PRIJEDOR JE BIO NAJSTRAŠNIJE MJESTO NA PLANETI, SA NAJGORIM LOGORIMA SMRTI – I TU JE POČINJEN GENOCID!!!
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 26. April 2012. 14:04:20
U Prijedoru je planski i sistematski ubijano više hiljada Bošnjaka i Hrvata
Ove godine se navršava 20 godina od početka rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Aktivisti osam nevladinih organizacija s područja opštine Prijedor ujedinili su se i osnovali Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru. Odbor čine predstavnici Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Udruženja logoraša „Prijedor 92“, Udruženja logoraša „Kozarac“, Udruženja žena „Srcem do mira“- Kozarac, Udruženje žena „Mostovi prijateljstva“-Rizvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004“- Kozarac, Udruženje građana „Behar“ te Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija.
Bošnjaci cijele prijedorske regije bili su okovima bodljikave žice, iza kojih su izgladnjivani, mučeni, prebijani, zlostavljani, silovani i masovno ubijani. To je GENOCID!
Namjera Odbora je od početka bila da organizacijom različitih događaja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu skrene pažnju domaćoj i međunarodnoj javnosti na ratne zločine iz 1992.godine gdje je Prijedor bio najstrašnije mjesto na planeti sa najgorim logorima smrti nakon Drugog svjetskog rata. Nakon neformalne ankete sprovedene putem interneta i nakon niza konsultacija u lokalnoj zajednici te međusobnih usaglašavanja u Odboru, cjelokupna manifestacija je dobila naziv „Genocid u Prijedoru – 20 godina“. Iako Odbor još nije zvanično objavio ime manifestacije i program obilježavanja (to je bilo planirano da se desi na PRESS konferenciji krajem aprila) načelnik opštine Marko Pavić je pozvao na sastanak predstavnike Odbora od kojih je zatražio da se riječ genocid ne koristi u nazivu. On je kategorički rekao da neće podržati manifestaciju, odnosno da neće dozvoliti njeno održavanje pod tim imenom. Naglasio je da to od njega traže srpske boračke organizacije. S obzirom na novu situaciju Odbor je sazvao sastanak sa predstavnicima probosanskih političkih partija(odbornici u SO Prijedor i predsjednici stranaka), te predstavnicima dva medžlisa Islamske zajednice i nekih nevladinih organizacija koje nisu u sastavu Odbora. Sastanak je održan u Kozarcu u petak 20.aprila 2012.godine u večernjim satima. Predsjednik Medžlisa IZ Kozarac,te predsjednik Udruženja boraca Krajine, podržali su naziv manifestacije „Genocid u Prijedoru – 20 godina“, dok su ostali iznijeli stav da se naziv promijeni te da se nađe nekakav adekvatan termin kojim se neće ublažiti tragedija nesrpskog stanovništva Prijedora u ljeto 1992.godine.
PREŽIVJELE ŽRTVE GENOCIDA NEĆE ŠUTJETI: Pavić i pavići počine genocid ali im smeta da se zločin genocida nazove pravim imenom.
