Nije nikakvo čudo što se i svetost, kakva je ona ramazanska, od pojedinih pera i jezika nastoji kontaminirati kojekakvim komentarima, senzacionalnim pričama, svakojakim događajima i čime sve ne. Ramazan nije ni počeo a već je vjernicima vješto podvaljena ahmedijska injekcija u vidu ramazanske vaktije. Srećom, Vijeće za fetve je pravovremeno reagovalo i stvar se stišala a da nije imala kad ni početi.
Ponuda ramazanskog programa u medijima po običaju je iznimno skromna, rekao bih, nikad skromnija. Namjesto lijepih i poučnih iftarskih sadržaja (ne računajući taksativno navođenje iftarskog vremena) u prilici smo da, ukoliko uz iftar pratimo tv program pojedinih kuća, uživamo u iznimno bogatoj ponudi mega popularnih sapunica ili, eventualno, da nam se ionako prazan želudac prevrće prateći forenzičarski zanat iz Majamija.
Istina, ima tv kuća koje i u svojim centralnim informativnim emisijama dotiču pitanje Ramazana. Tako će jedna relativno mlada televizija cijelih dvije, možda tri minute, govoriti o Ramazanu, tačnije o komercijalizaciji svega i svačega pa i Ramazana. Pri tom će konsultovati i ”sveznajuće kritičare” koji za sve, sem za sebe, imaju rješenje (čitaj, primjedbu). Naravno, o komercijalizaciji Božića, Uskrsa ili, recimo, Nove godine, nikada nećemo čuti ni riječi a moglo bi se podosta kazati.
Nejse. Ramazan je iskorišten i kao zgodna prilika da se pročeprka i aktualizira ”sporno obraćanje” akademika Hafizovića kao i ”vječito omraženi i nepoželjni” famozni stavovi mr. Alispahića spram gej populacije i posve opravdane bojazni od ove izopačenosti. Mešetarenja nisu pošteđene ni plemenite akcije Rijaseta kakva je ona po pitanju sergije za narod Somalije gdje se čak i izričito vjerska obaveza sadekatu-l-fitra dovodi u negativan kontekst i krajnje perfidno zloupotrebljava od strane pojedinaca i pojedinih organizacija.
Dakako, ima tu još štošta, no i navedeno je sasvim dovoljno da bi se zaključilo kako se svesrdno radi na tome da ramazansko ozračje ne bude onakvo kakvim bi trebalo biti: lijepo i berićetno.
Na veliku žalost mešetara, ramazansko ozračje je upravo takvo – lijepo da, skoro, ljepše i ne može biti. Divno je gledati i slušati o brojnim aktivnostima koje se provode širom naših džemata. Prelijep je osjećaj znati da se, širom nam lijepe Bosne i Hercegovine, uče mukabele kojima nerijetko prisustvuje toliki broj džematlija da se iste moraju organizovati u više termina. Lijepo je znati da su naše džamije poprilično popunjene i da veliki broj džematlija čine mladi, perspektivni i obrazovani ljudi. Pravo je zadovoljstvo čitati i slušati o međusobnim posjetama naših džemata pri čemu značajan dio aktivnosti na svojim plećima često iznose žene, naše Bošnjakinje.
Posebno lijep osjećaj je gledati brojne iftare za omladinu širom naših gradove gdje stotine mladih ljudi zajednički dijele ljepotu Ramazana, upoznaju se, razmjenjuju mišljenja i jačaju međusobne odnose.
O ramazanskim ljepotama bi se dalo nadugo i naširoko. Možda je, umjesto toga, najbolje podsjetiti da je to mjesec Allahove milosti a ona je ključ svega. Iznimno lijepu paradigmu čuo sam nedavno na jednom iftaru od jednog mladog čovjeka koji to opisa otprilike ovako: Zamislite da vam neko drugi, mimo Allaha, zatraži da na ovako vrelim i dugim avgustovskim danima odustanete od hrane, pića, prohtjeva, ružna govora i ostalih ružnih navika koje svakodnevno praktikujemo i zamislite da vam, kao protunaknadu za to, ponudi dobru dnevnicu! Siguran sam da ne biste pristali. Ali, kada to naredi naš Gospodar i kada duša osjeti miris Allahove milosti i bereketa, onda nema pogovora.
I, uistinu, nije li bio u pravu?
Pogledajmo, s druge strane, kako je Muhammed a.s., podijelio Ramazan na tri zasebne etape. Za prvih deset dana je kazao da su milost (rahmet). Milost nam je prijeko potrebna da popravimo odnos prema sebi ali i drugima. Bez milosti nema bratske ljubavi, suosjećanja i potpomaganja. Bez milosti nema ni džemata, složne zajednice.
Nakon što se u tom smislu reanimiramo i izgradimo, slijedi drugih deset dana koji su oprost od grijeha (magfiret). Svjesni važnosti komšiluka, džemata, zajednice, kroz drugu trećinu Ramazana spoznajemo da nismo meleki. Spoznajemo i priznajemo svoju grešku i tako činimo jedno od Bogu najugodnijih djela – činimo tevbu, kajemo se, tražimo oprosta (riječ tevba dolazi od glagola ”tabe” koji u osnovi znači ”vratiti se na ispravnu stazu”).
Značenje ostatka Ramazana se samo od sebe nameće. Nakon što smo se vratili na pravu stazu i ustabilili svoje odnose i sa Bogom i sa ljudima, preostaje nam samo da uberemo one istinske, ahiretske plodove Ramazana a to je posljednja trećina koja je otkup od vatre (‘itkun minen niran).
Ovakvo što nudi samo Ramazan.
Otuda bi i zlobnicima trebalo postati jasno da njihove spletke, barem u ovakvom ozračju, neće proći. Sam Kur’an nas upoznaje da takvi neprestano pripremaju spletke ali i da Allah ima načina da to osujeti, a On to radi najbolje (Ali Imran – 54).
Konačno, ne može se kontaminirati i kaljati Ramazan koji, sam po sebi, dekontaminira i čisti.
Safet Pozder
Written by Mahir
Saturday, 13 August 2011 05:21
Ramazan, ljepša strana svijeta
Nemaju svi ljudi isti pogled na svijet. Moglo bi se reći, gledano usitnjeno, u partikularijama, koliko ljudi ima – toliko i pogleda na svijet postoji. (Nije mu lahko, koliko ga očiju gleda!) Ti su pogledi, dakle, različiti i ta različitost ovisi i o „naočalima” kroz koje se gleda, plus „dioptrija”, više-manje.
Ali, kada dođe ramazan, sve nekako postane drugačije; slika se razbistri i pogled na svijet postane jasniji, zatim se ukaže jedna ljepša strana svijeta i realnosti koja bi mogla biti trajnija, ali nije. Voljeli bi, zapravo, vjernici da je trajnija, ali sve što je lijepo kratko traje. I nije to nikakva iluzija, niti halucinacija. Jer, sasvim razvidno svijet postane bolji. Počne bolje i drugačije raditi, kao motor u kojeg se naspe kvalitetnije i bolje gorivo.
Helem, ovogodišnji ramazan, njegovu najavu i blizinu, njegov dolazak i njegovo „otvaranje” bilo je itekako od ljudi obilježeno, a sve ostalo ramazan sam od sebe postiže. Kao da mu ljudi ne trebaju! Mislim na onu ramazansku ljepotu, koja bi se u drugim vremenima teško dala doživjeti. Pa, krenimo redom!
Sarajevo Film Festival je ove godine završen dan prije ramazana i sve je bilo tempirano da se svrši prije ramazana. Taj, hoću kazati, ne samo regionalni već i svjetski događaj je vremenski prilagođen ramazanu. Njegovoj završnici prisustvovao je najpoznatiji glumački par (Jolie-Pitt) na svijetu i sve su medijske oči te večeri bile uprte u Sarajevo. Može se kazati da je Sarajevo tih dana bilo centar svijeta. I tu planetarnu pažnju nije ugrozilo to što je organizator i vlasnik festivala itekako se potrudio da ispoštuje ramazan, odnosno njegov dolazak. A bio je meta kritika (čitaj izravnih napada) ovdašnje islamofobije i izvjesnih folera „tolerantne”, sekularne, društveno-političke scene, u smislu: oni i njihov ramazan, dosta više! Ali, na priče tih pokvarenjaka (koji su nam prije nekoliko godina u sred ramazana, u njegovom najsvetijem dijelu, podvalili Queer festival i pozvali regionalne i dežurne provokatore da se ovdje u svetom mjesecu šepure i provociraju) ljudi iz SFF-a nisu se osvrtali. Oni su jako važnu stvar, događaj od velike važnosti za promociju naše države, grada i ovdašnjeg turizma podredili ramazanu, naravno, iz poštovanja. Nisu, dakle, htjeli miješati kruške i jabuke. Zbog toga, upravi SFF-a treba čestitati na dobrom festivalu, dobroj organizaciji, njegovom svjesnom tempiranju i zaželiti im mnogo uspjeha i u narednim festivalima. A sada nešto o „slučajnostima”!
