– I reci im: »Kada bi more bilo tinta da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bi bismo se pomogli još jednim sličnim« (Kur’an, 18:109).
I reci im danas i ovdje u Potočarima, sine moj – reci im kada bi Drina, i Sava, i Una, i Neretva bile tinta da se opiše moj bol i muka, moja patnja i moje razočarenje u vas, presahle bi rijeke bosanske prije nego što bi se moj bol opisao, prije nego što biste vi moju muku shvatili, prije nego što biste vi moju patnju dokučili, prije nego što biste me uvjerili da hoćete da uklonite tragove genocida protiv mog naroda i da omogućite da se vratim svom domu bez straha za moj život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
I reci im, sine moj, jer, vi ste mene izdali, jer vi ste mene ostavili, jer vi meni niste dali da se sam branim, jer vi me niste odbranili od genocida zato što sam Bošnjak musliman.
Allah, neka je slavljen i hvaljen, kaže u Kur’anu Časnom:
– Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, nebi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar (Kur’an, 31:27).
I reci im, sine moj, još jednom da su stabla na zemlji Bosni pisaljke, a da se u rijeku Bosnu ulije još sedam rijeka, ne bi se ispisale moje riječi bola i tuge za mojim najmilijim, koje sanjam, kojima se nadam, kojim danas ovdje u Potočarima dženazu klanjam i pitam se dokle ću još biti u nemilosnim i nepravednim rukama ubica mog babe, amidže, dajdže, mog brata i mog druga, dokle će djeca mog naroda učiti u školama da su ubice njihovog babe junaci, a da su njegova braća zbog njihove vjere i nacije nepoželjna i zato im ne pripadaju nikakva prava?!
Nema razumnog ljudskog bića, nema moralnog čovjeka na svijetu koji može shvatiti da se žrtve genocida u Srebrenici moraju moliti za milost onima za koje se zna da su im ubili roditelja.
Nema i ne može biti nikakvog opravdanja da žrtve genocida u Srebrenici moraju da strahuju od toga ko će im doći da im određuje sudbinu u njihovom gradu i u njihovom domu.
Nema moralnog objašnjenja zašto se šehidsko mezarje ovdje u Potočarima i cijeli grad Srebrenica ne proglasi svetim mjestom, gdje buduće generacije Europe i cijelog svijeta treba da uče i nauče da se više nikad i nikome ne ponovi Holokaust i Genocid na tlu Europe.
Dragi brate i draga sestro, nemoj reći da je teško dobar biti, da je teško pošteno živjeti. Teško je biti zao čovjek, teško je nepošteno živjeti. Dobro je jednostavno, jer je prirodno i ljudsko. Zlo je složeno, jer je neprirodno i neljudsko. Potrebno je mnogo više napora da se bude zao nego dobar čovjek. Zao čovjek je nemiran. Dobar čovjek je miran. Kad misliš da pobjeđuje, zao čovjek gubi. Kad misliš da gubi, dobar čovjek pobjeđuje. Zato, narode moj, proučimo ovu dovu:
أللهم إليك نشكو ضعف قوتنا، وقلّة حيلتنا، وهواننا على الناس، يا أرحم الراحمين.
أنت رب المستضعفين، وأنت ربنا.
إلى من تكلُننا؟ إلى بعيد يتجهمننا؟ أم إلى عدو ملّكته أمرنا؟
إن لم يكن بك علينا غضب فلا نبالي ،
فعافيتك هي أوسع لنامن أن ينزل بنا غضبك، أو يحلّ علينا سخطك.
نعوذ بنور وجهك الذي أشرَقَت له الظلمات، وصَلُحَ عليه أمر الدنيا والآخرة
لك العتبى حتى ترضى، ولا حول ولا قوّة إلا بك.
Molimo Te,
Bože, da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!
Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.
Hurmetom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.
O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!
Oko 40.000 ljudi iz cijele BiH prisustvovalo komemoraciji žrtvama genocida
UKOPANO 520 IDENTIFIKOVANIH žRTAVA GENOCIDA U SREBRENICI
Autor: Avaz
Objavljeno: 11. July 2012. 17:07:07
Ostale fotografije sa dzenaze mozete vidjeti na Avazovoj stranici ovdje
13:55 Počeo je ukop žrtava genocida kojim će u Potočarima biti okončano obilježavanje 17. godišnjice od genocida nad Bošnjacima Srebrenice. 13:40 Počelo je iznošenje tabuta od Musale do mezarja, a istovremeno traje i čitanje imena žrtava genocide. Nakon što svih 520 tabuta bude prebačeno do grobnih mjesta počet će ukop.13:35 Počelo je klanjanje dženaza namaza za 520 žrtava genocida koji će danas biti ukopane u Memorijalnom centru Potočari. 13:10 Počelo je klanjenja podne i ikindija namaza koji su spojeni fetvom IZ u BiH. Podne i ikindiju namaz predvodi reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić. 12:50 Skupu u Potočarima obratio se glavni rabin sinagoge Park East u New Yorku Arthur Schneier.Rabin Schneier je preživjeli Holokausta i cijeli svoj život je posvetio borbi za istinu i protiv onih koji negiraju zločin genocida.”Lično znam bol koji ste istrpjeli i koji proživljavate. Moja cijela porodica je ubijena u nacističkim logorima. U svom bolu nisam se okrenuo od Boga niti od ljudi. Svoj život sam posvetio izgradnji mostova između sve djece božje i borbi za istinu i pravdu”, rekao je rabin Schneir.12:30 Počeo je vjerski dio programa povodom 17. godišnjice genocida izvođenjem “Srebreničkog inferna”. Inače, oko 40.000 ljudi iz cijele BiH prisustvuje komemoraciji žrtvama genocida. 12:20 Obavljeno je davanje počasti i polaganje cvijeća za žrtve genocida 12:15 Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja godišnjice genocida Ćamil Duraković na početku svog obraćanja na komemoraciji pozdravio je svoje Srebreničane i Podrinjce, a osudio one “koji su danas zviždali gostima u Srebrenici”, kao i one koji su danas na njega u Srebrenici bacili flašu.”Neka ih bude sramota”, istakao je Duraković, a potom održao svoj govor na komemoraciji. “Danas smo ovdje zato što vjerujemo u pravdu, uzdamo se u istinu i čekamo slobodu. Srebrenica je naša posljednja tvrđava, njihova posljednja tvrđava, mjesto s kojeg ne smijemo i nećemo otići. Želim da vas zamolim da ih nikada ne ostavite, da ne ostavite ni njihovu djecu. Mjera našeg poštovanja prema onima koje smo ukopali, onima koje ukopavamo ili ćemo ih tek ukopati nisu velike riječi koje ćemo izgovoriti, nego ono što činimo za njihovu djecu, siročad čiju sigurnu budućnost moramo osigurati. Naša nespremnost da se pobrinemo za njihovu djecu, za našu djecu, je nespremnost da se pobrinemo sami za sebe”, dodao je Duraković.”Ostanite ovdje i budite s nama, zbog ovih koje ovdje počivaju, zbog onih koje još tražimo i ostanite ovdje zbog onih koji danas vjeruju da ove žrtve nisu vrijedne pomena i koji javno i svakodnevno vrijeđaju najsvetije što imamo, koji danas tvrde da lažemo kada govorimo o smrti svojih najmilijih i istinu o Srebrenici i genocidu”, naglasio je predsjednik Organizacionog odbora.Duraković je istaknuo da su žrtve srebreničkog genocida mrtve jer su ostavljene same.”Mi se više ne uzdamo ni u koga, osim u sebe i svoju sposobnost da zaštitimo ovo mezarje i Memorijalni centar i sami sebe. I kao građani ove zemlje uvijek smo plaćali previsoku cijenu kada smo se oslanjali na bilo koga osim na same sebe. Mi građani BiH, ovdje na ovom svetom mjestu branimo svoje pravo na život, pravo da živimo u skladu sa vlastitim uvjerenjima i na način na koji su živjeli naši očevi i naši djedovi. Ne postoje bolji svjedoci te istine od bijelih nišana oko nas… Zbog ovih mezara, zbog te istine, ne dajmo da opet diraju u smiraj duša onih što su ovdje pokopani. Na to, bar mi, nemamo pravo…I kada danas po našim običajima budu pitali da li im halalimo, molim svakog od vas da sebe upita hoće li oni nama halaliti. Mi danas trebamo njihov halal. Mi moramo pokazati da njihova žrtva nije uzaludna i da su njihovi životi zalog naše zajedničke budućnosti. U suprotnom, oni nam sigurno neće halaliti… Molim vas da nešto učinite danas od čega će sutra koristi imati djeca onih koje danas ukopavamo”, dodao je Duraković.12:01 Komemoracija povodom 17. godišnjice genocida u Srebrenici počela je danas u 12 sati u Memorijalnom centru Potočari. Dizanjem zastave i intoniranjem himne BiH, a potom i minutom šutnje i učenjem “Fatihe” odata je počast svim žrtvama. Nakon toga glumica Alena Džebo pročitala je “Poemu o Srebrenici” velikog bh. pjesnika Abdulaha Sidrana.Inače, danas će biti klanjana dženaza i obavljen ukop za 520 žrtava genocida koje su identifikovane u posljednjih godinu dana.Među žrtvama koje će biti ukopane najmlađi su petorica dječaka. Nijaz (Nusret) Hasanović, Suad (Suljo) Klempić, Emir (Ahmet) Mandžić, Adem (Fadil) Mekanić, Ahmed (Mesud) Pašić i Hajro (Rašid) Smajlović imali su samo 15 godina kada su ubijeni.11:50 Kako javljaju reporteri agencija “Anadolija” s lica mjesta oko hiljadu Srebreničana koji su se okupili ispred bivše Tvornice akumulatora izviždali su pojedine domaće i strane delegacije u trenutku dok su izlazili iz u “Spomen sobe” u Potočari. Srebreničani su nezadovoljni jer, kako kažu, međunarodna zajednica nije dozvolila da se glasanje u Srebrenici na lokalnim izborima u oktobru ove godine provodi prema popisu iz 1991. godine, kada su Srebrenicu uglavnom naseljavali Bošnjaci. Prije rata su, podsjetimo, od oko 37.000 stanovnika Srebrenice, 80 posto činili su Bošnjaci. Srebreničani su izviždali domaće i strane zvaničnike zvaničnike. Upućivane su i ružne riječi, a izvještači ukazuju da je situacija bila krajnje neugodna i na ivici incidenta. Strani novinari su šokirani.Na meti kritika našao se i sam predsjednik Organizacionog odbora (OO) i vršitelj dužnosti načelnika Srebrenice Ćamil Duraković, jer je, kako su kazali pojedini Srebreničani, dozvolio posjetu Potočarima svim zvaničnicima koji su to željeli.Duraković je, navode izvještači, izrazio nezadovoljstvo ovakvim ponašanjem i ušao u verbalni duel s pojedinim nezadovoljnicima.Duraković je kazao da su ga čak gađali plastičnim flašama i istakao da takve treba biti sramota.Ovo je bilo prvi put da su Srebreničani na ovakav način iskazali svoje nezadovoljstvo prema domaćim i stranim delegacijama. Reporteru “Anadolije” Srebreničani su kazali da “više ne žele slušati prazna obećanje političara”.
