka preko Sandala, Ishaka, Mahmuta i Stephana koji je najuticajniji Bosanski alim iz predhanefijskog perioda samo zbog imena trpaju u neke druge. Za najmlađe članove: Sigmunda-Ishak, Katarinu-Emina te Stephana-Ahmed-paša tvrde da su prešli na islam, jer to im odgovara, prihvatajući da su muslimani njihova teorija o Bosni kao katoličkoj ili pravoslavnoj zemlji pada i zato nam podvaljuju. Pitam se: Ima li umnih Bošnjaka? Kosače su ulemska porodica i kod njih su Italijanski i Francuski muslimani dolazili i najvjerovatnije postajali hafizi, ali učili i strategiju održanja u tim zemljama. To je prema inkvizicijskim dokumentima iz Francuske, u kojima suđeni govore da su dolazili u zaleđe Dubrovnika i učili patarensku vjeru, a što se dešavalo tokom XIV stoljeća. Zamislite koliko bi ove naše komšije likovale da imaju podatke da su njihovi građani bili u tom vremenu na ovom intelektualnom nivou te da su kod njih dolazili Evropski građani na izučavanje znanosti. Ne žele to niti da izučavaju jer su svjesni da se ne radi o kršćanima.Želim napomenuti da Bosanski muslimani imaju sličnu manifestaciju – hodočašće – Ajvaz-dedinom, kada hodočaste u Blagaju mezar-turbe velikog sina naše Bosne iz porodice Kosača, na godišnjicu njegovog preselenja, a radi se o Hercegu Kosači koji je umro 22.5.1466. a manifestacija se odvijala u 4-tu subotu u maju mjesecu. Te godine 1466. kada je Herceg preselio subota je pala na 22.5. I za Hercega stvorena je legenda o došljaku, iz tamo neke islamske zemlje, a imenom Sari Saltuk.Od mene pitanje: Kada će moj Bošnjo početi dobijati istinite informacije o sebi i u javnim institucijama – škole i fakulteti kako bi mogao početi nešto drugačije razmišljati o sebi-nama kao narodu koji ima svoju izvanrednu povijest koju je on isključivo stvarao i živio, bez razmišljanja kako je to neko drugi radio i živio?
Na predstojećem historijskom popisu stanovništva bitno je biti Bošnjak. Kada je Bosna i Hercegovina napadnuta od srpsko – hrvatskog agresora naša obaveza bila je da stanemo u odbarnu svoje zemlje i svih drugih vrijednosti koje uživamo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost
Piše: Semir Imamović
Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je u martu 1991.godine. Ovih dana u našoj zemlji vrši se probni popis stanovništva. Ove pripreme su uvod u dogo očekivani i prvi popis stanovništa u BiH, a koji će se sprovesti iduće godine. Tako će Bosna i Hercegovina dobiti svoj prvi popis stanovništva. I mi Bošnjaci prvi put u svojoj dugoj historiji imat ćemo priliku da se izjasnimo i da nas popišu kao Bošnjake. Zbog svega navedenog predstojeći popis stanovništva podjednako je važan za Bosnu i Hercegovinu i za nas Bošnjake. Rezultati popisa stanovništva imat će ogroman značaj za budućnost Bosne i Hercegovine i za opstanak bošnjačkog naroda. Sve što je važno u Bosni i Hercegovini izloženo je jakom uticaju različitih centara moći interesnih skupina. Nažalost, već sada smo svjedoci da se među Bošnjake ubacuje sjeme zbunjenosti, pokušava se što više Bošnjaka dovesti u zabludu da se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci već kao muslimani, Bosanci, i na razne druge načine. Ovih dana na našu e-mail adresu stiglo je pismo od Dženada Čustovića, mladića koji je trenutno angažiran kao eksterni saradnik na projektu popisa stanovništva u BiH. u nastavku u cijelosti prenosimo njegovo pismo. „ Poštovana redakcijo esselamu alejkum. Trenutno sam kao eksterni saradnik angažovan na projektu popisa stanovništva u BiH. Radeći na ovom projektu postavio sam sebi pitanje kako da se izjasnim na istom. Moje srce i duša želi da se izrazi kao Musliman. Ali, obzirom da su se muslimani u Bosni i Hercegovini ujedinili na nazivu Bošnjak, osjećam se odgovornim i smatram bitnim da se tako i izrazim na predstojećem popisu stanovništva. Zabrinjava me to što pojedini političari (Željko komšić na FTV 11.10.2012 – http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=VBQAfbqm52U#!) podstiču Bošnjake da se izražavaju kao “Bosanci i Hercegovci”. Kažem da podstiče Bošnjake jer su njegovi glasači i ideološke pristalice uglavnom iz našeg naroda. Također na jednom od web portala vidljivo je da se narod na probnom popisu, koji je u toku dok ja pišem ovaj email, izjašnjava čak i kao “kosmopoliti” (http://www.klix.ba/vijesti/bih/mladic-se-izjasnio-kao-kosmopolit-pa-svrstan-u-kategoriju-ostalih/121015101). Ko se god izjasni mimo “Bošnjak”, “Hrvat”, “Srbin” bit će smješten u kategoriju “ostali”. Pored gore navedenih kategorija “ostalih”, tu su i ljudi vjernici koji u srcu zaista žele da se izraze kao Muslimani. Ja sebe prvog stavljam u tu kategoriju. Međutim bojim se da ću time oslabiti muslimanski narod. Dali je ispravno i dozvoljeno na predstojećem popisu stanovništva izraziti se kao “Musliman” ili kao “Bosanac i Hercegovac” ili “Kosmopolita” i time narušiti jedinstvo muslimana Bošnjaka? Kako da se izjasnimo na ovom popisu stanovništva? Dali će neko od islamskih autoriteta u BiH javno izaći i dati narodu uputu i odgovor na ovu dilemu?
Smatram ovo bitnim jer će se na temelju rezultata vjerovatno formirati budući ustav države. Ili će u namjanju ruku odrediti smjernice djelovanja onih koji ovoj državi (ne) žele dobro. Allah Vas nagradio. Dženad Čustović“.
U citiranom pismu Dženad Čustović iznosi samo dio realnih zamki koje očekuju bošnjački narod na popisu stanovništva naredne godine. Nažalost, na brojnim web portalima traje aktivna kampanja protiv popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Na tim portalima pokušava se mlade ljude nagovoriti da se ne odazivaju na popis stanovništva i da je nebitno kako će se ko izjasniti. Ne treba sumnjati da će tokom popisa pojedini popisivači vršiti uticaj, zapravo uvjereni smo da će popisivači u Republici Srpskoj i Hercegovini dati sve od sebe da starije i nepismene Bošnjake dovedu u zabludu i navedu da se pogrešno izjasne.
Zbog svega navedenog mi Bošnjaci moramo biti svjesni važnosti odazivanja na popis stanovništva i važnosti jasnog i glasnog izjašnjavanja da smo Bošnjaci.
Islamski stav
Stav islama po ovom pitanju potpuno je jasan. Pored svih drugih različitosti koje je Allah stvorio, u Kur’anu se spominje i nacionalna ili narodnosna razlika. Tako u Kur’anu stoji: ”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.” (El-Hudžurat, 13.) Zatim: ”Allah ni jednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 5.) Ovim kur’anskim ajetom zabranjuje se posinjenje (a naravno i dalje dozvoljava usvajanje djece) i zabranjuje se usvojenu djecu zvati sinovima i kćerima, i eksplicitno se naređuje da se ona zovu po svojim stvarnim očevima ukoliko su oni poznati. A ako nisu poznati, onda se mogu zvati braćom po vjeri, jer je islam najbolja zamjena za porjeklo. Poslanik Muhamed alejhiselam ponosno je isticao svoje porijeklo. U svim djelima koja se bave Poslanikovim životopisom jasno se naznačava Poslanikovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, arapsko-kurejšijsko porjeklo (el-‘arabijj, el-kurešijj), štaviše u Ibn Hišamovoj siri (1/168) navodi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za sebe kazao: ”Ja sam najčistokrvniji Arap, ja sam Kurejšija, i povjeren sam plemenu Benu Sa’d ibn Bekr na dojenje”. Također, istaknuti ashabi kao što su Selman, Bilal, Suhejb, bili su poznati među ashabima kao Farisi (Perzijanac), Habeši (Abesinac) i Rumi (Rimljanin), i niko od islamskih učenjaka, nikada, takvo njihovo određenje nije dovodio u pitanje, niti ga je na bilo koji način pokušao osporiti ili staviti u negativan kontekst.
Kod ovog pitanja neophodno je vratiti se na praksu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i neke praktične primjere koji će nam najbolje pokazati da islam uvažava čak i običaje jednog mjesta, države, naroda isl., ukoliko oni oni ne udaraju na temeljne islamske postulate, kao što će se iz tih primjera vidjeti da pripadnost određenom narodu, porodici i plemenu, i vezivanje za nacionalno porijeklo nije prezreno niti zabranjeno u islamu, naprotiv.