Posebno su izričiti u zahtjevu za promjenu naziva bili odbornici u SO Prijedor koji su ranije tog dana u pauzama zasjedanja imali razgovor sa načelnikom Pavićem. Ostali predstavnici političkih partija nisu bili tako izričiti u izbacivanju riječi genocid ali su ipak svi predložili da se naziv izmijeni. Odbornici su svoj zajednički stav o izbacivanju riječi genocid obrazložili time što do sada nema niti jedne presude za genocid na području Prijedora. Pošto Odbor smatra da je obilježavanje godišnjice stradanja u Prijedoru pitanje koje se tiče najviše preživjelih žrtava progona u Prijedoru, posebno porodica ubijenih i nestalih osoba te bivših zatočenika, odlučili smo da prije nego zauzmemo konačni stav o nazivu manifestacije damo priliku žrtvama da se javno ili putem e-maila odbor20godisnjica@gmail.com This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it izjasne o tome kakav naziv je adekvatan za ono što se dešavalo u Prijedoru 1992.godine. Očekujemo da će do tada i predstavnici političkih partija, pogotovo odbornici u SO Prijedor, javnosti ponuditi pismeno obrazloženje svog zahtjeva da se predloženi naziv „Genocid u Prijedoru – 20 godina“, promijeni.Odbor napominje da se u ovom trenutku na Tribunalu u Hagu vode predmeti protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, glavnokomandujućih u progonu nevinih ljudi, gdje Tužilaštvo u optužnicama tvrdi da je u Prijedoru počinjen genocid. To nam daje puno pravo i legitimitet da koristimo riječ genocid u objašnjavanju onoga što se desilo u Prijedoru. Na dvadesetu godišnjicu mi smo već trebali imati konačne presude o genocidu u Prijedoru ali oni koji su skrivali Karadžića i Mladića su odgovorni što se to još nije desilo. Prva optužnica sa tačkom genocida na Tribunalu u Hagu podignuta je protiv Milana Kovačevića i to za genocid u Prijedoru. Druga protiv Sime Drljače. To što su obojica preminula prije okončanja suđenja ne daje nikome za pravo da se danas poziva na ‘nepostojanje presude za genocid’, stoji u saopćenju Odbora za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru.
Written by Mahir
Friday, 27 April 2012 03:59
Ka novom reisu-l-ulemi
Datum kreiranja srijeda, 25 April 2012 09:06
Datum objavljivanja
Share
U svojim javnim nastupima, pri čemu posebice mislim na hutbe, nebrojeno mnogo puta sam navodio slučaj koji se prije izvjesnog vremena desio u Jevrejskoj zajednici u Hrvatskoj. Tamo se, prema medijskim izvještajima, vrlo nekorektno postupilo prema jednom rabinu kome je, na koncu, prijetio i otkaz s posla. Željni velikih priča, skandala i top vijesti, brojni novinari su pokušavali doći do obespravljenog rabina te je telefonskim putem nastupio i u centralnom Dnevniku, čini mi se, HRT-a. No, na žalost mnogih, rabin je cijelu priču javno okončao jednom jedinom rečenicom: ”To je interno pitanje mene i moje zajednice i to ćemo rješavati unutar zajednice a ne putem medija”. Briljantno!
U slobodnoj i demokratskoj zemlji, kakvom se želi predstaviti naša Bosna i Hercegovina, interno pitanje, kada su u pitanju vjerske zajednice, konkretnije Islamska zajednica, jednostavno ne postoji. Primjera je u posljednjoj deceniji na pretek. Tako su se dušebrižnici, posebno iz reda medija, zdušno brinuli o novcima i naplati vitara, o mektebskoj pouci, gradnji džamija, izboru mutevellija; hutbe su, premda su one u principu javni govori kojima može prisustvovati bilo ko, špijunirane i potajno snimane, pa onda secirane i javnosti plasirane po želji i potrebi, u džamije se upadalo usred vaktova, imame se proglašavalo lopovima, mafijašima, pedofilima a pojedine džemate zaostalima i primitivnim. O atacima na reisu-l-ulemu već postoje i knjige. Naravno, kada su u pitanju druge vjerske zajednice, ni izbliza nije bilo sličnih medijskih i, rekao bih, krajnje lešinarskih ataka. No dobro.