Written by Mahir
Thursday, 28 June 2012 01:48
IZVEDENA USPJEŠNA RADNA AKCIJA
U subotu, 16. Juna izvedena je veoma uspješna akcija čišćenja unutrašnjih prostorija i uređenja vanjskog prostora, kao dio pripremnih radova za konačni izgled našeg Centra.
Akciji , organizovanoj od strane Upravnog odbora Zajednice odazvao se veliki broj džematlija.
Okupljanje je počelo u 9 sati, a akcija je okončana oko 5 sati poslije podne.
Ovaj puta bilo je i dosta mladih koji su došli sa svojim roditeljima, ili sami, te pomogli svojoj Zajednici.
Bilo je i novih članova koji su imali priliku da uz rad i šalu prošire poznanstva, što je i bila glavna namjera organizatora.
Jer to je svrha Džemata. To je Zajednica. To je mjesto gdje se najprije trebamo obratiti za Pomoć, Savjet
a, isto tako, i davati sugestije za njen efikasniji rad.
Vrijeme je bilo idealno. Ni kiše, ni vjetra, ni pretjerane vručine.
Hladne vode i sokova nije falilo za vrijeme cijele akcije.
Podne namaz se klanjao na prostoru buduće džamije, tako da je toga dana, te Subote, Juna 16, 2012 godine, „ proklanjana“ naša nova Džamija. Bila su 3 puna safa džematlija.
Poslije namaza, vrijedne hanume su pripremile bogatu trpezu, prepunu raznih, salata, pečenih paprika, pita, baklava, a centralno jelo je svakako bilo jagnje sa ražnja koje su ispekli i iskomadali dvojica naših vrijednih džematlija.
I na kraju, velika hvala svima učesnicima akcije, a posebno našim vrijednim mašinistima, koji su Zajednici doinirali i svoje slobodno vrijeme, i mašine i izgubljenu dnevnicu koju bi zaradili da su kod nekog drugog.
Ali ovaj put, i oni i svi ostali zaradili su daleko više za svoj ahiretski račun i račun svog naroda, svoje Zajednice, svoje države, Bosne i Hercegovine.
Želja svih učesnika je da se, ako Bog da, ovakve akcije okupljanja održavaju sve češče.
U prilogu prikazani su detalji druženja, uz izvinjenje onima, čija se slika iz tehničkih ili ostalih razloga nije pojavila na našoj stranici.
Written by Mahir
Thursday, 28 June 2012 01:40
Pred kucom Amerika, ‘za kucom Bosna
Prilog pripremila: Adelma Cisic
Svaka basta ima svoju pricu, bas kao sto i svaka kamera zabiljezi nezaboravne fotografije svakog ponovnog obilaska tog zadivljujuceg, sarenog svijeta bastovanstva. Bosanska bujna i sarena hortikultura na americkom tlu lako je prepoznatljiva. Lijepa stabla, uredjeno grmlje, procvjetale ruze, ljekovito bilje, trava koja se nimalo ne razlikuje od kucnog tepiha- poput magneta se prilijepi za oko prolaznika u ovo doba godine, uljepsavajuci tako americka predgradja, a isto tako dajuci ukusne plodove i vizuelne komponente. Osim sto cuvaju tradiciju uzgoja domacih biljaka u dalekoj Americi, Bosanci i Hercegovci razumiju usku povezanost prehrane i zdravlja te su osmisljavanjem svojih malih vrtova i povrtnjaka preuzeli svoje zdravlje u vlastite ruke. Danas ljudi vise nego ikad uzgajaju svoje voce i povrce, sto je jedna vrsta hobija, a i osvijestenosti cinjenicom da industrijski preradjena hrana daje vise stete nego koristi pa se stoga odlucuju na povratak prirodnom nacinu prehrane. Svi se oni ponose svojim malim oazama mira. Bilo da su izgled, prefinjena uredjenost ili obilni usjevi u pitanju svaka basta je jedna vrsta umjetnosti, relaksacije, napajanja duse, a bogami i utrosenog vremena. Blaga georgijska klima u ovim toplim mjesecima nagradjuje domacine darezljivim plodovima koji su izvrsni u svjezem stanju, a mogu se zamrznuti i tako cuvati za uzitak tokom cijele godine. Kako rekoh na pocetku svaki vrt je prica za sebe, ipak postoji jedan koji kada je postizanje uspjeha u pitanju mnogi ce se sloziti sa mnom da je prava mala oaza cvijeca, voca, povrca i ljekovitog bilja kod vrijednog bastovana i vrlog Stocanina Omera Dokare. Na pitanje kako se postize uspjeh, srdacno je odgovorio: “Dodjes pred kucu-vidis Ameriku, dodjes ‘za kucu-vids Bosnu. Ova basta je moj zavicaj, moj Stolac, predivne uspomene. Radeci marljivo u njoj iskljucim se iz americkog zivota i nahranim svoju dusu. Jednostano, to je za mene mehlem u svakom pogledu.” Obidjite Omerovu bastu i vidjecete da nema te biljke, vocke i drveta, a da tu ne raste. Cesto kroz salu kazem kako je tu sve “pod spagu” ali istina je da je tu sve u savrsenom skladu. Svako stablo, pa i ona najsitnija biljka je izuzetno dobro njegovana. Kako sam i sama pristalica uzgoja domacih proizvoda moram priznati da se jos edukujem po tom pitanju, ali kad imam pitanja ili mi treba savjet u vezi sadnje faslidjana Omer uvijek rado pripomogne. I evo da izdvojim samo neke vocke vec u punom jeku i krenem od kraljice Mediterana. Smokva, jedna od covjekovih omiljenih plodova smatra se kraljicom Mediterana nasla je svoje kraljevsko mjesto kod ovog vrijednog Stocanina. Dalje, tu je i bobicasta biljka- malina ciji prekrivac naprosto gusi nastajanje korova. “Ova biljka je jako prilagodljiva i sadi se po rubovima baste” kaze ljubazno domacin. Basta ne bi bila upotpunjena, a da u njoj ne rastu: tikva, paradajz, krastavac i mohune sto je sve idealna hrana u vrucim ljetnim danima. Mohune su Omerova specijalnost. Mohune se sade cim prodje opasnost od mraza i temperatura tla dostigne nekih 13 stepeni celzijusa. Nevjerovatno je i to da zna i tacan dan u odredjenom mjesecu kada posaditi ovu biljku. Mohune najbolje rastu kada su zasadjene na mjestu gdje ima sest do osam sati svjetlosti. Ima tu jos ljekotivog bilja kao sto su: faslidjan, ruzmarin, neven-gdje god se okrenete prati vas miris tog sarenog prirodnog carstva. Onaj americki dio tj. prednji dio kuce ukrasavaju rumen ruze, a domacin ne krije da se mnogi prolaznici zaustavljaju ispred njihove kuce da se dive hortikulturi i pri tom fotografisuci prekrasne detalje.
Kroz razgovor i korisne savjete i ja isto tako ne ispustam kameru iz ruku zeleci ovjekovjeciti ovaj predivan sareni svijet pejzazne arhitekture. Ako posjetite Omera, njegovu suprugu Azizu i sinove Eldina i Nedima osjecat cete se kao da ste u Bosni ili u Hercegovini i sigurno cete otici uz pregrst domaceg jestivog pejzaza.
Danasnja kuhinja je nezamisliva bez povrca jer je bogata vitamininma, mineralima i ostalim hranjljivim tvarima. Specijalno za ovu priliku kao prilog ide i recept idealan za vruce ljetne dane kao poklon citaocima:
Brodice od tikvica
Sastojci:
5 većih tikvica (1.5 kg)
250 g crnog luka
300 g mljevenog mesa
2-3 cesnja bijelog luka
1 mala svježa zelena ljuta paprika
150 g rize
2 paradajza
100 ml pavlake za kuhanje ili slatke pavlake
ulje za dinstanje
so
biber
1 kasicica vegete
30 g tvrdjeg žutog sira
Priprema:
1. Crni luk isjeckati sitno, sipati pola kašičice soli i preliti uljem ili mješavinom ulja i vode, oko 100 ml. Ringlu ukljuciti na maksimum, pa kad je dostignuta temperature onda smanjiti na 2/3 jačine i dinstati dok luk dok ne omekša, otprilike 10 minuta.