U predislamskom dobu Mekkom je upravljalo deset porodica koje su sve skupa pripadale plemenu Kurejš. Svaka porodica imala je određenu zadaću u pogledu održavanja i brige o Ka’bi. Naprimjer, porodica Benu Abdu-d-dar imala je dva važna zadatka. Borci iz njihove porodice nosili su ratnu zastavu i kad god je cijelo pleme Kurejš učestvovalo u bitkama protiv drugih plemena, vojnici Benu Abdu-d-dar su nosili su ratnu zastavu. Osim toga oni su imali i ključeve od Ka’be. Niko nije mogao uči u Ka’bu bez dozvole porodice Abdud-dar. Vođa te porodice, u vrijeme poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Osman ibn Talha. Poslanik a.s. je silno želio da klanja namaz u Ka’bi, ali je morao tražiti dozvolu od Osmana ibn Talhe. Jedanput je tražio ključeve od Osmana, ali mu ih nije dao. Tada mu je Poslanik a.s. rekao: ”Osmane, možda će doći dan kada će ključevi biti u mojoj ruci, pa ću ih ja dati kome budem htio.” Na to mu je Osman rekao: ”Ako se to desi, to će biti dan najvećeg poniženja za Kurejšije.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ”Ne, Osmane, nego dan najvećeg ponosa za Kurejšije!”
Osme godine po Hidžri, kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pobjedonosno ulazio u Mekku, u njegovoj vojsci bio je i Osman ibn Talha, koji je godinu dana ranije primio islam. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Ka’be i želio je uči unutra, pa je tražio ključeve od Osmana. Kada je Osman donio ključeve, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Sjećaš li se, Osmane, kada sam ti prije nekoliko godina rekao: možda će doći dan kada će ključevi Ka’be biti u mojim rukama i ja ću ih dati kome ja hoću?”
Pored Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je Alija r.a., pa je rekao: ”Allahov Poslaniče, daj ključeve porodici Benu Hašim, i objedini kod nas sve vrste ovodunjalučkog ugleda.” (Fe nedžmea biha fahred-dehr.) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo prema Osmanu ibn Talhi i rekao mu: ”Uzmite ove ključeve, o porodico benu Abdu-d-dar, i neka kod vas ostanu do Sudnjega dana! Od vas ih može uzeti samo zulumčar.” Dakle, sve ono što su radile te porodice vezano za upravljanje Mekkom, brigu oko Ka’be, prije islama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prepustio im je i nakon što su muslimani oslobodili Ka’bu. Čak je on kao vođa muslimana, dok se borio protiv mušrika, poštivao te običaje, pa je na Uhudu muslimansku zastavu nosio Mus’ab ibn Umejr koji je inače porjeklom iz porodice Abdu-d-dar iz koje je taj dan na Uhudu poginulo 11 ljudi koji su nosili zastavu mušrika, a poginuo je i Musa’b ibn Umejr kao šehid.
Koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvažavao plemensku, porodičnu i nacionalnu pripadnost, svjedoči i činjenica da je, prilikom oslobađanja Mekke, svoju vojsku podijelio na plemenske ketibe (brigade). Jednu brigadu sačinjavali su muhadžiri, drugu ensarije, treću mudžahidi iz plemena Gatafan, četvrtu pleme Džuhejne, petu pleme Sa’d ibn Huzejm, šestu pleme Benu Sulejt itd. Mogao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješati mudžahide, jer svi su muslimani i nije bitno u kojoj će brigadi biti. Međutim, u svakom njegovom postupku krije se mudrost koju moramo naučiti i na ispravan način primjenjivati u našem životu.
Nijedan Bošnjak ne bi trebao imati dilemu oko toga kako će se, u pogledu svoje nacionalne pripadnosti, izjasniti na popisu. Tj. ne bi trebao imati dilemu oko svoje bošnjačke nacionalne odrednice, jer time se, sa vjerskog stanovišta, ne čini bilo kakav prijestup, ne ugrožavaju temeljni vjerski principi i ne odriče pripadnost islamu, što je u ovom pitanju i najvažnije, dok se u nacionalnom, državotvornom, političkom, strateškom smislu, dobiva puno toga, ali i gubi ukoliko se odlučimo za nacionalnu odrednicu musliman. Izjašnjavanjem kao muslimani, mi faktički sami od sebe, bez ikakvog racionalnog i šerijatski opravdanog razloga, pravimo manjinu. Na koncu konca, termin musliman, pisali mi njega s malim ili velikim ”M”, je čisto vjerska odrednica i ne postoji niti jedan muslimanski narod na Zemlji da tim terminom izražava i svoju vjersku i nacionalnu pripadnost.
Isticanje svog nacionalnog identiteta, naročito u prilikama kakva je popis stanovništva, nikako ne može potrti vjerski identitet. Naročito, jer se prilikom popisa stanovništva treba izjasniti i o vjerskom identitetu. Osim toga, islam je, kako smo vidjeli, po ovom pitanju jasan, nacionalni identitet nikako ne može negirati vjerski identitet.
Svako omalovažavanje ovog pitanja ogromna je akvizicija za naše dušmane koji na sve načine pokušavaju da nas podijele, usitne, umanje. Ne činimo im sami takve ustupke i ne radimo u korist vlastite štete. Isto tako treba naglasiti da ni našem narodu, a ni državi Bosni i Hercegovini ne misle dobro ni oni koji zagovaraju novi nacionalni identitet ”Bosanci i Hercegovci”, jer je termin Hercegovac regionalni, geografski pojam, a ne nacionalni. Mnogo je Bošnjaka koji ovo ne razumiju, pa zbog patriotizma pristaju na ovu zamku, jer su zagovornici ove blasfemične ideje prije svega oni koji nisu muslimani, a bili su na braniku naše domovine. Mi im kažemo da svrstavanje u redove Armije BiH radi odbrane od agresije nema veze sa popisom stanovništva. Kroz otpor agresiji, prije svega svako je pokazao i dokazao svoj ljudski karakter bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Zbog toga nipošto ne smijemo nasjedati na demagoške podvale i trikove onih koji zagovaraju novi nacionalni identitet, jer se dobro zna kome je on namijenjen i zašto. Da ta ideja nije pogubna za nas Bošnjake, jer Srbi i Hrvati su se nacionalno davno opredijelili i oni oko toga nemaju dileme, ona bi bila smiješna i bila bi izvrgnuta ruglu i najobičnijoj sprdnji, jer nećete naći državljanina Hrvatske koji živi u Dalmaciji da se u nacionalnom smislu izjašnjava kao Dalmatinac, ili onoga koji živi u Zagorju da se izjašnjava kao Zagorac, niti državljanina Srbije koji živi u Vojvodini da se u nacionalnom smislu izjašnjava kao Vojvođanin itd.
Sve navedeno upućuje nas da je na predstojećem historijskom popisu stanovništva BITNO BITI BOŠNJAK. Kada je Bosna i Hercegovina napadnuta od srpsko – hrvatskog agresora naša obaveza bila je da stanemo u odbranu svoje zemlje i svih drugih vrijednosti koje uživamo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost.