Dan uoči ramazana, sasvim „slučajno”, održani su i tradicionalni skokovi sa Starog Mosta u Mostaru. Shvatio sam tu „slučajnost” upravo tako, zbog ramazana. Internacionalna Turistička Una Regata – najatraktivniji rafting u Evropi, koji traje nekoliko dana, završio je isto tako dan uoči ramazana. I tu „slučajnost” sam shvatio upravo tako. Kao respekt i obzir.
Uoči samog ramazana, drugi najveći u državi proizvođač hljeba i peciva (Aspek) snizio je cijenu svoga hljeba za deset feninga. Pet dana kasnije, to je isto uradio i najveći proizvođač hljeba i peciva u državi (Klas). Oni su snizili za 15 feninga. I tu sam „slučajnost” shvatio kao respekt prema ramazanu i obzir prema postačima, vjernicima i građanima.
Sarajevo definitvno postaje metropola u kojoj ne može ništa da fali. Pojedini restorani, oni bolji, ekskluzivniji, ali i oni manji i fast food radnje ovog ramazana odlučili su raditi sve do sehura, da ne bi ko gladan i bez sehura zapostio, ako je ostao vani malo duže poslije teravije, a i vrijeme je godišnjih odmora. Nekim ljudima „se ne da” kuhati po kućama, a i vruće je. Naravno, i to znači – imati obzira!
Jedan poznanik ovog ljeta našao djevojku iz Novog Pazara. Momak k’o od brda odvaljen, ali šteta – nije postio. Pita ga djevojka zašto ne posti, on šuti, nema odgovora. A zaljubio se, hud. Helem, kad je djevojka potrošila vrijeme predviđeno za Sarajevo i obilazak rodbine, on je djevojku ispratio na autobus nazad u Novi Pazar i obećao joj da će postiti. Djevojka se nije dala prevariti, uporna, zvala svako jutro u tri sata iz Pazara da vidi je li na sehur ustao. Jeste, usta(ja)o je na sehur zbog djevojke, ali je postio zbog Boga i otkrio slast posta. Ne može se Bogu nazahvaljivati! Moj prijatelju, kažem mu, znaš li da je hazreti Mevlana rekao da mnogo puteva vodi do Boga, a tvoj je vodio preko Novog Pazara. Rekao sam mu i to da je ovaj drugi dio rečenice moj dodatak, nije Mevlanin.
Isto tako, i ovo hoću ispričati. Gledao sam na televiziji Coca-Colinu reklamu namjenski rađenu za ramazan i muslimane. Gotovo sam se rasplakao, nećete vjerovati. Onaj trenutak, a prije kojeg dva mladića podijele Coca-Colu svim učesnicima u saobraćaju, u zakrčenoj ulici, kada se boščaluci stave na haube, a odmah se tu stvore zdjele sa hurmama, somuni se lome itd., i sada u trenutku svi čekaju da sunce zađe, nastupi akšam i onda se iftare. Bože dragi, koji su to maheri, manipulatori – manipuliraju svetom ramazanskom temom i mojim vjerskim osjećajem da bi prodali svoj proizvod. Ali, neka su. Jer, dobro su to uradili. Gore mi bude kad shvatim da naši ništa ne rade! Helem, shvatio sam i ovo sa Coca-Colom kao svojevrstan respekt, mada znam, vidim to i osjećam da je ramazan u svojoj pobožnosti i svom svekolikom značenju veći „festival” nego to i jedna Coca-Colina reklama može dočarati.
Prvog dana ramazana je i američki Predsjednik sa svojom suprugom čestitao ramazan svim muslimanima svijeta. Da, znam, ne zaboravljam da je to Predsjednik one zemlje koja trenutno vodi rat sa nekoliko muslimanskih država, ali bilo mi je milo gledati i slušati njegovu ramazansku čestitku i kako se raduje iftaru u Bijeloj kući kojeg će on kao Predsjednik organizirati. I to sam shvatio kao respekt.
Svi ovi primjeri govore da postača, kao takvog, neko ko nije postač ili jeste, itekako poštuje. Zato treba na respekt uzvratiti, kao što kaže moj prijatelj Džanko, udariti mu povratnu.
Znam, isto tako, da ovaj svijet vrlo često jeste loš, opasan (Brejvik je samo jedna njegova realizacija i projekcija, a gdje su tek ostale) gotovo nepodnošljiv i da se vrlo često pitam zašto nas Bog dragi uopće drži na njemu. Ali, dođe ramazan i onda pomislim da on (ovaj svijet) nije ni tako loš, ima nešto i dobrog u njemu. I to je zbog ramazana. Jer, ramazan je ljepša strana ovog svijeta. I hoću da vidim tu dobru stranu u njemu, hoću prije svega da u njega kroz svoje oči emaniram tu ramazansku dobrotu i ljepotu, pa makar bila i zerra u pitanju. Znam, svijet (i mi u njemu) ima i onu lošiju stranu, koja će opet na vidjelo izaći kada ramazan ispratimo na „autobus za vječnost”, kao što je moj poznanik svoju djevojku pratio.
Ali, zvat će ramazan svakoga jutra u tri da pita jesmo li i dalje (ostali biti) bolji ljudi.
Kao što smo obećali.
P.S. Ko nosi pitu zamotanu i sok u kesi na utakmicu? Bošnjak koji posti! U srijedu pred iftar gledao sam Bošnjake kako mirno i dostojanstveno idu prema stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu, na utakmicu, da navijaju za svoj nacionalni tim, a u rukama i u kesama nose svoje iftare. Bio sam ponosan!
Nije li to ljepša strana (našeg) svijeta?
Muhamed Velić
Written by Mahir
Saturday, 13 August 2011 05:18
RAMAZANSKI DAR BOŠNJACIMA DŽORDŽIJE
Mjesec Ramazana je mjesec početka objave Kur’ana kao putokaza koji nam valja slijediti kako bismo jasno razaznali dobro od zla, istinu od neistine, pravi put od zablude a sve sa ciljem sticanja milosti Njegove.
Bošnjaci koji su se, zbog srpske agresije i genocida koji je nad njima počinjen, obreli u saveznoj državi Georgia od prvog dana su bili sigurni u jedno – slijediti putokaz Objave i ne zaboraviti ko su, što su i odkuda dolaze. Prvi korak na tom putu jeste obezbijediti prostor u kome će se moliti Allahu dž.š., pominjati ime Njegovo ali i čuvati svoja kultura, jezik i tradicija.
Sada već davne 1995. godine prvi teravih namazi, koje je predvodio Ibro Tucaković, klanjani su u privatnom apartmanu da bi već slijedeće godine rentali jedan apartman za svoje vjerske i društvene potrebe. Grupa od četerdesetak hrabrih i odlučnih Bošnjaka pokrenula je inicijativu za kupovinu prvog posjeda –vakufa što je ubrzo i realizovano u malom gradiću Clarkston u kome je živjela većina bošnjačke izbjegličke populacije čiji se broj svakodnevno povećavao. Sa povećanjem broja ukazala se potreba za angažovanjem Imama i formalno-pravnom registracijom .Godine 1998. Zajednica angažuje imama Ismet ef. Zejnelovića, i registruje se kao non profit organizacija a slijedeće godine kupljen je i uvakufljen prvi posjed sa kućom koja je preuređena u skromnu ali lijepu džamiju.Registracijom, vakufom i dovođenjem imama stvorene su osnovne pretpostavke za dalji napredak i razvitak Zajednice Bošnjaka Georgia.