2. Dodati na sitno isjeckano ljutu papriku i bijeli luk, pa dinstati još minut-dva.
3. Dodati meso i pola kašičice soli, pa nastaviti dinstanje mješajući dok meso ne bude napola gotovo (odrediti prema boji – da nije ni skoz crveno, a ni skroz smedje).
4. Preko sipati rizu i dinstati minut-dva, a onda doliti oko pola šolje vode i na sredje-tihoj vatri nastaviti dinstanje uz povremeno mješanje. Kroz 5-10 minuta, kad riza upije vodu doliti još. Dinstati/kuhati dalje. Dodavati vodu po potrebi i kuhati dok riza ne bude mekana, ali ne gnjecava.
5. Dodati oljušten paradajz isječen na kriške, soli (ako treba), po malo mlevenog bibera i kašiku-dvije domaće vegete i kuhati par minuta dok paradajz ne omekša. Na kraju umješati pavlaku za kuhanje i isključiti ringlu, ali ostaviti poklopljenu tavu preko.
6. Tikvice oguliti i presjeći na polovine po dužini. Pažljivo isjeći središnji dio da se oformi brodica. Tikvice poredati na pleh i filovati pa odozgo posuti malim listovima žutog sira.
7. Peći na 400 stepeni Fahreinheita oko 25-30 minuta.
-Poslužiti toplo uz kiselo mlijeko.
Bon apetit
Written by Mahir
Friday, 01 June 2012 03:41
ŠIROM SVIJETA SOLIDARNOST SA ŽRTAVAMA GENOCIDA U PRIJEDORU: Rijaset sa bijelim zastavama i reisu-l-ulema sa bijelom trakom oko ruke; Sarajevo, Prijedor, Kozarac, Bijela kuća – SAD, Novi Zeland…
BIJELE ZASTAVE U ZNAK SJEĆANJA NA PRIJEDOR ’92.
Autor: B.net
Objavljeno: 31. May 2012. 13:05:09
Zgrada Rijaseta sa Bijelim zastavama u znaku sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru
U znak sjećanja na 20. godišnjicu naredbe da Bošnjaci u Prijedoru nose bijele trake i na svoje kuće postavljaju bijele čaršafe, 31. maja 2012. godine na Kabinetu reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića izvješene su dvije bijele zastave s natpisom „Prijedor, 31. maj 1992. godine”. Također isti dan reisu-l-ulema nosit će bijelu traku oko ruke. U petak, 01. maja, reisu-l-ulema će održati hutbu u Carevoj džamiji u Sarajevu u kojoj će podsjetiti na civilizacijsku sramotu s kraja XX stoljeća koja je bila na djelu u srcu Evrope i pred očima cijeloga svijeta.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić sa bijelom trakom oko ruke
Trideset prvog maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu kojom se bošnjačkom stanovništvu naređuje da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, a da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke. Prvi put nakon nacističkog proglasa iz 1939. godine na osnovu kojeg su poljski Jevreji morali nositi na ruci trake s Davidom zvijezdom, u Evropi na kraju XX stoljeća članovi jedne etničke i vjerske zajednice javno su obilježeni radi istrebljenja, čime je počela sistematska kampanja masovnih progona, mučenja, ubijanja, silovanja i otvaranja koncentracionih logora za Bošnjake Prijedora.U kampanji etničkog čišćenja i ubijanja uklonjeno je na području Prijedora skoro 94% od predratnih 53.000 nesrpskih stanovnika: ubijeno je 3.173 civila među kojima je bilo više od stotinu djece i 256 žena, dok je više od 30.000 hiljada ljudi prošlo kroz prijedorske koncentracione logore smrti. Članovi Evropske posmatračke misije su posvjedočili da su čak u avgustu 1992. tokom posjete selima oko Prijedora vidjeli bijele zastave na bošnjačkim kućama da bi se mogle razlikovati od srpskih. Naredba o obilježavanju bošnjačkih kuća i stavljanju bijelih traka na ruke te formiranje koncentracionih logora za Bošnjake bilo je suštinsko oživljavanje fašističke prakse iz II svjetskog rata, iako je Evropa kazala „nikad više” koncentracionim logorima smrti, genocidu i holokaustu (MK).
KOLEKTIV I STRANICA RADIJA “BIR” SA BIJELIM TRAKAMA I ZASTAVAMA: Kampanju “Zaustavimo poricanje genocida” do sada je podržalo na hiljade ljudi iz preko 40 zemalja širom svijeta.Ovoj inicijativi pridružio se i radio BIR. Tim povodom internet stranica radija BIR (www.bir.ba) je obojena u bijelo, uposlenici Radija su nosili bijele trake i mahrame. Na zgradi u kojoj su smještene prostorije radija BIR, vihore se bijela platna.Time su članovi kolektiva radija BIR dali podršku ovoj akciji, a programskim sadržajima su cijenjeni slušaoci našeg programa pozvani da daju svoj doprinos obilježavanju ovog datuma i podrže nastojanja Prijedorčana da dostojanstveno obilježe dane stradanja.
Dan bijelih traka Prijedor – centar grada Odbornici pred sjednicu SO Prijedor: Nusreta Sivac i Mesud Blažević Optimisti – Kozarac Bjela kuća: Alem Hadžić Nepal Logoraši na kahvi u Prijedoru: Ibrahim i Hafo Hamulić Kenan u SAD Kelima Muhić, Novi Zealand
31.MAJ 1992. – DAN SRPSKO-CRNOGORSKE KAMPANJE GENOCIDNOG ISTREBLJENJA BOŠNJAKA PRIJEDORA: U Prijedoru je već početkom ove godine oformljen odbor za obilježavanje 20 godišnice stradanja nevinih ljudi. Njega sačinjavaju predstavnici osam nevladinih organizacija i udruženja koja uglavnom okupljaju žrtve rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu s područja opštine Prijedor. Među njima su Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Udruženja logoraša „Prijedor92“, Udruženja logoraša „Kozarac“, Udruženja žena „Srcem do mira“- Kozarac, Udruženje žena „Mostovi prijateljstva“-Rizvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004“- Kozarac, Udruženje građana „Behar“ te Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija. Namjera Odbora je od početka bila da organizacijom različitih događaja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu skrene pažnju domaćoj i međunarodnoj javnosti na ratne zločine iz 1992.godine gdje je Prijedor bio najstrašnije mjesto na planeti sa najgorim logorima smrti nakon Drugog svjetskog rata. S obzirom na broj datuma koji su tokom 1992.godine, odnijeli gotovo 3500 ljudskih života, među kojima 256 žena i 102 djece, odgovorni pred populacijom koju zastupaju, manifestaciju obilježavanja 20 godina stradanja su nazvali „Genocid u Prijedoru – 20 godina“.
31.maj
Jedan od datuma je i 31.maj 1992. godine, dan kada je nelegalna i nasilno preuzeta vlast bosanskih Srba u Prijedoru izdala naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesprskom stanovništvu da obiljezi svoje kuće bijelim zastavama ili carsafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele bijele trake oko rukava. Bila je ovo kulminacija kampanje istrebljenja u kojoj su provodjene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i cinjeni drugi zlocini, i ciji je konacni ishod bio uklanjanje 94% bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opstine Prijedor. Prijedorski logori smrti su vec od 24.maja bili dupke puni mještanima šire regije Kozarca. Masovne grobnice, poput najveće u Bosanskoj Krajini u Starim Kevljanima kod Omarske, su već bile pune tijela ubijenih. Sve ovo je razlog da su navedena udruzenja i organizacije pokrenule kampanju pod nazivom „31. Maj-Dan bjelih traka“. Kampanja je imala nevjerovatan planetarni odjek. U vrlo kratkom periodu podržana je od ogromnog broja ljudi iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja te iz mnogih drugih. Rasuti na 5 kontinenata akciju su prije svih podržali prognani stanovnici Prijedora, njihovi prijatelji te prijatelji njihovih prijatelja. Pored njih ogroman broj boraca za ljudska prava širom svijeta. Nakon toliko puta ponovljenih „nikada više“ bio je ovo je bio prvi put od 1939. i nacistickog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su clanovi jedne etnicke ili religijske grupe na ovaj nacin bili obiljezeni za istrebljenje, ovaj put u jednom bosnaskom gradu u srcu Evrope. Meni lično će pored straha u očima mojih roditelja, ostati zapamćen i slučaj Emsuda Čauševića kojem je naređeno da bijelom trakom obilježi svoga konja. Nedugo zatim Emsud će ostati bez četvorice braće, majke i petnaestogodišnjeg sina koji su skupa streljani.