(Saff br. 329, 19. oktobar. 2012. godine)
Written by Mahir
Wednesday, 24 October 2012 12:37
Obilježena dvadesetogodišnjica osnivanja 5. Korpusa ARBiH
GENERAL DUDAKOVIĆ: MI SMO DEMONSTRIRALI ODANOST BOSNI I HERCEGOVINI
Autor: Fahrudin Vojić
Objavljeno: 24. October 2012. 00:10:23
Svečana akademija u Bihaću
U nedjelju, 21. oktobra, u Sportskoj dvorani “Luke” u Bihaću, pred oko hiljadu posjetitelja, svečano je obilježena 20.godišnjica 5. Korpusa. Manifestaciji su prisustvovali brojne zvanice iz političkog, vojnog, kulturnog i vjerskog života Unsko-sanskog kantona. Između ostalih, prisutni su bili prvi komadant 5. Korpusa, general Ramiz Dreković, general Atif Dudaković, general Fadil Hasanagić i dr. Ejup Ganić, član Predsjedništva RBiH u vremenu gencoidne agresije.Svečanost je započela svečanim prostrojenjem zastava brigada iz sastava 5. Korpusa. Prisutnima se prvi obratio general Fadil Osmanagić, govoreći o formiranju 5. Korpusa, on je kazao kako je Korpus razbio mit o nepobjedivosti srpskih formacija, te istakao herojstvo njegovih boraca i vrhunsko vodstvo komadanta Atifa Dudakovića.Između ostalih, prisutnim se obratio i general Ramiz Dreković, ističući pravednu borbu pripadanika 5. Korpusa i žal za onima od njih, koji sada nisu u mogućnosti da se pridruže ovoj svečanosti obilježavanja 20 godina osnivanja ove vojne formacije, jer su braneći svoju zemlju, položili ono najvrednije, svoje živote.Zatim se obratio veliki i proslavljeni komadant Atif Dudaković, koji je između ostaloga istakao: ‘’Mnogi od nas su bili u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, i dali zakletvu da će čuvati bratstvo i jedinstvo i socijalističku državu, ravnorpavnih naroda i narodnosti. Ta država je doživjela slom, a Savez komunista se raspao. U toj državi smo govorili srpsko-hrvatskim jezikom. Sama ta riječ govori, kakvi su odnosi vladali tada u Jugoslaviji. Kada je proglašena nezavisna država Bosna i Hercegovina 1992.godine i istaknuta nova zastava, mi smo se odazvali zovu, misleći da će istinski i demokratski valovi, zavladati Evropom. Bio sam na ratištu u Hrvatskoj, kao pripadnik JNA. Razimišljao sam šta će se desiti sa mojom Bosnom? Naravno, odzavao sam se, i bio aktivni učesnik stvaranja Bosne i Hercegovine cijelo vrijeme. Kasnije se desilo iznenađenje za nas, u vidu proglašenja tadašnje Autonomije. Mnogi su se političari, vojnici i imami, angažovali da objasne tim ljudima: nemoj te braćo, vratite se u naše okrilje… Neku noć je Fikret Abdić gostovao na RTS-u i rekao, kako je on htio Republiku a drugi ga nagovorili na Autonomiju. Težina njegove pogreške je velika; 3.000 žrtava poginulih u tom sukobu, saradnja sa svima kako bi nanio zlo svome narodu… On je još uvijek u zabludi, i ima situaciju da je oslobođen, da paradira po Velikoj Kladuši. Čovjek sebi postavlja pitanje: zar je to moguće…? Akteri agresije na našu državu, na naš narod…? Nisam čuo, osim pojedinaca, poput Stipe Mesića, poput ”Žena u crnom” iz Beograda, i nekih nevladinih organizacija, da su se izvinili za ono što je učinjeno u Bosni i Hercegovini, i prema našem narodu, a cilj je bio uništenje i nestanak Bosne i Hercegovine. Večeras sam oduševljen s vama, jer ponovo vidim onu snagu. Svi ste vi, od kuhara pa do prvog čovjeka, dali ogroman doprinos u odbrani ovog kraja… Mi smo demonstrirali odanost Bosni i Hercegovini, vraćanjem ogrinalnih imena oslobođenim gradovima, koja su oni bili promjenili. Ja se ne ljutim na naše neprijatelje što nas omalovažavaju, ali se ljutim na nas što moram dostojanstvenije njegovati i čuvati tradiciju onih ljudi koji su dali svoje živote, i borili se za ono što danas imamo. Mi ne želimo da simboli današnjice budu bezobrzani i neprofitni političari, nego oni koji će voditi računa o svome narodu i svojoj tradiciji. Vjerujem u vas i u pravednost ovog naroda, i vjerujem u odluke koje će te u budućnosti donositi. Hvala vam! Čuvajte duh tradicije vašeg naroda!’’ – zaključio je komandant “Sile nebeske” general Dudaković.
Written by Mahir
Tuesday, 25 September 2012 13:37
Ratni zločinac iz logora Trnopolje dobio američko državljanstvo kao “žrtva rata u BiH”
FOTO: ILUSTRACIJA
Američko federalno tužilaštvo u Atlanti podnijelo je prijavu protiv bosanskog Srbina Mladena Mitrovića zbog prećutkivanja činjenica o svom učešću u agresiji na BiH kada je zatražio američko državljanstvo, javlja AP.
Tužilaštvo je podiglo optužnicu jer je Mitrović prećutao da je bio čuvar u logor Trnopolje, u kome su bili zatočeni Bošnjaci, navodi agencija.
Odjelenje imigracione službe SAD, koje se bavi potragama za ljudima koji su kršili ljudska prava i počinili ratne zločine, je saopštilo da je do Mitrovića došlo u okviru istrage protiv više osoba koje su emigrirale u SAD poslije rata u BiH, za koje se sumnja da su lažno predstavili sebe kada su tražili državljanstvo.
Istražitelji su dobili dojavu o Mitroviću od istražitelja iz Oregona.
Mitrović bi zbog prećutkivanja informacija na zahtjevu za državljanstvo mogao da bude osuđen na kaznu od maksimalno deset godina zatvora, novčanu kaznu od 250.000 dolara i deportaciju poslije izdržavanja kazne pošto bi mu bilo oduzeto državljanstvo.
OBILJEŽAVANJE 20. GODIŠNJICE GENOCIDA U PRIJEDORU Autor: Anadolija Objavljeno: 21. May 2012. 15:05:50 Predstavnici Udruženja Prijedorčanki “Izvor” i Udruženja logoraša “Prijedor ’92” prezentirali su danas u Sarajevu aktuelno stanje u Prijedoru sa naglaskom na obilježavanje 20. godišnjice od zločina počinjenih nad stanovništvom tog grada. Sabahudin Garibović, Mirsad Duratović, Edin Ramulić i Una Bejtović Predstavnik prijedorskih …
Postoji nekoliko definicija pohlepe, od one Ciceronove da je pohlepa snažan stav o novcu,da je vrlo važno stjecati ga, stav dubok i čvrsto usađen, do one da je pohlepa pretjerano izražena sklonost za stjecanjem materijalnih dobara i privilegija.Pohlepa se danas manifestira u različitim oblicima i sigurno bi se svakodnevno, u skladu sa novim manifestacijama i …
Istorija 8. marta, kao medjunarodnog dana ekonomskih, politickih I socijalnih dostignuca zene, odnosno borbe zena protiv eksploatacije, pocinje upravo borbom njujorskih tekstilnih radnica koje su 8. marta 1857. godine izasle na ulice I demonstrirale protiv losih uslova rada I niskih plata. Izmedju ostalih vaznih istorijskih dogadjaja, 8. mart je I podsjecanje na pozar u tekstilnoj …
XV. Džuma, 22. 04. 2011./19. Džumadel-ula 1432. Nafaku daje Allah dž.š. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana. Poštovani džema’ate, draga braćo, Prošle džume smo govorili o trošenju imetka na Allahovom putu istakavši važnost našega novoga projekta …
Novosti iz domovine
Written by Mahir
Monday, 26 November 2012 02:36U povodu 25. novembra
Written by Mahir
Wednesday, 24 October 2012 12:38
Svake godine za sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva-sredina juna, odvija se u malom Bosanskom gradiću Pruscu, na domak Donjeg Vakufa vjerska manifestacija muslimana: ‘Dani Ajvatovice’.Stižu učesnici-najviše muslimani iz svih dijelova Bosne, ali najpredaniji su muslimani iz okolnih mjesta koji svojim prisustvom na najbolji način uvećavaju jedan segment ove manifestacije, a to je smotra muslimanskih jedinica okolnih mjesta predvođenih bajraktarima koji s oduševljenjem nose stare bajrake koji su korišteni u periodu dok je ove muslimanske jedinice predvodio Ajvaz-dedo. Manifestacija je prerasla u tradiciju, onog momenta, kada je Ajvaz-dedo preselio na drugi svijet, ali izmijenivši u zadnje vrijeme i svoj smisao.
Sada se daje prioritet vodi koja je čamovim cijevima potekla kroz raspuknutu stijenu, a to sve kao zahvaljujući Ajvaz dedi i njegovom predanom moljenju –neprekidnim učenju dove i istrajnošću u vremenskom periodu od 40 dana, doveći-moleći dragog Allaha dž.h. da rastavi stijenu te da narod Prusca može dovesti vodu koja život znači. Stijena je raspuknuta i voda je dovedena. To je i jedini put kojim se voda mogla dovesti u Prusac prirodnim tokom-padom. (Ovo je po legendi.)
Prema svemu, kako i šta se čini do današnjih dana, činjenica je da je Ajvaz-dedo bio ugledna i nekompromitovana ličnost onovremenih muslimana. Historijski, ko je bio Ajvaz- dedo nije dokumentirano- zabilježeno, ali obzirom na tradiciju muslimana da zijarete mjesta ukopa-turbeta istaknutih Bošnjaka alima i vojskovođa iz perioda predšerijeta ovaj dio zagonetke se razrješava jedino sa konstatacijom da je Ajvaz- dedo bio islamski učen čovjek i da je bio predvodnik muslimana u bitkama protiv nasilnika u tom periodu, te da je etnički Bošnjak.Najjača i najbolja potvrda ovoj tvrdnji su upravo mještani okolnih mjesta koji i dalje po staroj ustaljenoj tradiciji formiraju svoje muslimanske konjičke jedinice predvođene bajraktarima, a čiji je komandant u stara vremena bio uzvišeni šejh Ajvaz-dedo, odlaze u Prusac i hodočaste njegov mezar. Okupljajući se u Pruscu oni čine i smotru tih jedinica. Ovaj običaj-manifestacija, zijarećenje mezarja uglednih Bošnjaka, je iz predhanefijskog perioda življenja Bosanskih muslimana.
Ko je činio te muslimanske jedinice i od kuda one u Dane Ajvatovice?