U potrazi za boljim radnim mjestima i uslovima života Bošnjaci se, početkom novog milenijuma, iz svog „izbjegličkog kampa“na prostoru Clarkston polahko pomjeraju na prostor Gwinnett County gdje danas živi preko 80% članova Zajednice. Suočeni sa novom realnošću članovi UO Zajednice kreću u potragu za novim i većim vakufom na prostoru gdje žive Bošnjaci. Tako je 2004 god.u Snellville kupljen posjed od 8.2 Acre sa dvije kuće od kojih je jedna preuređena u džamijski prostor. Bilo je planirano da se na tom prostoru gradi Bošnjački centar sa džamijskim, edukativnim i kulturno-sportskim objektima.Vakuf u Clarkstonu je prodan muslimanima porijeklom iz Etiopije čime su zadovoljeni uslovi da manji vakuf može biti prodat kako bi se obezbijedio veći i da taj manji ostane u vlasništvu muslimana.
Kada je, prije svega zahvaljujući vrijednim džematlijama i donatorima, vakuf u Snellville potpuno otplaćen 2008. godine krenulo se sa procesom izrade projektne dokumentacije za gradnju Bošnjačkog centra.Tokom izrade te dokumentacije pojavio se niz objektivnih teškoća i uslova koji su u vremenu ekonomske krize doveli u pitanje financijsku opravdanost i brzi vremenski period realizacije zacrtanog projekta. U takvoj situaciji UO Zajednice, uz odobrenje Skupštine, traži alternativno riješenje. Voljom Allaha dž.š. na tržištu se pojavljuje veoma povoljan i za potrebe Bošnjaka, funkcionalan objekat od 24,000 SF u gradu Lawrenceville gdje živi preko 60% članova Zajednice Bošnjaka Džordžije. Objekat bi omogućio Bošnjacima da za duplo manja financijska sredstva kupe dvostruko veći prostor od onoga koga su planirali graditi u Snellville a za čiju realizaciju je prema svim predračunima trebalo obezbijediti preko $ 3,000,000.00. Prodajna cijena objekta u Lawrenceville je bila 1,250,000.00 a prostorno, uz neznatne unutrašnje izmjene, zadovoljavala sve sadašnje i buduće potrebe Bošnjaka Džordžije. Zahvaljući izuzetnom angažmanu Real estate agenta Armina Mehmedovica i članova UO, 6. Aprila 2011. potpisan je kupoprodajni ugovor,uplaćen downpayment u iznosu od $520,000.00, a Zajednica Bošnjaka postala vlasnik trećeg vakufa u svojoj kratkoj istoriji postojanja. Ovdje svakako treba pomenuti izuzetno vrijedan gest gosp. Armina Mehmedovića koji je svoju proviziju od ovog ugovora, u iznosu od $26,000.00, donirao Zajednici Bošnjaka Džordžije. Od trenutka potpisa ugovora, za članove UO počinje danonoćna utrka sa vremenom i administracijom kako bi se objekat tehnički i formalno-pravno priveo novoj namjeni i bio spreman za predstojeći Ramazan. Podijeljeni su zadatci i krenulo se u njihovu ralizaciju. Obzirom da se radilo o promjeni namjene objekta (prije je bila Mortgage companny) trebalo je uraditi mnoge tehničke i administrativne promjene kako bi se zadovoljile zakonske odredbe. Angažovana je kompanija za instalaciju sprinkler sistema (protivpožarna zaštita) dok su naše džematlije svojim volonterskim radom riješavale potrebe za zvučnim arlarm sistemom ,video nadzorom, drop plafonima, električnim i vodoinstalaterskim instalacijama, novim tepisima,čišćenjem, bravarskim, farbarskim i drugim potrebama koje su se ukazale. Iz straha da ne zaboravimo koga ovom prilikom nećemo pominjati njihova imena za što će, siguran sam, u budućnosti biti prilike.
Može se slobodno reći da je od prvog dana kada je prešao u vlasništvo Zajednice novi objekat postao mjesto zbližavanja, susretanja i zajedničkog rada u ime Allaha dž.š. produkujući jedan novi elan i energiju koje će sigurno rezultirati novim uspjesima.
Zadovoljstvo i osmjeh sa lica džematlija i aktivista nisu mogle ukloniti ni administrativne „zavrzlame“ , kodovi, kao ni prekoračernje roka za instalaciju sprinkler sistema. Jednostavno, svi su vjerovali da će, uz sabur, Allahovu pomoć i vlastiti trud, zaraditi Njegovu milost i dobiti dozvolu za korišćenje objekta najdalje do kraja prve sedmice Ramazana.Tako je i bilo, u petak, petog dana mjeseca Ramadana 1432. ili 5. Augusta 2011. godine nešto prije džumma namaza odjeknula je vijest da su prošle sve inspekcije i da je dobijen Certificate of occupancy ili upotrebna dozvola.Odmah nakon džumma namaza počeo je proces preseljenja iz starog u novi objekat kako bi sve bilo spremno da se istog dana klanja prvi teravih namaz u novom objektu. Bilo je to veče zadovoljstvo slušati džematlije kojiima su, nakon selama u susretu sa članovima Upravnog odbora prve riječi bile „Elhamdulillah“,“ Mašalah“ i „da vas Allah nagradi“ na što su dobijali odgovor „Zahvala pripada Allahu dž.š. a nagrada je to za sviju nas, od onih koji su svojim donacijama, volonterskim radom ili lijepom riječju podrške doprinjeli uspješnom završetku ovog za našu Zajednicu istorijskog poduhvata.“ Zaista Bošnjaci Džordžije mogu biti ponosni na novi objekat koji ima preko 50 ofisa (koji minornim zahvatima mogu biti pretvoreni u učionice), 5-6 sala koje mogu primiti od jedne do nekoliko stotina posjetilaca, zatim kuhinja, restrooms, sale za sastanke i prijeme itd. Svakako treba pomenuti i ogromni nezavršeni prostor koji je po svome položaju i okrenutosti Istoku idealan za budući ,stalni džamijski prostor. „Natkriveni“ prostor raspolaže kapacitetom da zadovolji sve vjerske, društvene, kulturne, edukativne, starosne i zabavne potrebe. Ima tu mjesta i za Muzej genocida, Bosansku sobu, folklor ,muzičke i dramske sekcije, školu Bosanskog jezika, obdanište, biblioteku, kurseve borilačkih vještina, i sve drugo za što Bošnjaci imaju interesa a nije u sukobu sa njihovim vjerskim principima. Sa druge strane, okolni prostor (oko 6 Acri) pruža mnoštvo mogućnosti za izgradnju sportskih terena i objekata, zabavnog parka za djecu kao i parka za odmor i druženja. Jedno je sigurno ,ovaj objekat će biti mjesto mnogih budućih zajedničkih namaza , druženja ,sportskih i drugih takmičenja kao i zajedničkih akcija u realizaciji zacrtanih projekata. Kroz to zajedništvo naći će se i načina i sredstava da se objekat u potpunosti isplati u što kraćem roku a tome će svakako pomoći, nadam se, uspješna prodaja postojećeg vakufa u Snellville muslimanima porijeklom iz Pakistana sa kojima je već potpisano „Pismo namjere“ za iznos od $500,000.00.
Na kraju, sve one koje put dovede u Džordžiju pozivamo da budu naši musafiri i osjete toplinu dobrodošlice Bošnjaka koji žive na ovom prostoru. Za sve one koji žele postati donatori i vakifi ovog Centra objavljujemo adresu na koju mogu poslati svoje donacije. Adresa je: Community of Bosniaks Georgia , 950 Grayson Hwy, Lawrenceville, GA, 30046.