Prijedor, 1992-2012
Međutim kakva je situacija u istom tom gradu danas, 20 godina poslije, dovoljan je pokazatelj činjenica da je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić je nedugo nakon saznanja za naziv manifestacije pozvao predstavnike ovih organizacija i glasno saopštino da će zabraniti svaki skup pod ovim nazivom koji se planira obaviti na prostoru u vlasništvu opštine. Naime, načelniku je zasmetala upotreba termina „genocid“! Prijedorska policija je već 26.maja zabranila postavljanje instalacije u znak sjećanja na 266 žena i djevojčica ubijenih u toku rata u Prijedoru pokazavši time da je prije svega podlegla političkom pritisku i da ponovo, dvadeset godina kasnije,samo jednima može garantovati sigurnost. Jučer je održan skup u znak sjećanja na odbranu grada od „zelenih beretki“ kojem je pored načelnika opštine nazočan bio i ministar Petar Đokić te ministrica Lejla Rešić. Mučno je bilo slušati izjave kojima se povratnicima u Prijedor šalju poruke koje otežavaju i onako težak povratnički ambijent prepun straha za budućnost. Prijedor je dugi niz godina van oka međunarodne zajednice jer je sebi, zahvaljujući brzom impelemntacijom povrata imovine prognanim, nametnuo epitet primjera drugima kada su u pitanju međunacionalni odnosi. Pod motom „Prijedorčanin“, naglašavajući jednakost svih, bez obzira da li je riječ o povratnicima , domicilnomm stanovništvu i više od 20000 izbjeglih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH, sprovodi se kampanja sistematske diskriminacije prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Razne prijetnje, izjave i saopštenja za javnost koje očito imaju za cilj uplašiti ovu grupu entuzijasta okupljenu u odbor za obilježavanje stradanja nevinih ljudi, osim što su udarac slobodi govora, okupljanja i slobodoumlja, alarm su svjetskoj i domaćoj javnosti i prilika da se spriječi posljednja faza etničkog čišćenja u gradu koji je indikator povratka u manji BiH entitet uopšte. Prijedor je potvrdio da je još uvjek grad u kojem vlada strah i grad u kojem se i dvadeset godina nakon zločina, koji su se dogodili u naseljima u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati te logorima zbog kojih je i pokrenuta inicijativa za formiranje Međunarodnog krivičnog Suda za bivšu SFRJ, nakon progona i ubistava nesrpskog stanovništva, žrtve i njihove porodice nemaju pravo ni na sjećanje.
Bijele trake
O postojanju bijelih zastava na već praznim i u dobroj mjeri porušenim bošnjačkim klućama posvjedočili su i članovi Evropske posmatracke misije koji su u avgustu 1992. tokom posjetile sela oko Prijedora u kojima su zivjeli i Srbi i Muslimani. Bijele zastave su mogli vidjelti samo na na muslimanskim kucama koje su se na taj način razlikovale od srpskih te postajale meta napada raznih vojnih i paravojnih srpskih formacija. Zahvaljujući fotografijama iz koncentracionih logora Omarska i Trnopolje, spriječeno je još veće zlo, no svijet je prilično kasno otkrio nevjerovatnu tragedinu nesrpskog stanovništva ovog grada i opštine koji je tako postao paradigma stradanja nesrba u 1992.godini. Danas su udruženja inicijatori Dana bijelih traka zasuta porukama podrške koje prate hiljade fotografija onih koji ih podržavaju. Fotografije iz zemalja čitave Evrope, Indije, Nepala, Kanade, Australije i čak iz Bijele kuće u Vašingtonu ohrabruju nastojanja aktivista da ustraju u svojim nakanama. U Sanskom Mostu, Kozarcu, Zenici, Tuzli te u Sarajevu, bijele trake će se dijeliti na više mjesta. Bjelom zastavom obilježena je i zgrada Rijaseta Islamske zajednice. Na Trgu Republike u Beogradu i danas je u znak podrške okupljanje u organizaciji „Žena u crnom“. Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da je danas jako malo onih koji su se usudili da s bjelim trakama prošetaju prijedorskom glavnom ulicom. One koje smo uspjeli upitati zbog čega, pravdaju to velikim strahom kojeg još uvjek osjećaju, jer bijela traka oko ruke je očito i danas u Prijedoru samo obilježje onih koji vrlo lako mogu postati meta i u najmanju ruku doživjeti neprijatnost. Pored tuge i razočarenja u svoj grad i njegov odnos spram žrtava, Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor92“ iz Prijedora ističe: „Kroz glavu mi čitavo jutro prolaze sjećanja koja me guše. Pokušavam zaustaviti suze a u tome mi pomaže činjenica, da danas osjećam prvi put nakon svih ovih godina da nisam sam, odnosno da nismo sami!“ Na radiju Prijedor je u trenucima dok ovo pišem u toku prijenos zasjedanja Skupštine opštine s kojoj, s bjelim trakama oko ruku prisustvuje i dio odbornika pro-bosanskih političkih partija sa prvom tačkom dnevnog reda nazvanom aktuelni čas. Pitanja načelniku koja su postavljena već s početka zasjedanja opravdavaju strah u ovoj šačici povratnika, jer samo evociraju uspomene na dešavanja iz 1992.godine. (Sudbin Musić)
U NEW YORKU OBILJEŽEN DAN BIJELIH TRAKA: U povodu 31.maja – Dana bijelih traka, memorijala i solidariziranja sa žrtvama genocida u Prijedoru i kampanje “Zaustavimo poricanje genocida” web magazin Bošnjaci.Net na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom Esadom Krcićem, u New Yorku je obilježen ovaj tužan dan u historiji prijedorskih Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Prijatelji Bosne i Bošnjaka su sa trakama na rukama, u blizini Empire State Buildinga u multinacionalnom i multireligioznom sastvu, obnovili su sjećanje na ovaj tužan dan. Prolaznici i znatiželjnici su se interesirali šta je povod nošenja bijelih traka, Krcić im je pojasnio značenje, ističući period srpsko-crnogorske agresije u vremenu vladavine blaksankih kasapina Slobodana Miloševića, Dobrice Ćosića, patrijarha Pavla, Mila Đukanovića, Momira Bulatovića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića kada je pred očima cijelog svijeta počinjen genocid nad Bošnjacima.Iako je nakon Drugog svjetskog rata i holokausta transparentno rečeno “Nikad više”(!), ipak su svjetske sile, međunarodne institucije i bjelosvjetski zvaničnici dozvolili da se u Bosni i Hercegovini počini genocid nad nevinim bošnjačkim narodom. Prijedorčani, ali i svi koji se solidariziraju sa njima, dobro se sjećaju 31.maja 1992., kada su srpsko–crnogorski fašisti izdali proglas da Bošnjaci nose bijele trake na rukama, da obilježe svoje kuće i stanove kako bi bili prepoznatljivi da bi svom žestinom krenulo genocidno istrebljenje. Formirani su logori smrti kroz koje su prošli Bošnjaci cijele prijedorske regije. Na hiljade ljudi je ubijeno, zatočeno, mučeno, deportovano ili silovano, i Prijedor kao zajednica se promijenio zauvijek.. Ovo potsjeća na period kada su nacisti 1939. poljskim Jevrejima naredili da moraju nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava.
Esselamu alejkum postovane dzematlije, Vec duze vremena nasa Zajednica je imala plan za pokretanje mnogih aktivnosti u nasem dzematu, koje bi uglavnom bile usmjerene prema nasoj omladini.Mnoge od tih aktivnosti nisu pokrenute uglavnom zbog nedostatka adekvatnog prostora.Sa prelaskom u nas novi Centar, otvorene su velike mogucnosti da zadovoljimo sve svoje potrebe.Jedna od tih aktivnosti koje …
Written by Mahir Saturday, 07 April 2012 04:18 “CRVENA LINIJA” – 11.541 PRAZNA STOLICA Autor: Avaz Objavljeno: 06. April 2012. 12:04:30 Od jutros građani Sarajeva obilaza “Sarajevsku crvenu liniju”, odnosno 11.541 stolicu postavljenu u Titovoj ulici u spomen na ubijene Sarajlije tokom opsade grada.U Titovoj ulici i na platou ispred tržnog centra “BBI” postavljeni su …
Humanitarni Fond Written by Mahir Wednesday, 10 August 2011 08:24 HUMANITARNI FOND GLEDALACA “ISPUNI MI ZELJU”,ATLANTA Zajednica Bosnjaka Dzordzije kao non-profit organizacija pored velikog broja aktivnosti koje organizuje i sprovodi u okviru svog djelovanja,bavi se i humanitarnim radom pruzajuci pomoc svojim dzematlijama kojima je ta pomoc potrebna i za koju nadlezna komisija ispred Zajednice procjeni da je [...]
Written by Mahir Monday, 16 January 2012 21:03 Institut za istraživanje genocida Kanada / rijaset (24SI) – Imajući u vidu laži, obmane i falsifikate velikosrpske političke i intelektualne (svjetovne i duhovne) elite … [24 sata info] …potrebno je radi ljudske, naučne, historijske istine i stotina hiljada žrtava u Bosni i Hercegovini ukazati …
Vijesti iz domovine-3
Govor reisu-l-ulema u Potočarima
Datum kreiranja srijeda, 11 Juli 2012 06:50
Sarajevo, 11. juli 2012. (MINA)
GOVOR I DOVA
REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA
(Potočari, šaban 21, 1433/juli 11, 2012)
الحمد لله ربّ العالمين والصلات و السلام علي سيّدنا و نبيّنا محمّد و علي آله و صحبه اجمعين.