Pitanje svih pitanja u medijima je ovih dana i sedmica, pogađate, opet reisu-l-ulema. Sve je krenulo puno ranije, zakuhalo se u Fojnici i kulminiralo na Saboru – rasplet se tek očekuje. Jasno, govorim o na desetine i stotine puta prežvakanim i protabirenim informacijama i poluinformacijama te ih, ovom prilikom, ne želim nanovo reanimirati. Ono što je, čini mi se, izrazito uočljivo je činjenica da, nakon što je reisu-l-ulema, dr. Mustafa ef. Cerić na Saboru obznanio kako se neće više kandidirati na tu funkciju, iako je to, ako me pamćenje ne vara, govorio više puta i ranije, polagano se formiraju barem dva tabora ili dvije skupine: jedni koji su takvu vijest dočekali sa žaljenjem i nevjericom, strahujući za budućnost Islamske zajednice i drugi koji beskrajno likuju zbog konačne ”pobjede” te, po svemu sudeći, užurbano kuju planove o liku (i stavovima) novog reisa. Da budem do kraja iskren, ne mogu se potpuno identificirati ni sa prvima ni sa drugima, ali sam djelimično bliži prvima: žao mi je što se u novembru definitivno završava reisovanje dr. Mustafe ef. Cerića ali ne strahujem za budućnost Islamske zajednice.
Jedan sam od mnogih koji je afirmativno pisao o angažmanu, liku i djelu dr. Mustafe Cerića i s ponosom stojim iza svojih riječi. Ipak, uprkos svim, možda i dobrano utemeljenim argumentima, nisam jedan od mnogih koje obuzima osjećaj zebnje nad daljom sudbinom Islamske zajednice nakon odlaska uvaženog Cerića sa pozicije koju trenutno obnaša. Mišljenja sam da se među takvima, dakle, među simpatizerima prve ranije spominjane skupine, posve bespotrebno stvara atmosfera neizvjesnosti i straha koji ide dotle da pomalo podsjeća na vrijeme kada je muslimane, zbog smrti, napustio naš Pejgamber, iako su to dvije, po težini i značaju, teško usporedive situacije. Ipak, baš naš Pejgamber a.s., nam je kazao nešto ključno za ovakve situacije: ”La jedžtemi’u ummeti ‘ala hata’in”, odnosno ”Moj ummet se neće usaglasiti i složiti po pitanju nečega što je pogrešno”.
Duboko sam ubijeđen da naš bosanskohercegovački mikroummet u svojim redovima ima dovoljno bogobojaznosti, vjere i znanja da prevaziđe nastalu situaciju i izabere našeg Ebu Bekra koji će, uz Allahovu pomoć, i snagom vjere, znanja i umijeća uspjeti prevazići antagonizme i premostiti jaz između bh. kurejšija i bh. ostalih. Uostalom, i san sultana Fatiha, koji se tako često prepričava po našim džematima, nam veli da je naša zemlja uvijek imala svoje ebu bekrove, čestite i poštene vođe, ali i umjerene i ponizne osmane te umne alije koje će, uz Allahovu pomoć (siguran sam) pronaći. A lik i djelo reisa Cerića će, po ovdašnjoj tradiciji, ispravno valorizirati tek vrijeme i naraštaji koji dolaze.
Drugoj skupini je najbolju poruku, vjerovatno, odaslao i sam reis Cerić tokom zasjedanja Sabora. Iole pametnom i iole vjerom produhovljenom insanu je jasno da nije vrijeme za spletke i smutnje. Naprotiv, vrijeme je da ovdašnji muslimani, posebice oni koji imaju direktnog upliva u proces izbora novog reisu-l-uleme pokažu krajnji stupanj svijesti i odgovornosti te da ovom velikom zadatku pristupe sa jednako tako velikom ozbiljnošću.
Oni koji likuju nad Cerićevim odlaskom zapravo likuju nad presudnim periodom historije Bošnjaka muslimana koje je, mislim, reisu-l-ulema, dr. Mustafa ef. Cerić predvodio najbolje što je znao, umio i mogao – a, opet, vrijeme će pokazati.
I, da, onima što likuju nad Cerićevim odlaskom i to tako što nam, u znak svoje neopisive sreće i radosti, pokazuju njegova leđa, mali podsjetnik: Kada nekome pričate iza leđa, to znači da ste, barem korak ili dva, iza njega!