Bili su to mladi Bošnjaci- muslimani, mlade Bošnjačke junoše-dobrovoljci iz okolnih mjesta koji su i onovremeno činili te jedinice, stavljali se na uslugu svom narodu, predvođeni Ajvazom, a sve u cilju odbrane svog vatana – Bosne, koja će u tom periodu biti najviše napadana. Njihovi potomci i dan danas, po svojoj tradiciji, iz godine u godinu dolaze na mjesto održavanja manifestacije-zborovanja, jer kompletna manifestacija posvećena je Ajvaz-dedi, a on je u svoje vrijeme predvodio te jedinice.
Neki naši etno-povjesničari pa i kulturolozi koji su se bavili ovom manifestacijom-tradicijom nikako nisu mogli da povežu činjenicu da se za Dane Ajvatovice, koja je prerasla u vjersku manifestaciju drugog karaktera – posvećenu vodi, okupljaju i muslimani iz okolnih mjesta predvođeni bajraktarima formirani u vojne konjičke jedinice. Nisu mogli shvatiti jer je njihova pažnja bila posvećena Ajvaz-dedi i legendi o vodi, a ne Ajvaz – dedi kao imamu i ratniku. (Da je bio ratnik to ću u kasnijoj analizi)
Kako i kada je nastao nesporazum?
Radi se o tome da je vjerska ulema iz perioda kraljevine Jugoslavije, a zato je bilo razloga, ovu tradiciju svela na samo jedan vjerski segment i uokvirila je u legendu o Ajvaz-dedi i vodi, a današnja vjerska ulema je nastavila ovu vjersku tradiciju na isti način-dajući veći značaj vodi, zanemarujući činjenicu da je manifestacija i otpočela zahvaljujući Ajvaz – dedi i njegovom ukupnom intelektualnom ali i vojničkom statusu. >Međutim, narod ko narod i ne osvrće se na novo tumačenje, on i dalje radi po svom formirajući jedinice, odlaze na Dedino hodočašće i tako svjedoče istinu.
I dalje, mnogima nije jasno zašto se manifestacija odvija u sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva, kada kao ponedjeljak ne pripada danima u koje se odvijaju muslimanske svjetkovine. Ovi neki kao izučavajući došli su do zaključka da su neki drugi dani u hefti – dani svjetkovina, a ovdje se radi o ponedjeljaku pa je to bila i mala zagonetka, jer u svim ostalim slučajevima dani se ponavljaju od utorka do subote misleći da su samo ti dani vezani za narodne-vjerske svjetkovine.Allah je htio da je Ajvaz – dedo napustio ovaj svijet u sedmi ponedjeljak po Jurjevu. Kako muslimani Bosne u tom periodu nisu bili još i običajno uvezani u zajednici Balkanskih islamskih država, oni su prema svom ranijem adetu-praksi koristili Solarni, a ne Lunarni kalendar. Tako će oni pratiti godišnjice smrti svog imama vođe prema Solarnom kalendaru, pa će se i Dani Ajvatovice odvijati u sedmi ponedjeljak po Jurjevu.Treba napomenuti da su muslimani Bosne, u svim vremenima, pratili isti kalendar kada su u pitanju određene manifestacije-svejetkovine, a pogotovu poljoprivredni radovi, to iz praktičnih razloga, jer proljeće i sva druga godišnja doba imaju svoje vrijeme u Solarnoj godini, a koju prati Solarni kalendar. Muslimani ovih krajeva Evrope rađe prate Solarni kalendar, koji je stalan, te tako ima i svoje prednosti nad Lunarnim. U jednoj Solarnoj godini prate se kvartalno značajniji dani tj. dani koji su već ušli u tradiciju, od kojih se onda računaju hefte ili dani, kao u navedenom primjeru.
Muslimani Bosne – Bošnjaci, iz pred hanefijskog perioda-oni Bogumili, zijaretili su mezarja svojih uglednika-predpostavljenih imama na dan preseljenja, tj ukopa koji su osim ulemskog statusa – bili su imami, istovremeno u ratu bili i predvodnici vojnih jedinica iz tog okruga. Tako je Ajvaz-dedo osim ulemskog statusa- bio je imam, bio i predvodnik muslimanske vojske.U današnje vrijeme sve te manifestacije uzimaju se isključivo kao dovišta baziranim na legendama.
U svojoj knjizi: ”Teme iz opće i kulturne historije” na strani 40. M. Handžić iz dijela ”islamizacija BiH” pišući o Ajvaz-dedi piše:
”Za Ajvaz – dedu, koji je toliko poznat u Bosni da se do danas hodočasti na Ajvatovicu kod Prusca, priča se da je došao sa Fatihom i da se nastanio u Pruscu. Njegovom zaslugom je većina tamošnjeg svijeta primila islam. Selo Vesela njegovim nastojanjem prešlo je odjedanput sa svojim svećenikom na islam. Svećenik je učio kod Ajvaz-dede i postao hafiz, te ga je Ajvaz-dedo postavio mualimom u tom selu.”
Ovaj Handžićev zapis o Ajvaz-dedi uzeo sam iz više razloga, a najviše zbog ovih tvrdnji prihvatajući da je priča vezana i za Ajvazovo življenje:
a) Muslimansko hodočašće na Ajvatovicu je hodočašće Ajvaz-dedinog turbeta!
b) Ajvaz-dedo je došao sa Fatihom i nastanio se u Pruscu?
c) Zahvaljujući njemu većina tamošnjeg svijeta je primila islam?
d) Mještani sela Vesela su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom prešli na islam?
e) Svećenik tog sela je prihvatio islam?
f) Zahvaljujući Ajvaz-dedi kao muhafizu svećenik je postao hafiz!
g) Ajvaz –dedo ga postavio za mualima!
Analizirajući ovu priču o Ajvaz – dedi, koju nam daje Handžić, a zanemarujući tezu o islamizaciji Bosne koju su tada promovisali mnogi historičari, a među njima i Handžić, iz ovih tvrdnji možemo zaključiti:
a) Da je Ajvaz–dedo ratnik, jer kao došao je sa Fatihom u osvajanje.
b) Hodočašće je posvećeno Ajvaz-dedi, a ne vodi, jer Bošnjaci muslimani tradicionalno hodočašće njegov mezar.
c) Ajvaz se nastanio u Pruscu i tu je ukopan-ima svoje turbe, nije domaći musliman.
d) Bio je upućen u islamske znanost, jer je zahvaljujući njemu većina tamošnjeg stanovništvo primila islam.
e) Bio je poznavalac Kur’ana, jer je zahvaljujući njemu kao muhafizu onaj svećenik postao hafiz.
U ovim tvrdnjama satkana je i istina, ali ima i zadivljujućih konstrukcija. Da to razaberemo.
Kao prvo:
Ova priča o Ajvaz–dedi je iz prošlog stoljeća kada je muslimanski Bošnjački narod koji je nakon odlaska Austro Ugarske počeo da piše svoju historiju po ugledu na komšijske narode Hrvate i Srbe, jer smo ostali u Bosni i prešli na novi način komunikacije tj. prekinuli raniju ustaljenu vezu sa islamskim centrima. Naše komšije već uveliko rade na našoj negaciji, živimo sa njima u novoj državi i podređeni, a naša Bosna nije više samostalna. U historijskoj nauci Hrvata i Srba uveliko se razglaba tzv. historijski period nazvan ”islamizacija Bosne” i dokazuju se koje-kakve tvrdnje. Na istoj historijskoj podlozi –islamizacija i Handžić Ajvaz-dedu uokviruje u taj tzv. povijesni period ”Islamizacija Bosne”, ali ne kao islamsku ličnost-autohtonog Bošnjaka nego nekog došljaka koji je došao sa Fatihom kao ratnik. Nije mogao predpostaviti da je Ajvaz-dedo Bošnjak – musliman, koji nije došao sa Fatihom, nego je građanin Prusca i veoma učena islamska ličnost. Handžić je prihvatio tezu o islamizaciji i tvrdnju da su Bošnjaci-muslimani prihvatali islam nakon dolaska Turske i počeo je i dokazivati. Ima bukadar njegovih ”dokaza” a jedan od njih je i ova priča. Za Handžića, ali i ostale promotore teze o islamizaciji Bosne, u Bosni Fatih nije zatekao muslimane pa proizlazi da je Ajvaz-dedo došao sa Fatihom, a onda je on radio na islamizaciji i tako će mještani sela Vesela sa svojim svećenikom, svi do jednog, primiti islam, a svećenik će, zahvaljujući njemu, naučiti Kur’an napamet. Priča o Ajvaz-dedi uklopljena je u dotičnu tezu da nemože bolje biti, za povjerovati. Za umne, koji i sociohistorijski tabire-razmišljaju, priča ispod svakog nivoa, ali šta možete i tako nešto prolazi i prolaziće.Međutim, sa onog sociohistorijskog aspekta odbacujući tezu o islamizaciji – kao što i nije bilo: Ajvaz-dedo je najprije bio Bošnjak- žitelj Prusca, izučavao je islamske znanosti i kao alim djelovao u Pruscu i branio svoju Bosnu. Bez dileme, u Pruscu je i rođen, jer mu je tu i mezar. Prema muslimanskim običajima sigurno je imao i familiju ali to naša pisana povijest nije zabilježila što povijesno i nije bitno. Živio je u periodu, prije, ali prema svemu predočenom i poslije ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt. Bio je islamski učenjak, isticao se i kao ratnik, ali i graditeljskom poduzetnošću – kreativnošću, jer je njegovo djelovanje povezano sa dovođenjem vode u Prusac.Dakle, bio je savremenik ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt-hilafet, jer ova priča uklapa se u predpostavljeno vrijeme, vrijeme kada je Fatih pohodio Bosnu kao novu zemlju u Balkanskom Islamskom komonveltu, a kako je Ajvaz-dedo bio islamski učen čovjek – bio je imam u Pruscu i predvodnik muslimanskih konjičkih jedinica tog vremena, njegovo se djelovanje moralo i obilježiti. Nakon preselenja narod je počeo zijaretiti njegov mezar i vremenom to je postala tradicija. Njegovo turbe se zijareti svakog sedmog ponedjeljka u godini poslije Jurjeva, jer je tog dana umro. Čini se zikr. A mještani okolnih naselja kao i u stara vremena dolaze u vojnim mjesnim konjičkim formacijama.Neki će postaviti pitanje: Pa odkuda je on musliman prije fetha?