Postoji nekoliko definicija pohlepe, od one Ciceronove da je pohlepa snažan stav o novcu,da je vrlo važno stjecati ga, stav dubok i čvrsto usađen, do one da je pohlepa pretjerano izražena sklonost za stjecanjem materijalnih dobara i privilegija.Pohlepa se danas manifestira u različitim oblicima i sigurno bi se svakodnevno, u skladu sa novim manifestacijama i oblicima, mogla izvlačiti i nova značenja i definicije iste. Abdullah ibn Amr ibn As prenosi hadis u kojem je Muhammed alejhi selam rekao: ‘’Čuvajte se pohlepe jer je ona upropastila one prije vas, natjerala ih je da škrtare, pa su škrtarili, natjerala ih je na kidanje rodbinskih veza, pa su ih kidali, natjerala ih je na razvrat i griješenje, pa su to činili.” (Ebu Davud)
Pohlepa, ukoliko se ne spriječi ili liječi adekvatnim sredstvima može dovesti čovjeka do počinjenja i najvećih grijeha. Ljudska povijest je prepuna primjera počinjenja mnogih ubistava, pa nerijetko i započinjanja i vođenja najstrašnijih ratova zbog pohlepe određenih ljudi . Također, Kur’an nam ukazuje na jednu vrstu ubistva koje je vremenom evoluiralo, pa danas veliki broj ljudi čak i ne smatra to ubistvom i zločinom. Kur’an upozorava: ”Ne ubijajte svoju djecu, plašeći se siromaštva! Mi dajemo opskrbu i njima i vama. Zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh” (El-Isra, 31) i ukazuje na problem, prvenstveno, sebičnosti i pohlepe koja ljude navodi na počinjenje najstrašnijeg zločina. Nekada su ljudi na brutalan način ubijali i zakopavali živu svoju djecu, dok danas, najčešće pravdajući se ekonomskim razlozima, vrše abortuse i tako nedozvoljavaju začetom živom biću da pokuša uzeti nafaku na ovom svijetu, koju mu Onaj koji sve obskrbljuje, pa i njegove ”roditelje”, može dati.
Zbog pohlepe milioni ljudi godišnje umiru zbog različitih eksperimenata i namjerno izazvanih epidemija od strane farmaceutskih kompanija.
Zbog pohlepe djeca u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Africi i mnogim drugim dijelovima svijeta nemaju pravo na normalno djetinjstvo, jer su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i stoje na putu ostvarenja geostrateških ciljeva ”velikih sila”.
Zbog pohlepe mali Hasan iz okoline Srebrenice pješači nekoliko kilometara u poderanim patikama do svoje škole.
Pohlepa je bolest koja se mora na vrijeme spriječiti i na odgovarajući način liječiti kako ne bi poprimila nekontrolirane razmjere u društvu. Kao i za većinu bolesti postoje i odgovarajući lijekovi, a jedan od lijekova za pohlepu je zekat.
Uzvišeni Allah kaže:
”Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (Et-Tevba 103)
Pomenuto čišćenje za posljedicu ima zaštitu i unapređenje materijalnog i mentalnog stanja davaoca zekata, koja između ostalog uključuje i prevenciju i liječenje bolesti pohlepe.
Imam Sujuti navodi slučaj Salebe ibn Hatiba koji je tražio od Muhammeda alejhi selam da uputi dovu Uzvišenom Allahu da mu da veće bogastvo. Poslanik alejhi selam mu je odgovorio: ”Malo novca na kome si zahvalan (Uzvišenom Allahu) bolje je od onoga sa čime ti ne bi znao raspolagati”. Salebe ponovo dođe i zamoli Poslanika alejhi selam, a on mu odgovori: ”Zar ti ne bi volio biti poput Allahovog poslanika. Da sam želio da planine budu pretvorene u planine od zlata, postale bi to.” Salebe odgovori: ”Tako mi Allaha, ukoliko budeš molio za mene da mi Allah podari bogastvo, svakome ću udjeljivati i dati njegovo pravo.” Muhammed alejhi selam uputi dovu Uzvišenom Allahu i Salebi Uzvišeni Allah podari bogastvo u vidu ovaca koje su vremenom postale toliko brojne da je Medina bila preplavljena njima. Kada se njegovo bogatstvo umnožilo on je uobičavao da klanja samo podne i ikindiju namaz, izostavljajući ostale namaze, a nakon određenog vremena, sa još većim povećanjem bogatstva prestao je da klanja namaze. Kada mu je Muhammed alejhi selam poslao sakupljače zekata da da zekat, on im je prvo rekao da njemu zadnjem dođu po zekat, a zatim je odbio da da zekat sakupljačima. Nakon toga su objavljeni ajeti: ”Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!”A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.” (Et-Tevba 75-78) Čuvši da su objavljeni ajeti povodom njegovog slučaja Salebe je došao Muhammedu alejhi selam želeći da lično da zekat njemu, ali je to Muhammed alejhi selam odbio rekavši mu da mu je to Uzvišeni Allah zabranio. Poslanik alejhi selam, a kasnije ni pravovjerne halife Ebu Bekr, Omer i Osman nisu nikada htjeli prihvatiti zekat od Salebe i on je do kraja svog života ostao uskraćen zadovoljstva da očisti svoju imovinu i ispuni obavezu davanja zekata. Salebe je dopustio da postane rob svog bogastva i bio je kažnjen na način da mu se uskrati mogućnost čišćenja svog bogastva i liječenja od devijacije pohlepe, koja ukoliko se ne liječi i suzbija, postaje sve veća sa povećanjem bogastva. Uzvišeni Allah je propisao zekat kao lijek, a kroz ovaj primjer ukazao na sudbinu onih koji taj lijek odbijaju. Zato je veoma poučan slučaj Salebe koji je personifikacija velikog broja ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario nafaku i veliko bogastvo. Musliman, zekatni obaveznik, na zekat treba gledati kao na lijek/terapiju koju mora uzeti jednom godišnje kako bi se zaštitio od opake bolesti i unaprijedio svoje materijalno, mentalno i duhovno stanje, a ne, kako to mnogi danas doživljavaju kao ”potencijalnu opasnost” za njihovo bogastvo.
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed alejhi selam rekao: “Kome Uzvišeni Allah da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu:”Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!” Potom je proučio riječi Uzvišenog
Allaha: “Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah
dobro zna ono što radite.”
(Buharijin Sahih, dva hadisa o zekatu 1402. i 1403. Ajet je iz sure Alu Imran, 180)
Slučaj Salebe ibn Hatiba šalje nekoliko poruka.
1. Zekat je obaveza propisana od Gospodara koja donosi prvenstveno korist i dobro za samog davaoca zekata, pa onda i za cjelokupnu zajednicu.
2. Odgovarajućim ispunjenjem obaveze davanja zekata, musliman potvrđuje svoju vjeru i izražava poštovanje sistema u zajednici.
3. Zekat nije samo pitanje novca, jer da je tako, Božiji poslanik i njegovi pravovjerni nasljednici uzeli bi zekat od Ibn Hatiba naknadno.
4. Vrlo često ljudi nisu ni svjesni kakva blagodat i sreća je data onim osobama koje imaju priliku i daju zekat na odgovarajući način, a koliko su nesretni oni koji sami sebi uskraćuju blagodat ispunjavanja Allahove naredbe, snoseći teret svih posljedica koje uzrokuje takav postupak.
5. Samo posjedovanje bogatstva ne znači uvijek ili vrlo često i sreću, jer sa većim bogastvom dolazi i veće iskušenje i toga, ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario veliku nafaku i bogastvo, moraju biti svjesni.
20. APRIL 2012./29. DŽ.-ULA 1433. HUTBA – Naše stanje Nakon zahvale Allahu dž.š. i donošenja salavata na našeg Poslanika Muhammeda, a.s., započinjem ovu našu današnju hutbu sa hadisom Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., u kojem je opisano naše današnje stanje. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.,: „Doći će vrijeme mom ummetu kada će voljeti pet stvari …
Written by Mahir Monday, 16 January 2012 21:03 Institut za istraživanje genocida Kanada / rijaset (24SI) – Imajući u vidu laži, obmane i falsifikate velikosrpske političke i intelektualne (svjetovne i duhovne) elite … [24 sata info] …potrebno je radi ljudske, naučne, historijske istine i stotina hiljada žrtava u Bosni i Hercegovini ukazati …
XV. Džuma, 22. 04. 2011./19. Džumadel-ula 1432. Nafaku daje Allah dž.š. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana. Poštovani džema’ate, draga braćo, Prošle džume smo govorili o trošenju imetka na Allahovom putu istakavši važnost našega novoga projekta …
XL. Petak, 29. juli 2011./28. Šaban 1432 .h.g. BLAGODATI RAMAZANA Draga braćo i sestre! Sve blagodati mjeseca Ramazana nije moguće ni naslutiti, a kamoli dokučiti ih i pobrojati. “Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra”, rekao je Poslanik, a.s., “poželio bi da čitava godina bude Ramazan!” Stoga su sve ranije muslimanske generacije Ramazan …
Vijesti iz domovine -10
Oni će neprestano spletkariti
Nije nikakvo čudo što se i svetost, kakva je ona ramazanska, od pojedinih pera i jezika nastoji kontaminirati kojekakvim komentarima, senzacionalnim pričama, svakojakim događajima i čime sve ne. Ramazan nije ni počeo a već je vjernicima vješto podvaljena ahmedijska injekcija u vidu ramazanske vaktije. Srećom, Vijeće za fetve je pravovremeno reagovalo i stvar se stišala a da nije imala kad ni početi.