Safet Pozder
Written by Mahir
Tuesday, 24 April 2012 21:15
Izjava uleme i muftija Balkana o džamiji Al-Aqsā
PROTIV NASTOJANJA CIONISTIČKE IDEOLOGIJE DA SE ISLAMSKI IDENTITET KUDUS-I ŠERIFA IZBRIŠE I ZABORAVI U KORIST NASILNE JUDEIZACIJE
Autor: MINA
Objavljeno: 23. April 2012. 17:04:51
Muftije na sastanku sa reisu-l-ulemom
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka su blagoslov i mir na našeg vjerovjesnika Muhameda, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu porodicu i ashabe.Uzvišeni Allah kaže: – Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga vjernog slugu iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi (Kur’an, 17:1) Tragom poziva palestinskog muftije da se posjeti Kuds (Jerusalem), a nakon što su se egipatski muftija Ali Džume i Šejh Habib Ali Zejnul Abidin Al-Džifri odazvali pozivu i posjetili džamiju Al-Aqsā (Al-Mesdžidu-l-aqsā), postupajući po hadisu vjerovjesnika Muhammeda, a.s.., u kojem je rekao: „Nisu preporučljiva teška putovanja osim u slučaju putovanja radi posjete tri džamije, a to su Kaba (Al-Mesdžidu-l-harām) u Mekki, ova moja džamije (u Medini) i džamija Al-aqsā (Al-Mesdžidu-l -aqsā)” – ulema i muftije Balkana oglašavaju se izjavom u kojoj se kaže:
Ulema i muftije na sastanku
Džamija Al-Aqsa u Al Qudsu
– Dolje potpisani, ulema i muftije, ne vide nikakvu smetnju da se posjećuje džamija Al-aqsā u Jerusalemu, jer te posjete koriste našem Ummetu, štite svetost Al-Masdžidu-l-aqsā, daju podršku pravu palestinskog naroda te oživljavaju pamćenje kod mladog naraštaja o važnosti Bejtu-l-maqdisa protiv nastojanja cionističke ideologije da se islamski identitet Kudus-i šerifa izbriše i zaboravi u korist nasilne judeizacije jednog od tri najsvetija muslimanskog hrama. – Također ulema i muftije Balkana podržavaju osnivanje Vakuf-katedre Imama Gazalije za izučavanje islama u džamiji Al-Aqsa (Al-Mesdžidu-l-aqsā), pod pokroviteljstvom kralja Hašemitske Kraljevine Jordan, kako bi se time dao islamski naučni i duhovni podsticaj čuvarima Kudus-i šerifa. – Također, ulema i muftije Balkana pozivaju da se održi konferencija u Jordanu, na kojoj bi se okupila ugledna ulema iz svijeta radi postizanja konsenzusa i zajedničke riječi u traženju najboljeg puta za zaštitu džamije Al-Aqsā (Al-Mesdžidu-l-Aqsā) od otuđivanja i rušenja, a taj put mogu biti organizirane posjete muslimana, posebno uleme, džamiji Al-Aqsa u Bejtu-l-maqdisu. – Učimo dovu Allahu Uzvišenom da prosvijetli um svim ljudima i da u od Allaha blagoslovljenoj zemlji zavlada mir i sigurnost kao blagoslov za cijelo čovječanstvo! Potpisnici: 1. Naim Ternava, muftija kosovski i Predsjednik Islamske zajednice Kosova 2. Muamer Zukorlić, glavni muftija i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji 3. Ševko Omerbašić, zagrebački muftija 4. Nedžad Grabus, ljubljanski muftija 5. Rifat Fejzić, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori 6. Husejn Smajić, sarajevski muftija 7. Ejub Dautović, zenički muftija 8. Edhem Čamdžić, banjalučki muftija 9. Hasan Makić, bihaćki muftija 10. Husein Kavazović, tuzlanski muftija 11. Hamed Efendić, goraždanski muftija 12. Ismail Smajlović, vojni muftija 13. Seid Smajkić, mostarski muftija 14. Nusret Avdibegović, travnički muftija 15. Mensur Pašalić, predsjednik Udruženja Ilmije 16. Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Written by Mahir
Tuesday, 24 April 2012 21:13
hare26
Zanimljivo je pratiti predizbornu kampanju za predsjednika Republike Srbije. Posebno za nas Bošnjake. Donedavno je bilo nezamislivo da među predsjedničkim kandidatima u Srbiji (i ne samo „tamo“ već i u širem regionu!) bude jedna „ahmedija“, a sad je tu! Muftija Zukorlić Muamer s ahmedijom na glavi, s ponosom na svoju vjeru i naciju, punopravno stoji rame uz rame sa svojim političkim oponentima.