On je rođen i rastao u muslimanskom okruženju kao musliman, jer u Bosni je islam od VII vijeka i islam je samo nadgradnja ranijeg monoteizma koji su ispoljavali Bošnjaci. Muslimani Bosne su počeli nadgradnju svog monoteizma na Islam u VII stoljeću, odmah poslije Objave i biće organizovani po Avarskom modelu organizovanja sa islamom kao vladajućom vjerom. Imena Bošnjaka-muslimana, tog vremena, nisu bila arapska, ali je poneko nosio arapsko ili pak tursko ime i zato je moguće da je ime imama-onog ”svećenika” iz Vesele bilo slavensko te njegov status-vjerski identitet nije povezivan sa islamom nego sa kršćanstvom upravo zbog teze o islamizaciji i njegovog imena.
Međutim, iz priče saznajemo da je on hafiz, a da bi se postalo hafiz treba dobra islamska osnova, tj. mora se duže živjeti u izvanrednom islamskom okruženju da bi se postalo hafiz.
Analizirajući dalje priču dolazimo do slijedećih zaključaka:Hodočašće je posvećeno Ajvaz –dedi. Ali i dalje na hodočašću učestvuju i mještani – Bošnjaci formirani u muslimanske konjičke jedinice po ustaljnoj tradiciji.Dakle, Ajvaz je bio njihov predvodnik. Isto tako, zaključujemo da su i onovremeno, muslimani tog područja- Prusca brojni, jer se po tradiciji organizuju u vojne jedinice kako prije tako i danas.
Sastavljač priče uklapa Dedino djelovanje u svoj misaoni sklop u kome nema muslimana u tom periodu i Ajvaz-dedo je jedino mogao doći sa Fatihom te je iz tog razloga ratnik, jer za njih je Fatih osvajač i on sa sobom vodi ratnike?Međutim, Bošnjak jednom mora shvatiti jer je to fakt, da Fatih nije došao u Bosnu kao osvajač, jer niko nije ni prstom mrdnuo kada je on ušao sa muslimanskim jedinicama Južnog, Srednjeg i Istočnog Balkana. Osim sultana koji je bio predvodnik muslimanskih jedinica, njih je u slučaju sukoba predvodio čovjek naših krajeva – Ahmet-paša Abagović-Anđelović, a to je jedna od potvrda da su žitelji novih članica Balkanskog islamskog komonvelta bili u vojnim redovima nove zajednice. Ahmet-paša je bio iz Srbije iz Smedereva, jer je njegov brat Radivoje bio zapovjednik muslimanskih snaga Smedereva. Po nekima je iz Dalmacije i to iz okoline Šibenika. Zašto se nije ni prstom mrdnulo, kada kažu da je to vrijeme bezpoštednih ratova?
Jeste, to je vrijeme intezivnih sukoba, ali u drugim dijelovima Evrope. Kršćani po čitavoj Evropi progone muslimane i ovi se moraju braniti i to su ti sukobi. Ne ratuju kršćani međusobno, nego se udružuju da bi njihovi napadi i progon muslimana bili što efektniji.Na Balkanu je situacija obrnuta. Muslimani su brojniji i nikoga ne progone, ali im je priprećeno i moraju se organizovati u cilju biološkog opstanka i zato su prinuđeni da se udružuju. Formirali su Balkanski Islamski Komonvelt od Balkanskih islamskih država. Formirajući svoju zajednicu muslimana Balkana, njima se na Balkanu nije imao ko suprostaviti, jer kršćani Balkana su bili malobrojni i zato na Balkanu nisu zabilježeni vjerskodržavni sukobi u tom periodu. I tzv. boj na Kosovu je novija pravoslavna izmišljotina da bi Srbi pravoslavci svoju povijest ubacili u taj period kada se za njih nije ni čulo, jer je u tom periodu u Srbiji bio dominantan islamski element i ona je bila država muslimana. Priča je nastala iz razloga što je na tom dijelu Kosova 1389. car Murat preminuo. Tu su pokopani njegovi unutarnji organi, a ostali dio kod njegove džamije u Istanbolu. Kako je u Kosovu napravljeno turbe onda skorašnji Srbi – pravoslavci izmisliše mit o Boju na Kosovu. Poraz slave prosto iz političkih razloga, jer to im dođe kao dokaz da su tada imali državu na pravoslavlju, a to je njihova povijesna najveća laž. Okolnosti koje su bile u tom periodu na Balkanu, bez sukoba, su uticale da narodi Bosne imaju uzrečicu: da je Bosna šutke pala, tj da se nije ni prstom mrdnulo kada je Bosna ulazila u zajednicu islamskih država. I one gluposti oko, kao, prganjanja kralja po Bosni, te njegovog pogubljenja u Jajcu, pa onda ubistava Radaka koji je kao predao Turcima tvrđavu Bobovac, pa ubistvo kraljevog ujaka Radivoja su samo izmišljotine, kao i sve njihovo kada se radi o muslimanima Balkana, jer sve što je napisano u konkretnom slučaju je od naših negatora, a mi u to vjerujemo.
Kako to, da se može reći; da se nije ni prstom mrdnulo?Nije se prstom mrdnulo, jer Fatih je došao na poziv muslimana Bosne, a i sam je mogao uočiti da je ugrožena muslimanska Bosna.Tada je u Bosni bio zanemarljiv broj kršćana te s toga nisu ni mogli pružiti otpor. Ovo je, isto tako, jedan od dokaza da je u Bosni, u to vrijeme, bilo većinsko muslimansko stanovništvo koje su činile one Dobre Bošnje.I Fatih, nije došao da osvaja nego da brani i organizuje Bošnjački narod kojima je upućena prijetnja od Evropskih katolika, i to od njihovog vjerskog vrha, da će ih prognati iz njihove Bosne. Potvrda stava: da Fatih nije došao u osvajanje je Kur’an, Sura: II, aje 190: ”I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu-Allah, doista, ne voli one koji zapodjevaju kavgu”, ali i Sura XXII i aje 39: ”Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini-a Allah je, doista, kadar da ih pomogne”. Prijevod ovih ajeta je po B. Korkutu.Kada se situacija obrne i tvrdi da je Turska osvajač, onda se mogu izmišljati sve one priče o svemu i svačemu pa i islamizaciji, a u svemu tome mi Bošnjaci jedino ispaštamo.
Narod sela Vesela su Bošnjaci – muslimani iz predhanefiskog perioda-fetha i njih predvodi imam koji je kod Ajvaz –dede postao hafiz.Međutim, ni oni-mještani sela Vesela, po ovima koji plasiraju tezu o islamizaciji i izmišljaju priče, nisu mogli biti muslimani od ranije nego su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom postali muslimani, jer je on kao došao sa Fatihom koji je osvajač, ali je i ostao u Pruscu. Po sastavljačima priče Ajvaz-dedo ostaje u Pruscu da islamizira njegovo stanovništvo, jer do tada, po njima, nije bilo muslimana. Kao da se tako lahko islamizira? I, uvije je bilo lakše 100 deislamizirati negio jednog islamizirati, a pogotovo kada se zna da u vjeri nema prisile.Mještani-muslimani sela Vesela imaju imama hafiza, ali i njega ovi što izmisliše priču poistovjetiše sa svećenikom, jer nije ni on mogao, po njima, biti imam nego svećenik i zahvaljujući Ajvaz- dedi on postade prvo musliman pa onda i hafiz, jer je za njih islamizacija proces poslije fetha. Izgleda da je nekima trebalo ukazati na to kako su u ta vremena i svećenici prihvatali islam, a ne samo, po njima, gola sirotinja-da preživi i ugledne ličnosti-feudalci iz razloga zadržavanja statusa?Moj čitaoče, ovo vam je očit primjer kako se stvarala povijest na iskrivljenoj tezi. Tezi, da u Bosni nije bilo muslimana do dolaska Turaka.