Ponuda ramazanskog programa u medijima po običaju je iznimno skromna, rekao bih, nikad skromnija. Namjesto lijepih i poučnih iftarskih sadržaja (ne računajući taksativno navođenje iftarskog vremena) u prilici smo da, ukoliko uz iftar pratimo tv program pojedinih kuća, uživamo u iznimno bogatoj ponudi mega popularnih sapunica ili, eventualno, da nam se ionako prazan želudac prevrće prateći forenzičarski zanat iz Majamija.
Istina, ima tv kuća koje i u svojim centralnim informativnim emisijama dotiču pitanje Ramazana. Tako će jedna relativno mlada televizija cijelih dvije, možda tri minute, govoriti o Ramazanu, tačnije o komercijalizaciji svega i svačega pa i Ramazana. Pri tom će konsultovati i ”sveznajuće kritičare” koji za sve, sem za sebe, imaju rješenje (čitaj, primjedbu). Naravno, o komercijalizaciji Božića, Uskrsa ili, recimo, Nove godine, nikada nećemo čuti ni riječi a moglo bi se podosta kazati.
Nejse. Ramazan je iskorišten i kao zgodna prilika da se pročeprka i aktualizira ”sporno obraćanje” akademika Hafizovića kao i ”vječito omraženi i nepoželjni” famozni stavovi mr. Alispahića spram gej populacije i posve opravdane bojazni od ove izopačenosti. Mešetarenja nisu pošteđene ni plemenite akcije Rijaseta kakva je ona po pitanju sergije za narod Somalije gdje se čak i izričito vjerska obaveza sadekatu-l-fitra dovodi u negativan kontekst i krajnje perfidno zloupotrebljava od strane pojedinaca i pojedinih organizacija.
Dakako, ima tu još štošta, no i navedeno je sasvim dovoljno da bi se zaključilo kako se svesrdno radi na tome da ramazansko ozračje ne bude onakvo kakvim bi trebalo biti: lijepo i berićetno.
Na veliku žalost mešetara, ramazansko ozračje je upravo takvo – lijepo da, skoro, ljepše i ne može biti. Divno je gledati i slušati o brojnim aktivnostima koje se provode širom naših džemata. Prelijep je osjećaj znati da se, širom nam lijepe Bosne i Hercegovine, uče mukabele kojima nerijetko prisustvuje toliki broj džematlija da se iste moraju organizovati u više termina. Lijepo je znati da su naše džamije poprilično popunjene i da veliki broj džematlija čine mladi, perspektivni i obrazovani ljudi. Pravo je zadovoljstvo čitati i slušati o međusobnim posjetama naših džemata pri čemu značajan dio aktivnosti na svojim plećima često iznose žene, naše Bošnjakinje.
Posebno lijep osjećaj je gledati brojne iftare za omladinu širom naših gradove gdje stotine mladih ljudi zajednički dijele ljepotu Ramazana, upoznaju se, razmjenjuju mišljenja i jačaju međusobne odnose.
O ramazanskim ljepotama bi se dalo nadugo i naširoko. Možda je, umjesto toga, najbolje podsjetiti da je to mjesec Allahove milosti a ona je ključ svega. Iznimno lijepu paradigmu čuo sam nedavno na jednom iftaru od jednog mladog čovjeka koji to opisa otprilike ovako: Zamislite da vam neko drugi, mimo Allaha, zatraži da na ovako vrelim i dugim avgustovskim danima odustanete od hrane, pića, prohtjeva, ružna govora i ostalih ružnih navika koje svakodnevno praktikujemo i zamislite da vam, kao protunaknadu za to, ponudi dobru dnevnicu! Siguran sam da ne biste pristali. Ali, kada to naredi naš Gospodar i kada duša osjeti miris Allahove milosti i bereketa, onda nema pogovora.
I, uistinu, nije li bio u pravu?
Pogledajmo, s druge strane, kako je Muhammed a.s., podijelio Ramazan na tri zasebne etape. Za prvih deset dana je kazao da su milost (rahmet). Milost nam je prijeko potrebna da popravimo odnos prema sebi ali i drugima. Bez milosti nema bratske ljubavi, suosjećanja i potpomaganja. Bez milosti nema ni džemata, složne zajednice.
Nakon što se u tom smislu reanimiramo i izgradimo, slijedi drugih deset dana koji su oprost od grijeha (magfiret). Svjesni važnosti komšiluka, džemata, zajednice, kroz drugu trećinu Ramazana spoznajemo da nismo meleki. Spoznajemo i priznajemo svoju grešku i tako činimo jedno od Bogu najugodnijih djela – činimo tevbu, kajemo se, tražimo oprosta (riječ tevba dolazi od glagola ”tabe” koji u osnovi znači ”vratiti se na ispravnu stazu”).
Značenje ostatka Ramazana se samo od sebe nameće. Nakon što smo se vratili na pravu stazu i ustabilili svoje odnose i sa Bogom i sa ljudima, preostaje nam samo da uberemo one istinske, ahiretske plodove Ramazana a to je posljednja trećina koja je otkup od vatre (‘itkun minen niran).
Ovakvo što nudi samo Ramazan.
Otuda bi i zlobnicima trebalo postati jasno da njihove spletke, barem u ovakvom ozračju, neće proći. Sam Kur’an nas upoznaje da takvi neprestano pripremaju spletke ali i da Allah ima načina da to osujeti, a On to radi najbolje (Ali Imran – 54).
Konačno, ne može se kontaminirati i kaljati Ramazan koji, sam po sebi, dekontaminira i čisti.
Safet Pozder
Written by Mahir
Saturday, 13 August 2011 05:21
Ramazan, ljepša strana svijeta
Nemaju svi ljudi isti pogled na svijet. Moglo bi se reći, gledano usitnjeno, u partikularijama, koliko ljudi ima – toliko i pogleda na svijet postoji. (Nije mu lahko, koliko ga očiju gleda!) Ti su pogledi, dakle, različiti i ta različitost ovisi i o „naočalima” kroz koje se gleda, plus „dioptrija”, više-manje.
Ali, kada dođe ramazan, sve nekako postane drugačije; slika se razbistri i pogled na svijet postane jasniji, zatim se ukaže jedna ljepša strana svijeta i realnosti koja bi mogla biti trajnija, ali nije. Voljeli bi, zapravo, vjernici da je trajnija, ali sve što je lijepo kratko traje. I nije to nikakva iluzija, niti halucinacija. Jer, sasvim razvidno svijet postane bolji. Počne bolje i drugačije raditi, kao motor u kojeg se naspe kvalitetnije i bolje gorivo.
Helem, ovogodišnji ramazan, njegovu najavu i blizinu, njegov dolazak i njegovo „otvaranje” bilo je itekako od ljudi obilježeno, a sve ostalo ramazan sam od sebe postiže. Kao da mu ljudi ne trebaju! Mislim na onu ramazansku ljepotu, koja bi se u drugim vremenima teško dala doživjeti. Pa, krenimo redom!
Sarajevo Film Festival je ove godine završen dan prije ramazana i sve je bilo tempirano da se svrši prije ramazana. Taj, hoću kazati, ne samo regionalni već i svjetski događaj je vremenski prilagođen ramazanu. Njegovoj završnici prisustvovao je najpoznatiji glumački par (Jolie-Pitt) na svijetu i sve su medijske oči te večeri bile uprte u Sarajevo. Može se kazati da je Sarajevo tih dana bilo centar svijeta. I tu planetarnu pažnju nije ugrozilo to što je organizator i vlasnik festivala itekako se potrudio da ispoštuje ramazan, odnosno njegov dolazak. A bio je meta kritika (čitaj izravnih napada) ovdašnje islamofobije i izvjesnih folera „tolerantne”, sekularne, društveno-političke scene, u smislu: oni i njihov ramazan, dosta više! Ali, na priče tih pokvarenjaka (koji su nam prije nekoliko godina u sred ramazana, u njegovom najsvetijem dijelu, podvalili Queer festival i pozvali regionalne i dežurne provokatore da se ovdje u svetom mjesecu šepure i provociraju) ljudi iz SFF-a nisu se osvrtali. Oni su jako važnu stvar, događaj od velike važnosti za promociju naše države, grada i ovdašnjeg turizma podredili ramazanu, naravno, iz poštovanja. Nisu, dakle, htjeli miješati kruške i jabuke. Zbog toga, upravi SFF-a treba čestitati na dobrom festivalu, dobroj organizaciji, njegovom svjesnom tempiranju i zaželiti im mnogo uspjeha i u narednim festivalima. A sada nešto o „slučajnostima”!