Mnogi taj dio ove slike nazivaju „šouom za širu narodnu masu“, a muftiju Zukorlića proglašavaju „šoumenom“, a ne predsjedničkim kandidatom! Možda je to i prikriveni cilj, da se muftijin potez „uneozbilji“ i svede na nivo „zabavnog šoua“!
Drugi dio slike je i zanimljiva reakcija te narodne mase, koju muftija Zukorlić, tobože „zabavlja“, one obične (većine) kojih se političari sjete od izbora do izbora, i one elitne, političke manjine. Jedni mašu zastavama podrške, dok drugi, politička elita, u isto vrijeme bacaju i drvlje i kamenje na muftijin potez. „Šta će hodža u politici?“, glavna je parola (moguće iz straha od konkurencije?). Međutim, ne tako davno slika je bila mnogo drugačija!
Da se malo vratimo u historiju i prisjetimo prvih višestranačkih izbora u prvoj zajedničkoj državi naroda na ovim prostorima, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada su pod zastavom zajedničke političke stranke na spomenutim izborima nastupili svi predstavnici Bošnjaka u tadašnjoj državi. Tada su, bar se tako čini, opći vjerski i nacionalni interesi bili iznad ličnih i uskostranačkih, koji danas, za razliku od tada, „kolo vode“. Zanimljivo je podsjetiti se i samog imena te zajedničke stranke – Jugoslovenska MUSLIMANSKA organizacija, a predsjednik te političke partije bio je, ni manje ni više, već tuzlanski muftija hafiz Ibrahim Maglajlić. Muftija – zanimljivo zar ne? Tada Bošnjacima nije smetalo što im partija nosi „muslimansko“ ime a još manje im je smetalo što ih je predstavljao muftija.
Nije se napunilo ni 100 godina, a danas je slika drastično drugačija, na našu bošnjačku žalost! Danas se zazire od „ahmedije“ u bošnjačkom političkom svijetu. I ako se, kojim slučajem, tamo nekako pored mnogobrojnih barijera uspije probiti, svim silama se bori za njeno vraćanje u džamijske zidine. Ko biva, tamo joj je jedino mjesto. Musliman si kad si u džamiji, a na ulici građanin (bez ono „musliman“). Drugim riječima, moraš da budeš licemjer i jedno misliš i radiš u džamiji, a potpuno drugo kada si „građanin“. Ta bezličnost zarila se u sve pore života, nažalost, većine vjernika-muslimana. Stid je spomenuti da si musliman, a da drugog muslimana na ulici poselamiš, to je još malo pa fantazija. Jednostavno dotle je došlo da se musliman odrekao najvažnije odrednice svog identiteta – vjere Islama. Malo je onih koji će s ponosom reći da je musliman, jer eto „građani“ će ga smatrati nazadnim, a ionako je moderno da si „sekularan“, pa na kraju krajeva, država nam je takva a i društvo cijelo, pa zašto da ti budeš drugačiji? Zato nam djeca nemaju primjer i uzor kako biti musliman ni u očevima ni u djedovima. Već naprotiv, djeca su u tome uzor i očevima i djedovima! Zar ovo nije žalosno?