Da bi se potvrdila ta rigidna teza onda ljudi koji su bili muslimani, prvo se prevode u nemuslimane-slučaj sa mještanima Prusca i sela Vesela i njihovog hodže, pa se poslije nađe neko ko ih, pravo, uvodi u islam.A, sve se to vezuje za ono vrijeme kada je Bosna ušla u sastav Balkanskog Islamskog komonvelta-hilafet da bi udruženi muslimani Balkana mogli snažnije i jače pružiti otpor Evropskim katolicima koji kidišu na Bosnu i žele njeno muslimansko stanovništvo prognati u islamske zemlje te Evropu očistiti od muslimana. Kako su islamske snage preduhitrile katoličke i ušle prije u Bosnu kao branioci Bošnjaka-muslimana stvara se tvrdnja da su Turci okupirali Bosnu te da je tada počela i islamizacija Bosne.
Islamske snage su morale ući u Bosnu i spriječiti egzodus muslimanskog stanovništva Bosne jer se kršćanske namjere dobro sprovode u ostalim zemljama Srednje, Južne i Zapadne Evrope progonom nekršćanskog stanovništva, a najviše muslimana.Da su muslimanske snage Balkana predvođene Fatihom došle u Bosnu kao branioci dokazi su Kur’anski ajeti, ali i Ahdnama koja je izdana katoličkoj zajednici u Bosni. Ahdnama je svjedočanstvo da su katolici ostali pošteđeni, ali i da im je, onovremeno, izdan od muslimanskog vladaoca takav dokument koji bi i danas mogao biti uzorom demokratije i poštivanja drugog i drugsčijeg. Dokument je i potvrda stavu da su katolici Bosne bili jedina vjerska zajednica u Bosni koji nije bio islamske provenijencije, jer da su i oni drugi bili nešto drugo, osim muslimani, i oni bi dobili isti dokument.Dakle, Bosna je i tada imala svoje najmnogoljudnije Bošnjačko stanovništvo – islamske duhovnosti, koju su slijedili iz ranijih perioda. Ulaskom u Balkanski islamski komonvelt -od ovih nazvano Osmansko carstvo, počeće se duhovno izjašnjavati hanefijskom pravnom školom i tada nastaju razlike u vanjskim manifestacijama starih Bošnjaka- muslimana i ovih koji počeše praktikovati novo pravno učenje. Dakle, nije tu bilo nikakve vjerske promjene u smislu prevjere ili slično.
U Bosni nije bilo nikakve Bosanske crkve niti Bogumila sa kršćanskim učenjem nego su to bili Bošnjaci monoteisti-muslimani koji su smetali katolicima a ovi su ih imali namjeru protjerati iz Bosne i pišući o njima izmišljali im vjerovanje i crkve. Mogli su se zvati i Bogumilima, ali ne u relaciji sa kršćanima nego sa ostalim Evropskim muslimanima. I to se ne uzima u obzir pa zato svaki dokument u kome je Bošnjo nazvan Dobrim ili Bogumilom nije iz kršćanske kancelarije. Za kršćane katolike Bošnjaci su bili Patareni – heretici i ništa drugo.Ova priča o Ajvaz-dedi asocira na priču o hercegu Stephanu Vukčiću – Kosači.
Stephan-Stjepan je živio i djelovao u isto vrijeme kada i Ajvaz-dedo. Sva pokoljenja te porodice su islamske provenijencije, a njihove predstavnike od Vuka preko Sandala, Ishaka, Mahmuta i Stephana koji je najuticajniji Bosanski alim iz predhanefijskog perioda samo zbog imena trpaju u neke druge. Za najmlađe članove: Sigmunda-Ishak, Katarinu-Emina te Stephana-Ahmed-paša tvrde da su prešli na islam, jer to im odgovara, prihvatajući da su muslimani njihova teorija o Bosni kao katoličkoj ili pravoslavnoj zemlji pada i zato nam podvaljuju. Pitam se: Ima li umnih Bošnjaka?
Kosače su ulemska porodica i kod njih su Italijanski i Francuski muslimani dolazili i najvjerovatnije postajali hafizi, ali učili i strategiju održanja u tim zemljama. To je prema inkvizicijskim dokumentima iz Francuske, u kojima suđeni govore da su dolazili u zaleđe Dubrovnika i učili patarensku vjeru, a što se dešavalo tokom XIV stoljeća. Zamislite koliko bi ove naše komšije likovale da imaju podatke da su njihovi građani bili u tom vremenu na ovom intelektualnom nivou te da su kod njih dolazili Evropski građani na izučavanje znanosti. Ne žele to niti da izučavaju jer su svjesni da se ne radi o kršćanima.Želim napomenuti da Bosanski muslimani imaju sličnu manifestaciju – hodočašće – Ajvaz-dedinom, kada hodočaste u Blagaju mezar-turbe velikog sina naše Bosne iz porodice Kosača, na godišnjicu njegovog preselenja, a radi se o Hercegu Kosači koji je umro 22.5.1466. a manifestacija se odvijala u 4-tu subotu u maju mjesecu. Te godine 1466. kada je Herceg preselio subota je pala na 22.5.
I za Hercega stvorena je legenda o došljaku, iz tamo neke islamske zemlje, a imenom Sari Saltuk.Od mene pitanje: Kada će moj Bošnjo početi dobijati istinite informacije o sebi i u javnim institucijama – škole i fakulteti kako bi mogao početi nešto drugačije razmišljati o sebi-nama kao narodu koji ima svoju izvanrednu povijest koju je on isključivo stvarao i živio, bez razmišljanja kako je to neko drugi radio i živio?
Written by Mahir
Wednesday, 24 October 2012 12:37
Bitno je biti Bošnjak
Na predstojećem historijskom popisu stanovništva bitno je biti Bošnjak. Kada je Bosna i Hercegovina napadnuta od srpsko – hrvatskog agresora naša obaveza bila je da stanemo u odbarnu svoje zemlje i svih drugih vrijednosti koje uživamo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost
Piše: Semir Imamović
Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je u martu 1991.godine. Ovih dana u našoj zemlji vrši se probni popis stanovništva. Ove pripreme su uvod u dogo očekivani i prvi popis stanovništa u BiH, a koji će se sprovesti iduće godine. Tako će Bosna i Hercegovina dobiti svoj prvi popis stanovništva. I mi Bošnjaci prvi put u svojoj dugoj historiji imat ćemo priliku da se izjasnimo i da nas popišu kao Bošnjake. Zbog svega navedenog predstojeći popis stanovništva podjednako je važan za Bosnu i Hercegovinu i za nas Bošnjake. Rezultati popisa stanovništva imat će ogroman značaj za budućnost Bosne i Hercegovine i za opstanak bošnjačkog naroda. Sve što je važno u Bosni i Hercegovini izloženo je jakom uticaju različitih centara moći interesnih skupina. Nažalost, već sada smo svjedoci da se među Bošnjake ubacuje sjeme zbunjenosti, pokušava se što više Bošnjaka dovesti u zabludu da se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci već kao muslimani, Bosanci, i na razne druge načine. Ovih dana na našu e-mail adresu stiglo je pismo od Dženada Čustovića, mladića koji je trenutno angažiran kao eksterni saradnik na projektu popisa stanovništva u BiH. u nastavku u cijelosti prenosimo njegovo pismo. „ Poštovana redakcijo esselamu alejkum. Trenutno sam kao eksterni saradnik angažovan na projektu popisa stanovništva u BiH. Radeći na ovom projektu postavio sam sebi pitanje kako da se izjasnim na istom. Moje srce i duša želi da se izrazi kao Musliman. Ali, obzirom da su se muslimani u Bosni i Hercegovini ujedinili na nazivu Bošnjak, osjećam se odgovornim i smatram bitnim da se tako i izrazim na predstojećem popisu stanovništva. Zabrinjava me to što pojedini političari (Željko komšić na FTV 11.10.2012 – http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=VBQAfbqm52U#!) podstiču Bošnjake da se izražavaju kao “Bosanci i Hercegovci”. Kažem da podstiče Bošnjake jer su njegovi glasači i ideološke pristalice uglavnom iz našeg naroda. Također na jednom od web portala vidljivo je da se narod na probnom popisu, koji je u toku dok ja pišem ovaj email, izjašnjava čak i kao “kosmopoliti” (http://www.klix.ba/vijesti/bih/mladic-se-izjasnio-kao-kosmopolit-pa-svrstan-u-kategoriju-ostalih/121015101). Ko se god izjasni mimo “Bošnjak”, “Hrvat”, “Srbin” bit će smješten u kategoriju “ostali”. Pored gore navedenih kategorija “ostalih”, tu su i ljudi vjernici koji u srcu zaista žele da se izraze kao Muslimani. Ja sebe prvog stavljam u tu kategoriju. Međutim bojim se da ću time oslabiti muslimanski narod. Dali je ispravno i dozvoljeno na predstojećem popisu stanovništva izraziti se kao “Musliman” ili kao “Bosanac i Hercegovac” ili “Kosmopolita” i time narušiti jedinstvo muslimana Bošnjaka? Kako da se izjasnimo na ovom popisu stanovništva? Dali će neko od islamskih autoriteta u BiH javno izaći i dati narodu uputu i odgovor na ovu dilemu?