لَمّا تَهَيَّأَ رَسُولُ اللهِ (صَلّى اللهُ عَلَيهِ وآلِهِ) لِلْخُرُوجِ إِلَى تَبُوكَ قَامَ خَطِيبَاً، فَحَمَدَ اللهَ وَأَثْنَى عَلَيهِ، ثُمَّ قَالَ: «أَيُّهَا النَّاسُ، إِنَّ أَصْدَقَ الْحَدِيثِ كِتَابُ اللهِ، وَأَوْلَى الْقَوْلِ كَلِمَةُ التَّقْوَى، وَخَيْرَ الْمِلَلِ مِلَّةُ إِبرَاهِيمَ، وَخَيْرَ السُّنَنِ سُنَّةُ مُحَمَّدٍ، وَأَشْرَفَ الْحَديثِ ذِكْرُ اللهِ، وَأَحْسَنَ الْقَصَصِ هَذا القُرآنُ، وَخَيْرَ الأُمُورِ عَزَائِمُهَا، وَشَرَّ الأُمُورِ مُحْدَثَاتُهَا، وَأَحْسَنَ الْهُدَى هُدَى الأَنْبِيَاءِ، وَأَشْرَفَ الْقَتْلَى الشُّهَدَاءُ، وَأَعْمَى الْعَمَى الضَّلالَةُ بَعْدَ الْهُدَى، وَخَيْرَ الأَعْمَالِ مَا نَفَعَ، وَخَيْرَ الْهُدَى مَا اتُّبِعَ، وَشَرَّ العَمَى عَمَى القَلْبِ، وَالْيَدَ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى، وَما قَلَّ وَكَفَى خَيْرٌ مِمَّا كَثُرَ وَأَلْهَى، وَشِرَّ الْمَعْذِرَةِ مَحْضَرُ الْمَوْتِ، وَشَرَّ النَّدَامَةِ يَوَمَ الْقِيَامَة«
قُل لَّوْ كَانَ الْبَحْرُ مِدَادًا لِّكَلِمَاتِ رَبِّي لَنَفِدَ الْبَحْرُ قَبْلَ أَن تَنفَدَ كَلِمَاتُ رَبِّي وَلَوْ جِئْنَا بِمِثْلِهِ مَدَدًا.
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu Časnom:
– I reci im: »Kada bi more bilo tinta da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bi bismo se pomogli još jednim sličnim« (Kur’an, 18:109).
I reci im danas i ovdje u Potočarima, sine moj – reci im kada bi Drina, i Sava, i Una, i Neretva bile tinta da se opiše moj bol i muka, moja patnja i moje razočarenje u vas, presahle bi rijeke bosanske prije nego što bi se moj bol opisao, prije nego što biste vi moju muku shvatili, prije nego što biste vi moju patnju dokučili, prije nego što biste me uvjerili da hoćete da uklonite tragove genocida protiv mog naroda i da omogućite da se vratim svom domu bez straha za moj život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
I reci im, sine moj, jer, vi ste mene izdali, jer vi ste mene ostavili, jer vi meni niste dali da se sam branim, jer vi me niste odbranili od genocida zato što sam Bošnjak musliman.
وَلَوْ أَنَّمَا فِي الْأَرْضِ مِن شَجَرَةٍ أَقْلَامٌ وَالْبَحْرُ يَمُدُّهُ مِن بَعْدِهِ سَبْعَةُ أَبْحُرٍ مَّا نَفِدَتْ كَلِمَاتُ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ.
Allah, neka je slavljen i hvaljen, kaže u Kur’anu Časnom:
– Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, nebi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar (Kur’an, 31:27).
I reci im, sine moj, još jednom da su stabla na zemlji Bosni pisaljke, a da se u rijeku Bosnu ulije još sedam rijeka, ne bi se ispisale moje riječi bola i tuge za mojim najmilijim, koje sanjam, kojima se nadam, kojim danas ovdje u Potočarima dženazu klanjam i pitam se dokle ću još biti u nemilosnim i nepravednim rukama ubica mog babe, amidže, dajdže, mog brata i mog druga, dokle će djeca mog naroda učiti u školama da su ubice njihovog babe junaci, a da su njegova braća zbog njihove vjere i nacije nepoželjna i zato im ne pripadaju nikakva prava?!
Nema razumnog ljudskog bića, nema moralnog čovjeka na svijetu koji može shvatiti da se žrtve genocida u Srebrenici moraju moliti za milost onima za koje se zna da su im ubili roditelja.
Nema i ne može biti nikakvog opravdanja da žrtve genocida u Srebrenici moraju da strahuju od toga ko će im doći da im određuje sudbinu u njihovom gradu i u njihovom domu.
Nema moralnog objašnjenja zašto se šehidsko mezarje ovdje u Potočarima i cijeli grad Srebrenica ne proglasi svetim mjestom, gdje buduće generacije Europe i cijelog svijeta treba da uče i nauče da se više nikad i nikome ne ponovi Holokaust i Genocid na tlu Europe.
Dragi brate i draga sestro, nemoj reći da je teško dobar biti, da je teško pošteno živjeti. Teško je biti zao čovjek, teško je nepošteno živjeti. Dobro je jednostavno, jer je prirodno i ljudsko. Zlo je složeno, jer je neprirodno i neljudsko. Potrebno je mnogo više napora da se bude zao nego dobar čovjek. Zao čovjek je nemiran. Dobar čovjek je miran. Kad misliš da pobjeđuje, zao čovjek gubi. Kad misliš da gubi, dobar čovjek pobjeđuje. Zato, narode moj, proučimo ovu dovu:
أللهم إليك نشكو ضعف قوتنا، وقلّة حيلتنا، وهواننا على الناس، يا أرحم الراحمين.
أنت رب المستضعفين، وأنت ربنا.
إلى من تكلُننا؟ إلى بعيد يتجهمننا؟ أم إلى عدو ملّكته أمرنا؟
إن لم يكن بك علينا غضب فلا نبالي ،
فعافيتك هي أوسع لنامن أن ينزل بنا غضبك، أو يحلّ علينا سخطك.
نعوذ بنور وجهك الذي أشرَقَت له الظلمات، وصَلُحَ عليه أمر الدنيا والآخرة
لك العتبى حتى ترضى، ولا حول ولا قوّة إلا بك.
Molimo Te,
Bože, da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!
Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.
Hurmetom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.
O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!
يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ
Written by Mahir
Wednesday, 11 July 2012 22:49
Oko 40.000 ljudi iz cijele BiH prisustvovalo komemoraciji žrtvama genocida
13:55 Počeo je ukop žrtava genocida kojim će u Potočarima biti okončano obilježavanje 17. godišnjice od genocida nad Bošnjacima Srebrenice.
13:40 Počelo je iznošenje tabuta od Musale do mezarja, a istovremeno traje i čitanje imena žrtava genocide. Nakon što svih 520 tabuta bude prebačeno do grobnih mjesta počet će ukop.13:35 Počelo je klanjanje dženaza namaza za 520 žrtava genocida koji će danas biti ukopane u Memorijalnom centru Potočari.
13:10 Počelo je klanjenja podne i ikindija namaza koji su spojeni fetvom IZ u BiH. Podne i ikindiju namaz predvodi reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić.
12:50 Skupu u Potočarima obratio se glavni rabin sinagoge Park East u New Yorku Arthur Schneier.Rabin Schneier je preživjeli Holokausta i cijeli svoj život je posvetio borbi za istinu i protiv onih koji negiraju zločin genocida.”Lično znam bol koji ste istrpjeli i koji proživljavate. Moja cijela porodica je ubijena u nacističkim logorima. U svom bolu nisam se okrenuo od Boga niti od ljudi. Svoj život sam posvetio izgradnji mostova između sve djece božje i borbi za istinu i pravdu”, rekao je rabin Schneir.12:30 Počeo je vjerski dio programa povodom 17. godišnjice genocida izvođenjem “Srebreničkog inferna”. Inače, oko 40.000 ljudi iz cijele BiH prisustvuje komemoraciji žrtvama genocida.
12:20 Obavljeno je davanje počasti i polaganje cvijeća za žrtve genocida
12:15 Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja godišnjice genocida Ćamil Duraković na početku svog obraćanja na komemoraciji pozdravio je svoje Srebreničane i Podrinjce, a osudio one “koji su danas zviždali gostima u Srebrenici”, kao i one koji su danas na njega u Srebrenici bacili flašu.”Neka ih bude sramota”, istakao je Duraković, a potom održao svoj govor na komemoraciji.
“Danas smo ovdje zato što vjerujemo u pravdu, uzdamo se u istinu i čekamo slobodu. Srebrenica je naša posljednja tvrđava, njihova posljednja tvrđava, mjesto s kojeg ne smijemo i nećemo otići. Želim da vas zamolim da ih nikada ne ostavite, da ne ostavite ni njihovu djecu. Mjera našeg poštovanja prema onima koje smo ukopali, onima koje ukopavamo ili ćemo ih tek ukopati nisu velike riječi koje ćemo izgovoriti, nego ono što činimo za njihovu djecu, siročad čiju sigurnu budućnost moramo osigurati. Naša nespremnost da se pobrinemo za njihovu djecu, za našu djecu, je nespremnost da se pobrinemo sami za sebe”, dodao je Duraković.”Ostanite ovdje i budite s nama, zbog ovih koje ovdje počivaju, zbog onih koje još tražimo i ostanite ovdje zbog onih koji danas vjeruju da ove žrtve nisu vrijedne pomena i koji javno i svakodnevno vrijeđaju najsvetije što imamo, koji danas tvrde da lažemo kada govorimo o smrti svojih najmilijih i istinu o Srebrenici i genocidu”, naglasio je predsjednik Organizacionog odbora.Duraković je istaknuo da su žrtve srebreničkog genocida mrtve jer su ostavljene same.”Mi se više ne uzdamo ni u koga, osim u sebe i svoju sposobnost da zaštitimo ovo mezarje i Memorijalni centar i sami sebe. I kao građani ove zemlje uvijek smo plaćali previsoku cijenu kada smo se oslanjali na bilo koga osim na same sebe. Mi građani BiH, ovdje na ovom svetom mjestu branimo svoje pravo na život, pravo da živimo u skladu sa vlastitim uvjerenjima i na način na koji su živjeli naši očevi i naši djedovi. Ne postoje bolji svjedoci te istine od bijelih nišana oko nas… Zbog ovih mezara, zbog te istine, ne dajmo da opet diraju u smiraj duša onih što su ovdje pokopani. Na to, bar mi, nemamo pravo…I kada danas po našim običajima budu pitali da li im halalimo, molim svakog od vas da sebe upita hoće li oni nama halaliti. Mi danas trebamo njihov halal. Mi moramo pokazati da njihova žrtva nije uzaludna i da su njihovi životi zalog naše zajedničke budućnosti. U suprotnom, oni nam sigurno neće halaliti… Molim vas da nešto učinite danas od čega će sutra koristi imati djeca onih koje danas ukopavamo”, dodao je Duraković.12:01 Komemoracija povodom 17. godišnjice genocida u Srebrenici počela je danas u 12 sati u Memorijalnom centru Potočari. Dizanjem zastave i intoniranjem himne BiH, a potom i minutom šutnje i učenjem “Fatihe” odata je počast svim žrtvama.