Dan uoči ramazana, sasvim „slučajno”, održani su i tradicionalni skokovi sa Starog Mosta u Mostaru. Shvatio sam tu „slučajnost” upravo tako, zbog ramazana. Internacionalna Turistička Una Regata – najatraktivniji rafting u Evropi, koji traje nekoliko dana, završio je isto tako dan uoči ramazana. I tu „slučajnost” sam shvatio upravo tako. Kao respekt i obzir.
Uoči samog ramazana, drugi najveći u državi proizvođač hljeba i peciva (Aspek) snizio je cijenu svoga hljeba za deset feninga. Pet dana kasnije, to je isto uradio i najveći proizvođač hljeba i peciva u državi (Klas). Oni su snizili za 15 feninga. I tu sam „slučajnost” shvatio kao respekt prema ramazanu i obzir prema postačima, vjernicima i građanima.
Sarajevo definitvno postaje metropola u kojoj ne može ništa da fali. Pojedini restorani, oni bolji, ekskluzivniji, ali i oni manji i fast food radnje ovog ramazana odlučili su raditi sve do sehura, da ne bi ko gladan i bez sehura zapostio, ako je ostao vani malo duže poslije teravije, a i vrijeme je godišnjih odmora. Nekim ljudima „se ne da” kuhati po kućama, a i vruće je. Naravno, i to znači – imati obzira!
Jedan poznanik ovog ljeta našao djevojku iz Novog Pazara. Momak k’o od brda odvaljen, ali šteta – nije postio. Pita ga djevojka zašto ne posti, on šuti, nema odgovora. A zaljubio se, hud. Helem, kad je djevojka potrošila vrijeme predviđeno za Sarajevo i obilazak rodbine, on je djevojku ispratio na autobus nazad u Novi Pazar i obećao joj da će postiti. Djevojka se nije dala prevariti, uporna, zvala svako jutro u tri sata iz Pazara da vidi je li na sehur ustao. Jeste, usta(ja)o je na sehur zbog djevojke, ali je postio zbog Boga i otkrio slast posta. Ne može se Bogu nazahvaljivati! Moj prijatelju, kažem mu, znaš li da je hazreti Mevlana rekao da mnogo puteva vodi do Boga, a tvoj je vodio preko Novog Pazara. Rekao sam mu i to da je ovaj drugi dio rečenice moj dodatak, nije Mevlanin.
Isto tako, i ovo hoću ispričati. Gledao sam na televiziji Coca-Colinu reklamu namjenski rađenu za ramazan i muslimane. Gotovo sam se rasplakao, nećete vjerovati. Onaj trenutak, a prije kojeg dva mladića podijele Coca-Colu svim učesnicima u saobraćaju, u zakrčenoj ulici, kada se boščaluci stave na haube, a odmah se tu stvore zdjele sa hurmama, somuni se lome itd., i sada u trenutku svi čekaju da sunce zađe, nastupi akšam i onda se iftare. Bože dragi, koji su to maheri, manipulatori – manipuliraju svetom ramazanskom temom i mojim vjerskim osjećajem da bi prodali svoj proizvod. Ali, neka su. Jer, dobro su to uradili. Gore mi bude kad shvatim da naši ništa ne rade! Helem, shvatio sam i ovo sa Coca-Colom kao svojevrstan respekt, mada znam, vidim to i osjećam da je ramazan u svojoj pobožnosti i svom svekolikom značenju veći „festival” nego to i jedna Coca-Colina reklama može dočarati.
Prvog dana ramazana je i američki Predsjednik sa svojom suprugom čestitao ramazan svim muslimanima svijeta. Da, znam, ne zaboravljam da je to Predsjednik one zemlje koja trenutno vodi rat sa nekoliko muslimanskih država, ali bilo mi je milo gledati i slušati njegovu ramazansku čestitku i kako se raduje iftaru u Bijeloj kući kojeg će on kao Predsjednik organizirati. I to sam shvatio kao respekt.
Svi ovi primjeri govore da postača, kao takvog, neko ko nije postač ili jeste, itekako poštuje. Zato treba na respekt uzvratiti, kao što kaže moj prijatelj Džanko, udariti mu povratnu.
Znam, isto tako, da ovaj svijet vrlo često jeste loš, opasan (Brejvik je samo jedna njegova realizacija i projekcija, a gdje su tek ostale) gotovo nepodnošljiv i da se vrlo često pitam zašto nas Bog dragi uopće drži na njemu. Ali, dođe ramazan i onda pomislim da on (ovaj svijet) nije ni tako loš, ima nešto i dobrog u njemu. I to je zbog ramazana. Jer, ramazan je ljepša strana ovog svijeta. I hoću da vidim tu dobru stranu u njemu, hoću prije svega da u njega kroz svoje oči emaniram tu ramazansku dobrotu i ljepotu, pa makar bila i zerra u pitanju. Znam, svijet (i mi u njemu) ima i onu lošiju stranu, koja će opet na vidjelo izaći kada ramazan ispratimo na „autobus za vječnost”, kao što je moj poznanik svoju djevojku pratio.
Ali, zvat će ramazan svakoga jutra u tri da pita jesmo li i dalje (ostali biti) bolji ljudi.
Kao što smo obećali.
P.S. Ko nosi pitu zamotanu i sok u kesi na utakmicu? Bošnjak koji posti! U srijedu pred iftar gledao sam Bošnjake kako mirno i dostojanstveno idu prema stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu, na utakmicu, da navijaju za svoj nacionalni tim, a u rukama i u kesama nose svoje iftare. Bio sam ponosan!
Nije li to ljepša strana (našeg) svijeta?
Muhamed Velić
Written by Mahir
Saturday, 13 August 2011 05:18
RAMAZANSKI DAR BOŠNJACIMA DŽORDŽIJE
Mjesec Ramazana je mjesec početka objave Kur’ana kao putokaza koji nam valja slijediti kako bismo jasno razaznali dobro od zla, istinu od neistine, pravi put od zablude a sve sa ciljem sticanja milosti Njegove.
Bošnjaci koji su se, zbog srpske agresije i genocida koji je nad njima počinjen, obreli u saveznoj državi Georgia od prvog dana su bili sigurni u jedno – slijediti putokaz Objave i ne zaboraviti ko su, što su i odkuda dolaze. Prvi korak na tom putu jeste obezbijediti prostor u kome će se moliti Allahu dž.š., pominjati ime Njegovo ali i čuvati svoja kultura, jezik i tradicija.
Sada već davne 1995. godine prvi teravih namazi, koje je predvodio Ibro Tucaković, klanjani su u privatnom apartmanu da bi već slijedeće godine rentali jedan apartman za svoje vjerske i društvene potrebe. Grupa od četerdesetak hrabrih i odlučnih Bošnjaka pokrenula je inicijativu za kupovinu prvog posjeda –vakufa što je ubrzo i realizovano u malom gradiću Clarkston u kome je živjela većina bošnjačke izbjegličke populacije čiji se broj svakodnevno povećavao. Sa povećanjem broja ukazala se potreba za angažovanjem Imama i formalno-pravnom registracijom .Godine 1998. Zajednica angažuje imama Ismet ef. Zejnelovića, i registruje se kao non profit organizacija a slijedeće godine kupljen je i uvakufljen prvi posjed sa kućom koja je preuređena u skromnu ali lijepu džamiju.Registracijom, vakufom i dovođenjem imama stvorene su osnovne pretpostavke za dalji napredak i razvitak Zajednice Bošnjaka Georgia.
U potrazi za boljim radnim mjestima i uslovima života Bošnjaci se, početkom novog milenijuma, iz svog „izbjegličkog kampa“na prostoru Clarkston polahko pomjeraju na prostor Gwinnett County gdje danas živi preko 80% članova Zajednice. Suočeni sa novom realnošću članovi UO Zajednice kreću u potragu za novim i većim vakufom na prostoru gdje žive Bošnjaci. Tako je 2004 god.u Snellville kupljen posjed od 8.2 Acre sa dvije kuće od kojih je jedna preuređena u džamijski prostor. Bilo je planirano da se na tom prostoru gradi Bošnjački centar sa džamijskim, edukativnim i kulturno-sportskim objektima.Vakuf u Clarkstonu je prodan muslimanima porijeklom iz Etiopije čime su zadovoljeni uslovi da manji vakuf može biti prodat kako bi se obezbijedio veći i da taj manji ostane u vlasništvu muslimana.