Smatram ovo bitnim jer će se na temelju rezultata vjerovatno formirati budući ustav države. Ili će u namjanju ruku odrediti smjernice djelovanja onih koji ovoj državi (ne) žele dobro. Allah Vas nagradio. Dženad Čustović“.
U citiranom pismu Dženad Čustović iznosi samo dio realnih zamki koje očekuju bošnjački narod na popisu stanovništva naredne godine. Nažalost, na brojnim web portalima traje aktivna kampanja protiv popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini. Na tim portalima pokušava se mlade ljude nagovoriti da se ne odazivaju na popis stanovništva i da je nebitno kako će se ko izjasniti. Ne treba sumnjati da će tokom popisa pojedini popisivači vršiti uticaj, zapravo uvjereni smo da će popisivači u Republici Srpskoj i Hercegovini dati sve od sebe da starije i nepismene Bošnjake dovedu u zabludu i navedu da se pogrešno izjasne.
Zbog svega navedenog mi Bošnjaci moramo biti svjesni važnosti odazivanja na popis stanovništva i važnosti jasnog i glasnog izjašnjavanja da smo Bošnjaci.
Islamski stav
Stav islama po ovom pitanju potpuno je jasan. Pored svih drugih različitosti koje je Allah stvorio, u Kur’anu se spominje i nacionalna ili narodnosna razlika. Tako u Kur’anu stoji: ”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.” (El-Hudžurat, 13.) Zatim: ”Allah ni jednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 5.) Ovim kur’anskim ajetom zabranjuje se posinjenje (a naravno i dalje dozvoljava usvajanje djece) i zabranjuje se usvojenu djecu zvati sinovima i kćerima, i eksplicitno se naređuje da se ona zovu po svojim stvarnim očevima ukoliko su oni poznati. A ako nisu poznati, onda se mogu zvati braćom po vjeri, jer je islam najbolja zamjena za porjeklo. Poslanik Muhamed alejhiselam ponosno je isticao svoje porijeklo. U svim djelima koja se bave Poslanikovim životopisom jasno se naznačava Poslanikovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, arapsko-kurejšijsko porjeklo (el-‘arabijj, el-kurešijj), štaviše u Ibn Hišamovoj siri (1/168) navodi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za sebe kazao: ”Ja sam najčistokrvniji Arap, ja sam Kurejšija, i povjeren sam plemenu Benu Sa’d ibn Bekr na dojenje”. Također, istaknuti ashabi kao što su Selman, Bilal, Suhejb, bili su poznati među ashabima kao Farisi (Perzijanac), Habeši (Abesinac) i Rumi (Rimljanin), i niko od islamskih učenjaka, nikada, takvo njihovo određenje nije dovodio u pitanje, niti ga je na bilo koji način pokušao osporiti ili staviti u negativan kontekst.
Kod ovog pitanja neophodno je vratiti se na praksu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i neke praktične primjere koji će nam najbolje pokazati da islam uvažava čak i običaje jednog mjesta, države, naroda isl., ukoliko oni oni ne udaraju na temeljne islamske postulate, kao što će se iz tih primjera vidjeti da pripadnost određenom narodu, porodici i plemenu, i vezivanje za nacionalno porijeklo nije prezreno niti zabranjeno u islamu, naprotiv.
U predislamskom dobu Mekkom je upravljalo deset porodica koje su sve skupa pripadale plemenu Kurejš. Svaka porodica imala je određenu zadaću u pogledu održavanja i brige o Ka’bi. Naprimjer, porodica Benu Abdu-d-dar imala je dva važna zadatka. Borci iz njihove porodice nosili su ratnu zastavu i kad god je cijelo pleme Kurejš učestvovalo u bitkama protiv drugih plemena, vojnici Benu Abdu-d-dar su nosili su ratnu zastavu. Osim toga oni su imali i ključeve od Ka’be. Niko nije mogao uči u Ka’bu bez dozvole porodice Abdud-dar. Vođa te porodice, u vrijeme poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Osman ibn Talha. Poslanik a.s. je silno želio da klanja namaz u Ka’bi, ali je morao tražiti dozvolu od Osmana ibn Talhe. Jedanput je tražio ključeve od Osmana, ali mu ih nije dao. Tada mu je Poslanik a.s. rekao: ”Osmane, možda će doći dan kada će ključevi biti u mojoj ruci, pa ću ih ja dati kome budem htio.” Na to mu je Osman rekao: ”Ako se to desi, to će biti dan najvećeg poniženja za Kurejšije.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ”Ne, Osmane, nego dan najvećeg ponosa za Kurejšije!”
Osme godine po Hidžri, kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pobjedonosno ulazio u Mekku, u njegovoj vojsci bio je i Osman ibn Talha, koji je godinu dana ranije primio islam. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Ka’be i želio je uči unutra, pa je tražio ključeve od Osmana. Kada je Osman donio ključeve, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Sjećaš li se, Osmane, kada sam ti prije nekoliko godina rekao: možda će doći dan kada će ključevi Ka’be biti u mojim rukama i ja ću ih dati kome ja hoću?”
Pored Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je Alija r.a., pa je rekao: ”Allahov Poslaniče, daj ključeve porodici Benu Hašim, i objedini kod nas sve vrste ovodunjalučkog ugleda.” (Fe nedžmea biha fahred-dehr.) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo prema Osmanu ibn Talhi i rekao mu: ”Uzmite ove ključeve, o porodico benu Abdu-d-dar, i neka kod vas ostanu do Sudnjega dana! Od vas ih može uzeti samo zulumčar.” Dakle, sve ono što su radile te porodice vezano za upravljanje Mekkom, brigu oko Ka’be, prije islama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prepustio im je i nakon što su muslimani oslobodili Ka’bu. Čak je on kao vođa muslimana, dok se borio protiv mušrika, poštivao te običaje, pa je na Uhudu muslimansku zastavu nosio Mus’ab ibn Umejr koji je inače porjeklom iz porodice Abdu-d-dar iz koje je taj dan na Uhudu poginulo 11 ljudi koji su nosili zastavu mušrika, a poginuo je i Musa’b ibn Umejr kao šehid.
Koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvažavao plemensku, porodičnu i nacionalnu pripadnost, svjedoči i činjenica da je, prilikom oslobađanja Mekke, svoju vojsku podijelio na plemenske ketibe (brigade). Jednu brigadu sačinjavali su muhadžiri, drugu ensarije, treću mudžahidi iz plemena Gatafan, četvrtu pleme Džuhejne, petu pleme Sa’d ibn Huzejm, šestu pleme Benu Sulejt itd. Mogao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješati mudžahide, jer svi su muslimani i nije bitno u kojoj će brigadi biti. Međutim, u svakom njegovom postupku krije se mudrost koju moramo naučiti i na ispravan način primjenjivati u našem životu.
Nijedan Bošnjak ne bi trebao imati dilemu oko toga kako će se, u pogledu svoje nacionalne pripadnosti, izjasniti na popisu. Tj. ne bi trebao imati dilemu oko svoje bošnjačke nacionalne odrednice, jer time se, sa vjerskog stanovišta, ne čini bilo kakav prijestup, ne ugrožavaju temeljni vjerski principi i ne odriče pripadnost islamu, što je u ovom pitanju i najvažnije, dok se u nacionalnom, državotvornom, političkom, strateškom smislu, dobiva puno toga, ali i gubi ukoliko se odlučimo za nacionalnu odrednicu musliman. Izjašnjavanjem kao muslimani, mi faktički sami od sebe, bez ikakvog racionalnog i šerijatski opravdanog razloga, pravimo manjinu. Na koncu konca, termin musliman, pisali mi njega s malim ili velikim ”M”, je čisto vjerska odrednica i ne postoji niti jedan muslimanski narod na Zemlji da tim terminom izražava i svoju vjersku i nacionalnu pripadnost.
Isticanje svog nacionalnog identiteta, naročito u prilikama kakva je popis stanovništva, nikako ne može potrti vjerski identitet. Naročito, jer se prilikom popisa stanovništva treba izjasniti i o vjerskom identitetu. Osim toga, islam je, kako smo vidjeli, po ovom pitanju jasan, nacionalni identitet nikako ne može negirati vjerski identitet.