Nakon toga glumica Alena Džebo pročitala je “Poemu o Srebrenici” velikog bh. pjesnika Abdulaha Sidrana.Inače, danas će biti klanjana dženaza i obavljen ukop za 520 žrtava genocida koje su identifikovane u posljednjih godinu dana.Među žrtvama koje će biti ukopane najmlađi su petorica dječaka. Nijaz (Nusret) Hasanović, Suad (Suljo) Klempić, Emir (Ahmet) Mandžić, Adem (Fadil) Mekanić, Ahmed (Mesud) Pašić i Hajro (Rašid) Smajlović imali su samo 15 godina kada su ubijeni.11:50 Kako javljaju reporteri agencija “Anadolija” s lica mjesta oko hiljadu Srebreničana koji su se okupili ispred bivše Tvornice akumulatora izviždali su pojedine domaće i strane delegacije u trenutku dok su izlazili iz u “Spomen sobe” u Potočari.
Srebreničani su nezadovoljni jer, kako kažu, međunarodna zajednica nije dozvolila da se glasanje u Srebrenici na lokalnim izborima u oktobru ove godine provodi prema popisu iz 1991. godine, kada su Srebrenicu uglavnom naseljavali Bošnjaci. Prije rata su, podsjetimo, od oko 37.000 stanovnika Srebrenice, 80 posto činili su Bošnjaci.
Srebreničani su izviždali domaće i strane zvaničnike zvaničnike. Upućivane su i ružne riječi, a izvještači ukazuju da je situacija bila krajnje neugodna i na ivici incidenta. Strani novinari su šokirani.Na meti kritika našao se i sam predsjednik Organizacionog odbora (OO) i vršitelj dužnosti načelnika Srebrenice Ćamil Duraković, jer je, kako su kazali pojedini Srebreničani, dozvolio posjetu Potočarima svim zvaničnicima koji su to željeli.Duraković je, navode izvještači, izrazio nezadovoljstvo ovakvim ponašanjem i ušao u verbalni duel s pojedinim nezadovoljnicima.Duraković je kazao da su ga čak gađali plastičnim flašama i istakao da takve treba biti sramota.Ovo je bilo prvi put da su Srebreničani na ovakav način iskazali svoje nezadovoljstvo prema domaćim i stranim delegacijama. Reporteru “Anadolije” Srebreničani su kazali da “više ne žele slušati prazna obećanje političara”.
Written by Mahir
Thursday, 28 June 2012 01:48
IZVEDENA USPJEŠNA RADNA AKCIJA
U subotu, 16. Juna izvedena je veoma uspješna akcija čišćenja unutrašnjih prostorija i uređenja vanjskog prostora, kao dio pripremnih radova za konačni izgled našeg Centra.
Akciji , organizovanoj od strane Upravnog odbora Zajednice odazvao se veliki broj džematlija.
Okupljanje je počelo u 9 sati, a akcija je okončana oko 5 sati poslije podne.
Ovaj puta bilo je i dosta mladih koji su došli sa svojim roditeljima, ili sami, te pomogli svojoj Zajednici.
Bilo je i novih članova koji su imali priliku da uz rad i šalu prošire poznanstva, što je i bila glavna namjera organizatora.
Jer to je svrha Džemata. To je Zajednica. To je mjesto gdje se najprije trebamo obratiti za Pomoć, Savjet
a, isto tako, i davati sugestije za njen efikasniji rad.
Vrijeme je bilo idealno. Ni kiše, ni vjetra, ni pretjerane vručine.
Hladne vode i sokova nije falilo za vrijeme cijele akcije.
Podne namaz se klanjao na prostoru buduće džamije, tako da je toga dana, te Subote, Juna 16, 2012 godine, „ proklanjana“ naša nova Džamija. Bila su 3 puna safa džematlija.
Poslije namaza, vrijedne hanume su pripremile bogatu trpezu, prepunu raznih, salata, pečenih paprika, pita, baklava, a centralno jelo je svakako bilo jagnje sa ražnja koje su ispekli i iskomadali dvojica naših vrijednih džematlija.
I na kraju, velika hvala svima učesnicima akcije, a posebno našim vrijednim mašinistima, koji su Zajednici doinirali i svoje slobodno vrijeme, i mašine i izgubljenu dnevnicu koju bi zaradili da su kod nekog drugog.
Ali ovaj put, i oni i svi ostali zaradili su daleko više za svoj ahiretski račun i račun svog naroda, svoje Zajednice, svoje države, Bosne i Hercegovine.
Želja svih učesnika je da se, ako Bog da, ovakve akcije okupljanja održavaju sve češče.
U prilogu prikazani su detalji druženja, uz izvinjenje onima, čija se slika iz tehničkih ili ostalih razloga nije pojavila na našoj stranici.
Written by Mahir
Thursday, 28 June 2012 01:40
Pred kucom Amerika, ‘za kucom Bosna
Prilog pripremila: Adelma Cisic
Svaka basta ima svoju pricu, bas kao sto i svaka kamera zabiljezi nezaboravne fotografije svakog ponovnog obilaska tog zadivljujuceg, sarenog svijeta bastovanstva. Bosanska bujna i sarena hortikultura na americkom tlu lako je prepoznatljiva. Lijepa stabla, uredjeno grmlje, procvjetale ruze, ljekovito bilje, trava koja se nimalo ne razlikuje od kucnog tepiha- poput magneta se prilijepi za oko prolaznika u ovo doba godine, uljepsavajuci tako americka predgradja, a isto tako dajuci ukusne plodove i vizuelne komponente. Osim sto cuvaju tradiciju uzgoja domacih biljaka u dalekoj Americi, Bosanci i Hercegovci razumiju usku povezanost prehrane i zdravlja te su osmisljavanjem svojih malih vrtova i povrtnjaka preuzeli svoje zdravlje u vlastite ruke. Danas ljudi vise nego ikad uzgajaju svoje voce i povrce, sto je jedna vrsta hobija, a i osvijestenosti cinjenicom da industrijski preradjena hrana daje vise stete nego koristi pa se stoga odlucuju na povratak prirodnom nacinu prehrane. Svi se oni ponose svojim malim oazama mira. Bilo da su izgled, prefinjena uredjenost ili obilni usjevi u pitanju svaka basta je jedna vrsta umjetnosti, relaksacije, napajanja duse, a bogami i utrosenog vremena. Blaga georgijska klima u ovim toplim mjesecima nagradjuje domacine darezljivim plodovima koji su izvrsni u svjezem stanju, a mogu se zamrznuti i tako cuvati za uzitak tokom cijele godine. Kako rekoh na pocetku svaki vrt je prica za sebe, ipak postoji jedan koji kada je postizanje uspjeha u pitanju mnogi ce se sloziti sa mnom da je prava mala oaza cvijeca, voca, povrca i ljekovitog bilja kod vrijednog bastovana i vrlog Stocanina Omera Dokare. Na pitanje kako se postize uspjeh, srdacno je odgovorio: “Dodjes pred kucu-vidis Ameriku, dodjes ‘za kucu-vids Bosnu. Ova basta je moj zavicaj, moj Stolac, predivne uspomene. Radeci marljivo u njoj iskljucim se iz americkog zivota i nahranim svoju dusu. Jednostano, to je za mene mehlem u svakom pogledu.” Obidjite Omerovu bastu i vidjecete da nema te biljke, vocke i drveta, a da tu ne raste. Cesto kroz salu kazem kako je tu sve “pod spagu” ali istina je da je tu sve u savrsenom skladu. Svako stablo, pa i ona najsitnija biljka je izuzetno dobro njegovana. Kako sam i sama pristalica uzgoja domacih proizvoda moram priznati da se jos edukujem po tom pitanju, ali kad imam pitanja ili mi treba savjet u vezi sadnje faslidjana Omer uvijek rado pripomogne. I evo da izdvojim samo neke vocke vec u punom jeku i krenem od kraljice Mediterana. Smokva, jedna od covjekovih omiljenih plodova smatra se kraljicom Mediterana nasla je svoje kraljevsko mjesto kod ovog vrijednog Stocanina. Dalje, tu je i bobicasta biljka- malina ciji prekrivac naprosto gusi nastajanje korova. “Ova biljka je jako prilagodljiva i sadi se po rubovima baste” kaze ljubazno domacin. Basta ne bi bila upotpunjena, a da u njoj ne rastu: tikva, paradajz, krastavac i mohune sto je sve idealna hrana u vrucim ljetnim danima. Mohune su Omerova specijalnost. Mohune se sade cim prodje opasnost od mraza i temperatura tla dostigne nekih 13 stepeni celzijusa. Nevjerovatno je i to da zna i tacan dan u odredjenom mjesecu kada posaditi ovu biljku. Mohune najbolje rastu kada su zasadjene na mjestu gdje ima sest do osam sati svjetlosti. Ima tu jos ljekotivog bilja kao sto su: faslidjan, ruzmarin, neven-gdje god se okrenete prati vas miris tog sarenog prirodnog carstva. Onaj americki dio tj. prednji dio kuce ukrasavaju rumen ruze, a domacin ne krije da se mnogi prolaznici zaustavljaju ispred njihove kuce da se dive hortikulturi i pri tom fotografisuci prekrasne detalje.