Kada je, prije svega zahvaljujući vrijednim džematlijama i donatorima, vakuf u Snellville potpuno otplaćen 2008. godine krenulo se sa procesom izrade projektne dokumentacije za gradnju Bošnjačkog centra.Tokom izrade te dokumentacije pojavio se niz objektivnih teškoća i uslova koji su u vremenu ekonomske krize doveli u pitanje financijsku opravdanost i brzi vremenski period realizacije zacrtanog projekta. U takvoj situaciji UO Zajednice, uz odobrenje Skupštine, traži alternativno riješenje. Voljom Allaha dž.š. na tržištu se pojavljuje veoma povoljan i za potrebe Bošnjaka, funkcionalan objekat od 24,000 SF u gradu Lawrenceville gdje živi preko 60% članova Zajednice Bošnjaka Džordžije. Objekat bi omogućio Bošnjacima da za duplo manja financijska sredstva kupe dvostruko veći prostor od onoga koga su planirali graditi u Snellville a za čiju realizaciju je prema svim predračunima trebalo obezbijediti preko $ 3,000,000.00. Prodajna cijena objekta u Lawrenceville je bila 1,250,000.00 a prostorno, uz neznatne unutrašnje izmjene, zadovoljavala sve sadašnje i buduće potrebe Bošnjaka Džordžije. Zahvaljući izuzetnom angažmanu Real estate agenta Armina Mehmedovica i članova UO, 6. Aprila 2011. potpisan je kupoprodajni ugovor,uplaćen downpayment u iznosu od $520,000.00, a Zajednica Bošnjaka postala vlasnik trećeg vakufa u svojoj kratkoj istoriji postojanja. Ovdje svakako treba pomenuti izuzetno vrijedan gest gosp. Armina Mehmedovića koji je svoju proviziju od ovog ugovora, u iznosu od $26,000.00, donirao Zajednici Bošnjaka Džordžije. Od trenutka potpisa ugovora, za članove UO počinje danonoćna utrka sa vremenom i administracijom kako bi se objekat tehnički i formalno-pravno priveo novoj namjeni i bio spreman za predstojeći Ramazan. Podijeljeni su zadatci i krenulo se u njihovu ralizaciju. Obzirom da se radilo o promjeni namjene objekta (prije je bila Mortgage companny) trebalo je uraditi mnoge tehničke i administrativne promjene kako bi se zadovoljile zakonske odredbe. Angažovana je kompanija za instalaciju sprinkler sistema (protivpožarna zaštita) dok su naše džematlije svojim volonterskim radom riješavale potrebe za zvučnim arlarm sistemom ,video nadzorom, drop plafonima, električnim i vodoinstalaterskim instalacijama, novim tepisima,čišćenjem, bravarskim, farbarskim i drugim potrebama koje su se ukazale. Iz straha da ne zaboravimo koga ovom prilikom nećemo pominjati njihova imena za što će, siguran sam, u budućnosti biti prilike.
Može se slobodno reći da je od prvog dana kada je prešao u vlasništvo Zajednice novi objekat postao mjesto zbližavanja, susretanja i zajedničkog rada u ime Allaha dž.š. produkujući jedan novi elan i energiju koje će sigurno rezultirati novim uspjesima.
Zadovoljstvo i osmjeh sa lica džematlija i aktivista nisu mogle ukloniti ni administrativne „zavrzlame“ , kodovi, kao ni prekoračernje roka za instalaciju sprinkler sistema. Jednostavno, svi su vjerovali da će, uz sabur, Allahovu pomoć i vlastiti trud, zaraditi Njegovu milost i dobiti dozvolu za korišćenje objekta najdalje do kraja prve sedmice Ramazana.Tako je i bilo, u petak, petog dana mjeseca Ramadana 1432. ili 5. Augusta 2011. godine nešto prije džumma namaza odjeknula je vijest da su prošle sve inspekcije i da je dobijen Certificate of occupancy ili upotrebna dozvola.Odmah nakon džumma namaza počeo je proces preseljenja iz starog u novi objekat kako bi sve bilo spremno da se istog dana klanja prvi teravih namaz u novom objektu. Bilo je to veče zadovoljstvo slušati džematlije kojiima su, nakon selama u susretu sa članovima Upravnog odbora prve riječi bile „Elhamdulillah“,“ Mašalah“ i „da vas Allah nagradi“ na što su dobijali odgovor „Zahvala pripada Allahu dž.š. a nagrada je to za sviju nas, od onih koji su svojim donacijama, volonterskim radom ili lijepom riječju podrške doprinjeli uspješnom završetku ovog za našu Zajednicu istorijskog poduhvata.“ Zaista Bošnjaci Džordžije mogu biti ponosni na novi objekat koji ima preko 50 ofisa (koji minornim zahvatima mogu biti pretvoreni u učionice), 5-6 sala koje mogu primiti od jedne do nekoliko stotina posjetilaca, zatim kuhinja, restrooms, sale za sastanke i prijeme itd. Svakako treba pomenuti i ogromni nezavršeni prostor koji je po svome položaju i okrenutosti Istoku idealan za budući ,stalni džamijski prostor. „Natkriveni“ prostor raspolaže kapacitetom da zadovolji sve vjerske, društvene, kulturne, edukativne, starosne i zabavne potrebe. Ima tu mjesta i za Muzej genocida, Bosansku sobu, folklor ,muzičke i dramske sekcije, školu Bosanskog jezika, obdanište, biblioteku, kurseve borilačkih vještina, i sve drugo za što Bošnjaci imaju interesa a nije u sukobu sa njihovim vjerskim principima. Sa druge strane, okolni prostor (oko 6 Acri) pruža mnoštvo mogućnosti za izgradnju sportskih terena i objekata, zabavnog parka za djecu kao i parka za odmor i druženja. Jedno je sigurno ,ovaj objekat će biti mjesto mnogih budućih zajedničkih namaza , druženja ,sportskih i drugih takmičenja kao i zajedničkih akcija u realizaciji zacrtanih projekata. Kroz to zajedništvo naći će se i načina i sredstava da se objekat u potpunosti isplati u što kraćem roku a tome će svakako pomoći, nadam se, uspješna prodaja postojećeg vakufa u Snellville muslimanima porijeklom iz Pakistana sa kojima je već potpisano „Pismo namjere“ za iznos od $500,000.00.
Na kraju, sve one koje put dovede u Džordžiju pozivamo da budu naši musafiri i osjete toplinu dobrodošlice Bošnjaka koji žive na ovom prostoru. Za sve one koji žele postati donatori i vakifi ovog Centra objavljujemo adresu na koju mogu poslati svoje donacije. Adresa je: Community of Bosniaks Georgia , 950 Grayson Hwy, Lawrenceville, GA, 30046.
Semir Đulić
Razno
Written by Mahir
Saturday, 13 August 2011 05:03
Zekat kao lijek od pohlepe
Postoji nekoliko definicija pohlepe, od one Ciceronove da je pohlepa snažan stav o novcu,da je vrlo važno stjecati ga, stav dubok i čvrsto usađen, do one da je pohlepa pretjerano izražena sklonost za stjecanjem materijalnih dobara i privilegija.Pohlepa se danas manifestira u različitim oblicima i sigurno bi se svakodnevno, u skladu sa novim manifestacijama i oblicima, mogla izvlačiti i nova značenja i definicije iste. Abdullah ibn Amr ibn As prenosi hadis u kojem je Muhammed alejhi selam rekao: ‘’Čuvajte se pohlepe jer je ona upropastila one prije vas, natjerala ih je da škrtare, pa su škrtarili, natjerala ih je na kidanje rodbinskih veza, pa su ih kidali, natjerala ih je na razvrat i griješenje, pa su to činili.” (Ebu Davud)
Pohlepa, ukoliko se ne spriječi ili liječi adekvatnim sredstvima može dovesti čovjeka do počinjenja i najvećih grijeha. Ljudska povijest je prepuna primjera počinjenja mnogih ubistava, pa nerijetko i započinjanja i vođenja najstrašnijih ratova zbog pohlepe određenih ljudi . Također, Kur’an nam ukazuje na jednu vrstu ubistva koje je vremenom evoluiralo, pa danas veliki broj ljudi čak i ne smatra to ubistvom i zločinom. Kur’an upozorava: ”Ne ubijajte svoju djecu, plašeći se siromaštva! Mi dajemo opskrbu i njima i vama. Zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh” (El-Isra, 31) i ukazuje na problem, prvenstveno, sebičnosti i pohlepe koja ljude navodi na počinjenje najstrašnijeg zločina. Nekada su ljudi na brutalan način ubijali i zakopavali živu svoju djecu, dok danas, najčešće pravdajući se ekonomskim razlozima, vrše abortuse i tako nedozvoljavaju začetom živom biću da pokuša uzeti nafaku na ovom svijetu, koju mu Onaj koji sve obskrbljuje, pa i njegove ”roditelje”, može dati.