Svako omalovažavanje ovog pitanja ogromna je akvizicija za naše dušmane koji na sve načine pokušavaju da nas podijele, usitne, umanje. Ne činimo im sami takve ustupke i ne radimo u korist vlastite štete. Isto tako treba naglasiti da ni našem narodu, a ni državi Bosni i Hercegovini ne misle dobro ni oni koji zagovaraju novi nacionalni identitet ”Bosanci i Hercegovci”, jer je termin Hercegovac regionalni, geografski pojam, a ne nacionalni. Mnogo je Bošnjaka koji ovo ne razumiju, pa zbog patriotizma pristaju na ovu zamku, jer su zagovornici ove blasfemične ideje prije svega oni koji nisu muslimani, a bili su na braniku naše domovine. Mi im kažemo da svrstavanje u redove Armije BiH radi odbrane od agresije nema veze sa popisom stanovništva. Kroz otpor agresiji, prije svega svako je pokazao i dokazao svoj ljudski karakter bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Zbog toga nipošto ne smijemo nasjedati na demagoške podvale i trikove onih koji zagovaraju novi nacionalni identitet, jer se dobro zna kome je on namijenjen i zašto. Da ta ideja nije pogubna za nas Bošnjake, jer Srbi i Hrvati su se nacionalno davno opredijelili i oni oko toga nemaju dileme, ona bi bila smiješna i bila bi izvrgnuta ruglu i najobičnijoj sprdnji, jer nećete naći državljanina Hrvatske koji živi u Dalmaciji da se u nacionalnom smislu izjašnjava kao Dalmatinac, ili onoga koji živi u Zagorju da se izjašnjava kao Zagorac, niti državljanina Srbije koji živi u Vojvodini da se u nacionalnom smislu izjašnjava kao Vojvođanin itd.
Sve navedeno upućuje nas da je na predstojećem historijskom popisu stanovništva BITNO BITI BOŠNJAK. Kada je Bosna i Hercegovina napadnuta od srpsko – hrvatskog agresora naša obaveza bila je da stanemo u odbranu svoje zemlje i svih drugih vrijednosti koje uživamo na svojoj zemlji i u svojoj vjeri. Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost.
(Saff br. 329, 19. oktobar. 2012. godine)
Written by Mahir
Wednesday, 24 October 2012 12:37
U nedjelju, 21. oktobra, u Sportskoj dvorani “Luke” u Bihaću, pred oko hiljadu posjetitelja, svečano je obilježena 20.godišnjica 5. Korpusa. Manifestaciji su prisustvovali brojne zvanice iz političkog, vojnog, kulturnog i vjerskog života Unsko-sanskog kantona. Između ostalih, prisutni su bili prvi komadant 5. Korpusa, general Ramiz Dreković, general Atif Dudaković, general Fadil Hasanagić i dr. Ejup Ganić, član Predsjedništva RBiH u vremenu gencoidne agresije.Svečanost je započela svečanim prostrojenjem zastava brigada iz sastava 5. Korpusa. Prisutnima se prvi obratio general Fadil Osmanagić, govoreći o formiranju 5. Korpusa, on je kazao kako je Korpus razbio mit o nepobjedivosti srpskih formacija, te istakao herojstvo njegovih boraca i vrhunsko vodstvo komadanta Atifa Dudakovića.Između ostalih, prisutnim se obratio i general Ramiz Dreković, ističući pravednu borbu pripadanika 5. Korpusa i žal za onima od njih, koji sada nisu u mogućnosti da se pridruže ovoj svečanosti obilježavanja 20 godina osnivanja ove vojne formacije, jer su braneći svoju zemlju, položili ono najvrednije, svoje živote.Zatim se obratio veliki i proslavljeni komadant Atif Dudaković, koji je između ostaloga istakao:
‘’Mnogi od nas su bili u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, i dali zakletvu da će čuvati bratstvo i jedinstvo i socijalističku državu, ravnorpavnih naroda i narodnosti. Ta država je doživjela slom, a Savez komunista se raspao. U toj državi smo govorili srpsko-hrvatskim jezikom. Sama ta riječ govori, kakvi su odnosi vladali tada u Jugoslaviji. Kada je proglašena nezavisna država Bosna i Hercegovina 1992.godine i istaknuta nova zastava, mi smo se odazvali zovu, misleći da će istinski i demokratski valovi, zavladati Evropom. Bio sam na ratištu u Hrvatskoj, kao pripadnik JNA. Razimišljao sam šta će se desiti sa mojom Bosnom? Naravno, odzavao sam se, i bio aktivni učesnik stvaranja Bosne i Hercegovine cijelo vrijeme. Kasnije se desilo iznenađenje za nas, u vidu proglašenja tadašnje Autonomije. Mnogi su se političari, vojnici i imami, angažovali da objasne tim ljudima: nemoj te braćo, vratite se u naše okrilje… Neku noć je Fikret Abdić gostovao na RTS-u i rekao, kako je on htio Republiku a drugi ga nagovorili na Autonomiju. Težina njegove pogreške je velika; 3.000 žrtava poginulih u tom sukobu, saradnja sa svima kako bi nanio zlo svome narodu… On je još uvijek u zabludi, i ima situaciju da je oslobođen, da paradira po Velikoj Kladuši. Čovjek sebi postavlja pitanje: zar je to moguće…? Akteri agresije na našu državu, na naš narod…? Nisam čuo, osim pojedinaca, poput Stipe Mesića, poput ”Žena u crnom” iz Beograda, i nekih nevladinih organizacija, da su se izvinili za ono što je učinjeno u Bosni i Hercegovini, i prema našem narodu, a cilj je bio uništenje i nestanak Bosne i Hercegovine. Večeras sam oduševljen s vama, jer ponovo vidim onu snagu. Svi ste vi, od kuhara pa do prvog čovjeka, dali ogroman doprinos u odbrani ovog kraja… Mi smo demonstrirali odanost Bosni i Hercegovini, vraćanjem ogrinalnih imena oslobođenim gradovima, koja su oni bili promjenili. Ja se ne ljutim na naše neprijatelje što nas omalovažavaju, ali se ljutim na nas što moram dostojanstvenije njegovati i čuvati tradiciju onih ljudi koji su dali svoje živote, i borili se za ono što danas imamo. Mi ne želimo da simboli današnjice budu bezobrzani i neprofitni političari, nego oni koji će voditi računa o svome narodu i svojoj tradiciji. Vjerujem u vas i u pravednost ovog naroda, i vjerujem u odluke koje će te u budućnosti donositi. Hvala vam! Čuvajte duh tradicije vašeg naroda!’’ – zaključio je komandant “Sile nebeske” general Dudaković.
Written by Mahir
Tuesday, 25 September 2012 13:37
Američko federalno tužilaštvo u Atlanti podnijelo je prijavu protiv bosanskog Srbina Mladena Mitrovića zbog prećutkivanja činjenica o svom učešću u agresiji na BiH kada je zatražio američko državljanstvo, javlja AP.
Tužilaštvo je podiglo optužnicu jer je Mitrović prećutao da je bio čuvar u logor Trnopolje, u kome su bili zatočeni Bošnjaci, navodi agencija.
Odjelenje imigracione službe SAD, koje se bavi potragama za ljudima koji su kršili ljudska prava i počinili ratne zločine, je saopštilo da je do Mitrovića došlo u okviru istrage protiv više osoba koje su emigrirale u SAD poslije rata u BiH, za koje se sumnja da su lažno predstavili sebe kada su tražili državljanstvo.
Istražitelji su dobili dojavu o Mitroviću od istražitelja iz Oregona.
Mitrović bi zbog prećutkivanja informacija na zahtjevu za državljanstvo mogao da bude osuđen na kaznu od maksimalno deset godina zatvora, novčanu kaznu od 250.000 dolara i deportaciju poslije izdržavanja kazne pošto bi mu bilo oduzeto državljanstvo.
Related Posts
Vijesti iz domovine-4
OBILJEŽAVANJE 20. GODIŠNJICE GENOCIDA U PRIJEDORU Autor: Anadolija Objavljeno: 21. May 2012. 15:05:50 Predstavnici Udruženja Prijedorčanki “Izvor” i Udruženja logoraša “Prijedor ’92” prezentirali su danas u Sarajevu aktuelno stanje u Prijedoru sa naglaskom na obilježavanje 20. godišnjice od zločina počinjenih nad stanovništvom tog grada. Sabahudin Garibović, Mirsad Duratović, Edin Ramulić i Una Bejtović Predstavnik prijedorskih …
Zekat kao lijek od pohlepe
Postoji nekoliko definicija pohlepe, od one Ciceronove da je pohlepa snažan stav o novcu,da je vrlo važno stjecati ga, stav dubok i čvrsto usađen, do one da je pohlepa pretjerano izražena sklonost za stjecanjem materijalnih dobara i privilegija.Pohlepa se danas manifestira u različitim oblicima i sigurno bi se svakodnevno, u skladu sa novim manifestacijama i …
OVOGDISNJE OBILJEZAVANJE 8. MARTA – DANA ZENA
Istorija 8. marta, kao medjunarodnog dana ekonomskih, politickih I socijalnih dostignuca zene, odnosno borbe zena protiv eksploatacije, pocinje upravo borbom njujorskih tekstilnih radnica koje su 8. marta 1857. godine izasle na ulice I demonstrirale protiv losih uslova rada I niskih plata. Izmedju ostalih vaznih istorijskih dogadjaja, 8. mart je I podsjecanje na pozar u tekstilnoj …
Džuma namaz, 22.04.2011
XV. Džuma, 22. 04. 2011./19. Džumadel-ula 1432. Nafaku daje Allah dž.š. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana. Poštovani džema’ate, draga braćo, Prošle džume smo govorili o trošenju imetka na Allahovom putu istakavši važnost našega novoga projekta …