Kroz razgovor i korisne savjete i ja isto tako ne ispustam kameru iz ruku zeleci ovjekovjeciti ovaj predivan sareni svijet pejzazne arhitekture. Ako posjetite Omera, njegovu suprugu Azizu i sinove Eldina i Nedima osjecat cete se kao da ste u Bosni ili u Hercegovini i sigurno cete otici uz pregrst domaceg jestivog pejzaza.
Danasnja kuhinja je nezamisliva bez povrca jer je bogata vitamininma, mineralima i ostalim hranjljivim tvarima. Specijalno za ovu priliku kao prilog ide i recept idealan za vruce ljetne dane kao poklon citaocima:
Brodice od tikvica
Sastojci:
5 većih tikvica (1.5 kg)
250 g crnog luka
300 g mljevenog mesa
2-3 cesnja bijelog luka
1 mala svježa zelena ljuta paprika
150 g rize
2 paradajza
100 ml pavlake za kuhanje ili slatke pavlake
ulje za dinstanje
so
biber
1 kasicica vegete
30 g tvrdjeg žutog sira
Priprema:
1. Crni luk isjeckati sitno, sipati pola kašičice soli i preliti uljem ili mješavinom ulja i vode, oko 100 ml. Ringlu ukljuciti na maksimum, pa kad je dostignuta temperature onda smanjiti na 2/3 jačine i dinstati dok luk dok ne omekša, otprilike 10 minuta.
2. Dodati na sitno isjeckano ljutu papriku i bijeli luk, pa dinstati još minut-dva.
3. Dodati meso i pola kašičice soli, pa nastaviti dinstanje mješajući dok meso ne bude napola gotovo (odrediti prema boji – da nije ni skoz crveno, a ni skroz smedje).
4. Preko sipati rizu i dinstati minut-dva, a onda doliti oko pola šolje vode i na sredje-tihoj vatri nastaviti dinstanje uz povremeno mješanje. Kroz 5-10 minuta, kad riza upije vodu doliti još. Dinstati/kuhati dalje. Dodavati vodu po potrebi i kuhati dok riza ne bude mekana, ali ne gnjecava.
5. Dodati oljušten paradajz isječen na kriške, soli (ako treba), po malo mlevenog bibera i kašiku-dvije domaće vegete i kuhati par minuta dok paradajz ne omekša. Na kraju umješati pavlaku za kuhanje i isključiti ringlu, ali ostaviti poklopljenu tavu preko.
6. Tikvice oguliti i presjeći na polovine po dužini. Pažljivo isjeći središnji dio da se oformi brodica. Tikvice poredati na pleh i filovati pa odozgo posuti malim listovima žutog sira.
7. Peći na 400 stepeni Fahreinheita oko 25-30 minuta.
-Poslužiti toplo uz kiselo mlijeko.
Bon apetit
Written by Mahir
Friday, 01 June 2012 03:41
ŠIROM SVIJETA SOLIDARNOST SA ŽRTAVAMA GENOCIDA U PRIJEDORU: Rijaset sa bijelim zastavama i reisu-l-ulema sa bijelom trakom oko ruke; Sarajevo, Prijedor, Kozarac, Bijela kuća – SAD, Novi Zeland…
Zgrada Rijaseta sa Bijelim zastavama u znaku sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru
U znak sjećanja na 20. godišnjicu naredbe da Bošnjaci u Prijedoru nose bijele trake i na svoje kuće postavljaju bijele čaršafe, 31. maja 2012. godine na Kabinetu reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića izvješene su dvije bijele zastave s natpisom „Prijedor, 31. maj 1992. godine”. Također isti dan reisu-l-ulema nosit će bijelu traku oko ruke. U petak, 01. maja, reisu-l-ulema će održati hutbu u Carevoj džamiji u Sarajevu u kojoj će podsjetiti na civilizacijsku sramotu s kraja XX stoljeća koja je bila na djelu u srcu Evrope i pred očima cijeloga svijeta.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić sa bijelom trakom oko ruke
Trideset prvog maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu kojom se bošnjačkom stanovništvu naređuje da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, a da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke. Prvi put nakon nacističkog proglasa iz 1939. godine na osnovu kojeg su poljski Jevreji morali nositi na ruci trake s Davidom zvijezdom, u Evropi na kraju XX stoljeća članovi jedne etničke i vjerske zajednice javno su obilježeni radi istrebljenja, čime je počela sistematska kampanja masovnih progona, mučenja, ubijanja, silovanja i otvaranja koncentracionih logora za Bošnjake Prijedora.U kampanji etničkog čišćenja i ubijanja uklonjeno je na području Prijedora skoro 94% od predratnih 53.000 nesrpskih stanovnika: ubijeno je 3.173 civila među kojima je bilo više od stotinu djece i 256 žena, dok je više od 30.000 hiljada ljudi prošlo kroz prijedorske koncentracione logore smrti. Članovi Evropske posmatračke misije su posvjedočili da su čak u avgustu 1992. tokom posjete selima oko Prijedora vidjeli bijele zastave na bošnjačkim kućama da bi se mogle razlikovati od srpskih.
Naredba o obilježavanju bošnjačkih kuća i stavljanju bijelih traka na ruke te formiranje koncentracionih logora za Bošnjake bilo je suštinsko oživljavanje fašističke prakse iz II svjetskog rata, iako je Evropa kazala „nikad više” koncentracionim logorima smrti, genocidu i holokaustu (MK).
KOLEKTIV I STRANICA RADIJA “BIR” SA BIJELIM TRAKAMA I ZASTAVAMA: Kampanju “Zaustavimo poricanje genocida” do sada je podržalo na hiljade ljudi iz preko 40 zemalja širom svijeta.Ovoj inicijativi pridružio se i radio BIR. Tim povodom internet stranica radija BIR (www.bir.ba) je obojena u bijelo, uposlenici Radija su nosili bijele trake i mahrame. Na zgradi u kojoj su smještene prostorije radija BIR, vihore se bijela platna.Time su članovi kolektiva radija BIR dali podršku ovoj akciji, a programskim sadržajima su cijenjeni slušaoci našeg programa pozvani da daju svoj doprinos obilježavanju ovog datuma i podrže nastojanja Prijedorčana da dostojanstveno obilježe dane stradanja.
Prijedor – centar grada
Odbornici pred sjednicu SO Prijedor: Nusreta Sivac i Mesud Blažević
Optimisti – Kozarac
Bjela kuća: Alem Hadžić
Nepal
Logoraši na kahvi u Prijedoru: Ibrahim i Hafo Hamulić
Kenan u SAD
Kelima Muhić, Novi Zealand
31.MAJ 1992. – DAN SRPSKO-CRNOGORSKE KAMPANJE GENOCIDNOG ISTREBLJENJA BOŠNJAKA PRIJEDORA:
U Prijedoru je već početkom ove godine oformljen odbor za obilježavanje 20 godišnice stradanja nevinih ljudi. Njega sačinjavaju predstavnici osam nevladinih organizacija i udruženja koja uglavnom okupljaju žrtve rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu s područja opštine Prijedor. Među njima su Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Udruženja logoraša „Prijedor92“, Udruženja logoraša „Kozarac“, Udruženja žena „Srcem do mira“- Kozarac, Udruženje žena „Mostovi prijateljstva“-Rizvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004“- Kozarac, Udruženje građana „Behar“ te Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija. Namjera Odbora je od početka bila da organizacijom različitih događaja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu skrene pažnju domaćoj i međunarodnoj javnosti na ratne zločine iz 1992.godine gdje je Prijedor bio najstrašnije mjesto na planeti sa najgorim logorima smrti nakon Drugog svjetskog rata.
S obzirom na broj datuma koji su tokom 1992.godine, odnijeli gotovo 3500 ljudskih života, među kojima 256 žena i 102 djece, odgovorni pred populacijom koju zastupaju, manifestaciju obilježavanja 20 godina stradanja su nazvali „Genocid u Prijedoru – 20 godina“.
Jedan od datuma je i 31.maj 1992. godine, dan kada je nelegalna i nasilno preuzeta vlast bosanskih Srba u Prijedoru izdala naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesprskom stanovništvu da obiljezi svoje kuće bijelim zastavama ili carsafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele bijele trake oko rukava. Bila je ovo kulminacija kampanje istrebljenja u kojoj su provodjene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i cinjeni drugi zlocini, i ciji je konacni ishod bio uklanjanje 94% bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opstine Prijedor. Prijedorski logori smrti su vec od 24.maja bili dupke puni mještanima šire regije Kozarca. Masovne grobnice, poput najveće u Bosanskoj Krajini u Starim Kevljanima kod Omarske, su već bile pune tijela ubijenih.
Sve ovo je razlog da su navedena udruzenja i organizacije pokrenule kampanju pod nazivom „31. Maj-Dan bjelih traka“. Kampanja je imala nevjerovatan planetarni odjek. U vrlo kratkom periodu podržana je od ogromnog broja ljudi iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja te iz mnogih drugih. Rasuti na 5 kontinenata akciju su prije svih podržali prognani stanovnici Prijedora, njihovi prijatelji te prijatelji njihovih prijatelja. Pored njih ogroman broj boraca za ljudska prava širom svijeta.