Zbog pohlepe milioni ljudi godišnje umiru zbog različitih eksperimenata i namjerno izazvanih epidemija od strane farmaceutskih kompanija.
Zbog pohlepe djeca u Afganistanu, Iraku, Pakistanu, Africi i mnogim drugim dijelovima svijeta nemaju pravo na normalno djetinjstvo, jer su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i stoje na putu ostvarenja geostrateških ciljeva ”velikih sila”.
Zbog pohlepe mali Hasan iz okoline Srebrenice pješači nekoliko kilometara u poderanim patikama do svoje škole.
Pohlepa je bolest koja se mora na vrijeme spriječiti i na odgovarajući način liječiti kako ne bi poprimila nekontrolirane razmjere u društvu. Kao i za većinu bolesti postoje i odgovarajući lijekovi, a jedan od lijekova za pohlepu je zekat.
Uzvišeni Allah kaže:
”Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih sigurno smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.” (Et-Tevba 103)
Pomenuto čišćenje za posljedicu ima zaštitu i unapređenje materijalnog i mentalnog stanja davaoca zekata, koja između ostalog uključuje i prevenciju i liječenje bolesti pohlepe.
Imam Sujuti navodi slučaj Salebe ibn Hatiba koji je tražio od Muhammeda alejhi selam da uputi dovu Uzvišenom Allahu da mu da veće bogastvo. Poslanik alejhi selam mu je odgovorio: ”Malo novca na kome si zahvalan (Uzvišenom Allahu) bolje je od onoga sa čime ti ne bi znao raspolagati”. Salebe ponovo dođe i zamoli Poslanika alejhi selam, a on mu odgovori: ”Zar ti ne bi volio biti poput Allahovog poslanika. Da sam želio da planine budu pretvorene u planine od zlata, postale bi to.” Salebe odgovori: ”Tako mi Allaha, ukoliko budeš molio za mene da mi Allah podari bogastvo, svakome ću udjeljivati i dati njegovo pravo.” Muhammed alejhi selam uputi dovu Uzvišenom Allahu i Salebi Uzvišeni Allah podari bogastvo u vidu ovaca koje su vremenom postale toliko brojne da je Medina bila preplavljena njima. Kada se njegovo bogatstvo umnožilo on je uobičavao da klanja samo podne i ikindiju namaz, izostavljajući ostale namaze, a nakon određenog vremena, sa još većim povećanjem bogatstva prestao je da klanja namaze. Kada mu je Muhammed alejhi selam poslao sakupljače zekata da da zekat, on im je prvo rekao da njemu zadnjem dođu po zekat, a zatim je odbio da da zekat sakupljačima. Nakon toga su objavljeni ajeti: ”Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!”A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću.I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.” (Et-Tevba 75-78) Čuvši da su objavljeni ajeti povodom njegovog slučaja Salebe je došao Muhammedu alejhi selam želeći da lično da zekat njemu, ali je to Muhammed alejhi selam odbio rekavši mu da mu je to Uzvišeni Allah zabranio. Poslanik alejhi selam, a kasnije ni pravovjerne halife Ebu Bekr, Omer i Osman nisu nikada htjeli prihvatiti zekat od Salebe i on je do kraja svog života ostao uskraćen zadovoljstva da očisti svoju imovinu i ispuni obavezu davanja zekata. Salebe je dopustio da postane rob svog bogastva i bio je kažnjen na način da mu se uskrati mogućnost čišćenja svog bogastva i liječenja od devijacije pohlepe, koja ukoliko se ne liječi i suzbija, postaje sve veća sa povećanjem bogastva. Uzvišeni Allah je propisao zekat kao lijek, a kroz ovaj primjer ukazao na sudbinu onih koji taj lijek odbijaju. Zato je veoma poučan slučaj Salebe koji je personifikacija velikog broja ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario nafaku i veliko bogastvo. Musliman, zekatni obaveznik, na zekat treba gledati kao na lijek/terapiju koju mora uzeti jednom godišnje kako bi se zaštitio od opake bolesti i unaprijedio svoje materijalno, mentalno i duhovno stanje, a ne, kako to mnogi danas doživljavaju kao ”potencijalnu opasnost” za njihovo bogastvo.
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed alejhi selam rekao: “Kome Uzvišeni Allah da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu:”Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!” Potom je proučio riječi Uzvišenog
Allaha: “Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah
dobro zna ono što radite.”
(Buharijin Sahih, dva hadisa o zekatu 1402. i 1403. Ajet je iz sure Alu Imran, 180)
Slučaj Salebe ibn Hatiba šalje nekoliko poruka.
1. Zekat je obaveza propisana od Gospodara koja donosi prvenstveno korist i dobro za samog davaoca zekata, pa onda i za cjelokupnu zajednicu.
2. Odgovarajućim ispunjenjem obaveze davanja zekata, musliman potvrđuje svoju vjeru i izražava poštovanje sistema u zajednici.
3. Zekat nije samo pitanje novca, jer da je tako, Božiji poslanik i njegovi pravovjerni nasljednici uzeli bi zekat od Ibn Hatiba naknadno.
4. Vrlo često ljudi nisu ni svjesni kakva blagodat i sreća je data onim osobama koje imaju priliku i daju zekat na odgovarajući način, a koliko su nesretni oni koji sami sebi uskraćuju blagodat ispunjavanja Allahove naredbe, snoseći teret svih posljedica koje uzrokuje takav postupak.
5. Samo posjedovanje bogatstva ne znači uvijek ili vrlo često i sreću, jer sa većim bogastvom dolazi i veće iskušenje i toga, ljudi kojima je Uzvišeni Allah podario veliku nafaku i bogastvo, moraju biti svjesni.
Elnur Salihovi
Related Posts
Hutba 20. april 2012
20. APRIL 2012./29. DŽ.-ULA 1433. HUTBA – Naše stanje Nakon zahvale Allahu dž.š. i donošenja salavata na našeg Poslanika Muhammeda, a.s., započinjem ovu našu današnju hutbu sa hadisom Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., u kojem je opisano naše današnje stanje. Kaže Allahov Poslanik Muhammed, a.s.,: „Doći će vrijeme mom ummetu kada će voljeti pet stvari …
Vijesti iz domovine-8
Written by Mahir Monday, 16 January 2012 21:03 Institut za istraživanje genocida Kanada / rijaset (24SI) – Imajući u vidu laži, obmane i falsifikate velikosrpske političke i intelektualne (svjetovne i duhovne) elite … [24 sata info] …potrebno je radi ljudske, naučne, historijske istine i stotina hiljada žrtava u Bosni i Hercegovini ukazati …
Džuma namaz, 22.04.2011
XV. Džuma, 22. 04. 2011./19. Džumadel-ula 1432. Nafaku daje Allah dž.š. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodatma kojima nas daruje. Salavat donosimo na Allahova Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe sljedbenike Islama do Sudnjeg dana. Poštovani džema’ate, draga braćo, Prošle džume smo govorili o trošenju imetka na Allahovom putu istakavši važnost našega novoga projekta …
Džuma namaz, 29, juli 2011
XL. Petak, 29. juli 2011./28. Šaban 1432 .h.g. BLAGODATI RAMAZANA Draga braćo i sestre! Sve blagodati mjeseca Ramazana nije moguće ni naslutiti, a kamoli dokučiti ih i pobrojati. “Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra”, rekao je Poslanik, a.s., “poželio bi da čitava godina bude Ramazan!” Stoga su sve ranije muslimanske generacije Ramazan …