Nakon toliko puta ponovljenih „nikada više“ bio je ovo je bio prvi put od 1939. i nacistickog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su clanovi jedne etnicke ili religijske grupe na ovaj nacin bili obiljezeni za istrebljenje, ovaj put u jednom bosnaskom gradu u srcu Evrope.
Meni lično će pored straha u očima mojih roditelja, ostati zapamćen i slučaj Emsuda Čauševića kojem je naređeno da bijelom trakom obilježi svoga konja. Nedugo zatim Emsud će ostati bez četvorice braće, majke i petnaestogodišnjeg sina koji su skupa streljani.
Međutim kakva je situacija u istom tom gradu danas, 20 godina poslije, dovoljan je pokazatelj činjenica da je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić je nedugo nakon saznanja za naziv manifestacije pozvao predstavnike ovih organizacija i glasno saopštino da će zabraniti svaki skup pod ovim nazivom koji se planira obaviti na prostoru u vlasništvu opštine. Naime, načelniku je zasmetala upotreba termina „genocid“! Prijedorska policija je već 26.maja zabranila postavljanje instalacije u znak sjećanja na 266 žena i djevojčica ubijenih u toku rata u Prijedoru pokazavši time da je prije svega podlegla političkom pritisku i da ponovo, dvadeset godina kasnije,samo jednima može garantovati sigurnost. Jučer je održan skup u znak sjećanja na odbranu grada od „zelenih beretki“ kojem je pored načelnika opštine nazočan bio i ministar Petar Đokić te ministrica Lejla Rešić. Mučno je bilo slušati izjave kojima se povratnicima u Prijedor šalju poruke koje otežavaju i onako težak povratnički ambijent prepun straha za budućnost.
Prijedor je dugi niz godina van oka međunarodne zajednice jer je sebi, zahvaljujući brzom impelemntacijom povrata imovine prognanim, nametnuo epitet primjera drugima kada su u pitanju međunacionalni odnosi. Pod motom „Prijedorčanin“, naglašavajući jednakost svih, bez obzira da li je riječ o povratnicima , domicilnomm stanovništvu i više od 20000 izbjeglih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH, sprovodi se kampanja sistematske diskriminacije prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Razne prijetnje, izjave i saopštenja za javnost koje očito imaju za cilj uplašiti ovu grupu entuzijasta okupljenu u odbor za obilježavanje stradanja nevinih ljudi, osim što su udarac slobodi govora, okupljanja i slobodoumlja, alarm su svjetskoj i domaćoj javnosti i prilika da se spriječi posljednja faza etničkog čišćenja u gradu koji je indikator povratka u manji BiH entitet uopšte.
Prijedor je potvrdio da je još uvjek grad u kojem vlada strah i grad u kojem se i dvadeset godina nakon zločina, koji su se dogodili u naseljima u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati te logorima zbog kojih je i pokrenuta inicijativa za formiranje Međunarodnog krivičnog Suda za bivšu SFRJ, nakon progona i ubistava nesrpskog stanovništva, žrtve i njihove porodice nemaju pravo ni na sjećanje.
O postojanju bijelih zastava na već praznim i u dobroj mjeri porušenim bošnjačkim klućama posvjedočili su i članovi Evropske posmatracke misije koji su u avgustu 1992. tokom posjetile sela oko Prijedora u kojima su zivjeli i Srbi i Muslimani. Bijele zastave su mogli vidjelti samo na na muslimanskim kucama koje su se na taj način razlikovale od srpskih te postajale meta napada raznih vojnih i paravojnih srpskih formacija.
Zahvaljujući fotografijama iz koncentracionih logora Omarska i Trnopolje, spriječeno je još veće zlo, no svijet je prilično kasno otkrio nevjerovatnu tragedinu nesrpskog stanovništva ovog grada i opštine koji je tako postao paradigma stradanja nesrba u 1992.godini.
Danas su udruženja inicijatori Dana bijelih traka zasuta porukama podrške koje prate hiljade fotografija onih koji ih podržavaju. Fotografije iz zemalja čitave Evrope, Indije, Nepala, Kanade, Australije i čak iz Bijele kuće u Vašingtonu ohrabruju nastojanja aktivista da ustraju u svojim nakanama.
U Sanskom Mostu, Kozarcu, Zenici, Tuzli te u Sarajevu, bijele trake će se dijeliti na više mjesta. Bjelom zastavom obilježena je i zgrada Rijaseta Islamske zajednice.
Na Trgu Republike u Beogradu i danas je u znak podrške okupljanje u organizaciji „Žena u crnom“.
Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da je danas jako malo onih koji su se usudili da s bjelim trakama prošetaju prijedorskom glavnom ulicom. One koje smo uspjeli upitati zbog čega, pravdaju to velikim strahom kojeg još uvjek osjećaju, jer bijela traka oko ruke je očito i danas u Prijedoru samo obilježje onih koji vrlo lako mogu postati meta i u najmanju ruku doživjeti neprijatnost.
Pored tuge i razočarenja u svoj grad i njegov odnos spram žrtava, Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor92“ iz Prijedora ističe: „Kroz glavu mi čitavo jutro prolaze sjećanja koja me guše. Pokušavam zaustaviti suze a u tome mi pomaže činjenica, da danas osjećam prvi put nakon svih ovih godina da nisam sam, odnosno da nismo sami!“
Na radiju Prijedor je u trenucima dok ovo pišem u toku prijenos zasjedanja Skupštine opštine s kojoj, s bjelim trakama oko ruku prisustvuje i dio odbornika pro-bosanskih političkih partija sa prvom tačkom dnevnog reda nazvanom aktuelni čas. Pitanja načelniku koja su postavljena već s početka zasjedanja opravdavaju strah u ovoj šačici povratnika, jer samo evociraju uspomene na dešavanja iz 1992.godine. (Sudbin Musić)
U NEW YORKU OBILJEŽEN DAN BIJELIH TRAKA: U povodu 31.maja – Dana bijelih traka, memorijala i solidariziranja sa žrtvama genocida u Prijedoru i kampanje “Zaustavimo poricanje genocida” web magazin Bošnjaci.Net na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom Esadom Krcićem, u New Yorku je obilježen ovaj tužan dan u historiji prijedorskih Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Prijatelji Bosne i Bošnjaka su sa trakama na rukama, u blizini Empire State Buildinga u multinacionalnom i multireligioznom sastvu, obnovili su sjećanje na ovaj tužan dan. Prolaznici i znatiželjnici su se interesirali šta je povod nošenja bijelih traka, Krcić im je pojasnio značenje, ističući period srpsko-crnogorske agresije u vremenu vladavine blaksankih kasapina Slobodana Miloševića, Dobrice Ćosića, patrijarha Pavla, Mila Đukanovića, Momira Bulatovića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića kada je pred očima cijelog svijeta počinjen genocid nad Bošnjacima.Iako je nakon Drugog svjetskog rata i holokausta transparentno rečeno “Nikad više”(!), ipak su svjetske sile, međunarodne institucije i bjelosvjetski zvaničnici dozvolili da se u Bosni i Hercegovini počini genocid nad nevinim bošnjačkim narodom. Prijedorčani, ali i svi koji se solidariziraju sa njima, dobro se sjećaju 31.maja 1992., kada su srpsko–crnogorski fašisti izdali proglas da Bošnjaci nose bijele trake na rukama, da obilježe svoje kuće i stanove kako bi bili prepoznatljivi da bi svom žestinom krenulo genocidno istrebljenje. Formirani su logori smrti kroz koje su prošli Bošnjaci cijele prijedorske regije. Na hiljade ljudi je ubijeno, zatočeno, mučeno, deportovano ili silovano, i Prijedor kao zajednica se promijenio zauvijek.. Ovo potsjeća na period kada su nacisti 1939. poljskim Jevrejima naredili da moraju nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava.
Related Posts
Škola bosanskog jezika
Esselamu alejkum postovane dzematlije, Vec duze vremena nasa Zajednica je imala plan za pokretanje mnogih aktivnosti u nasem dzematu, koje bi uglavnom bile usmjerene prema nasoj omladini.Mnoge od tih aktivnosti nisu pokrenute uglavnom zbog nedostatka adekvatnog prostora.Sa prelaskom u nas novi Centar, otvorene su velike mogucnosti da zadovoljimo sve svoje potrebe.Jedna od tih aktivnosti koje …
Vijesti iz domovine-6
Written by Mahir Saturday, 07 April 2012 04:18 “CRVENA LINIJA” – 11.541 PRAZNA STOLICA Autor: Avaz Objavljeno: 06. April 2012. 12:04:30 Od jutros građani Sarajeva obilaza “Sarajevsku crvenu liniju”, odnosno 11.541 stolicu postavljenu u Titovoj ulici u spomen na ubijene Sarajlije tokom opsade grada.U Titovoj ulici i na platou ispred tržnog centra “BBI” postavljeni su …
Osnovan Humanitarni Fond Atlanta
Vijesti iz domovine-8
Written by Mahir Monday, 16 January 2012 21:03 Institut za istraživanje genocida Kanada / rijaset (24SI) – Imajući u vidu laži, obmane i falsifikate velikosrpske političke i intelektualne (svjetovne i duhovne) elite … [24 sata info] …potrebno je radi ljudske, naučne, historijske istine i stotina hiljada žrtava u Bosni i Hercegovini ukazati …