Ne smijemo zaboraviti, da budem malo konkretniji, da je sekularizacija koja se uporno i snažno forsira, i da budem iskren, nama Bošnjacima, kao muslimanima vjernicima, veoma uspješno p(r)otura, zapravo „ubijanje“ Boga kao vrhovnog autoriteta u životu vjernika! Zar stjerivanje vjere islama u džamijske okvire nije zapravo pokušaj protjerivanja Allaha dž.š. kao vrhovnog autoriteta iz svakodnevnog života vjernika, kao punopravnih faktora ovog društva?
Armin Čaušević
Written by Mahir
Thursday, 12 April 2012 02:23
GOSPODINE HODŽIĆU, NAKON VAŠEG INTERVJUA PITAMO SE, DA LI JE DOISTA OKONČAN GENOCID
Autor: B.net
Objavljeno: 11. April 2012. 04:04:24
Logoraši opominju: Vi ne raspoznajete zločin agresije i genocida: Refik Hodžić
Gospodine Hodžiću, U izjavi koju ste dali za “Euronews” (5.april) (euronews.com), povodom 20 godina od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, početka genocida nad Bošnjacima i okupacije grada Sarajeva, sa pozicije koju obnašate vi niste našli za shodno da osudite agresore i zločince, već ste našli za shodno da izjednačite uglednog Reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafu ef. Cerića, svijetski priznatog borca za mir, istinu, pravdu, pomirenje, suživot i toleranciju sa Karadžićevim nasljednikom, neofašistom Miloradom Dodikom, koji 20 godina nakon krvave agresije negira genocid nad Bošnjacima, i uz to prijeti ratom i novim genocidom nad našim narodom. Time ste povrijedili osjećanja nas preživjelih žrtava genocida, posebno žrtava prijedorske regije. Prijedorske nevine žrtve su pale zbog zamisli nedostojne ljudskom biću, zamisli koju sada praktično simbolizuje Milorad Dodik, koji negira agresiju i genocid, koji negira bošnjački narodni suverenitet, koji negira hiljadugodišnju bosanskohercegovačku državnu tradiciju, koji negira Ideju Bosne i Bosanski duh, taj bosanskohercegovački model multikulturnog, multivjerskog i multietničkog življenja na kome se danas zasniva Europa i svijet, model koga smo mi u našoj Bosni i Hercegovini baštinili stotinama godina prije stare gospođe Europe. Potomci prijedorskih žrtava vas opominju da će tražiti odgovornost svih onih koji su suodgovorni i koji nisu spriječili genocid, te onih koji danas rade u službi kreatora i izvršilaca genocida, jer imaju dug prema nevino stradalim, prema svome gradu, narodu, vjeri, domovini. Prijedorski zločin genocida i brojni logori su opomena da se zlo mora prepoznati i imenovati u samom početku. Govoru mržnje, netolerancije se moramo suprotstaviti prije nego se pretvore u činove užasa. Mi znamo da ne možemo promijeniti prošlost, ali sjećanje i pamćenje danas mogu sačuvati i kreirati bolju prijedorsku, bošnjačku i bosanskohercegovačku budućnost, koja se ne može kreirati na pomirenju bez utvrđivanja stvarne istine o agresiji i genocidu, bez odgovornosti za zločince koji su kreirali i izvršili agresiju i genocid, bez duhovne i materjalne pravde za žrtve, i na kraju bez pitanja nama potomcima žrtava genocida da li čemo i pod kojim uslovima oprostiti, bez traženja oprosta od nas.
Srpsko-crnogorska genocidna tranzicija
Gospodine Hodžiću,
Vaš istup na Euronewsu je dokaz da vi još ne raspoznajete zločin agresije i genocida. Trebali bi da znate da se mi, žrtve toga genocida, rasuti širom svijeta još ne možemo vratiti svome gradu, svojoj Sani, svome Bereku, svojoj Poljani, svome Brdu, svome Kozarcu, svome Starom gradu, svome Korzu. Jer sve što je nosilo predznak bošnjačko i muslimansko srušeno je i spaljeno. Vi još niste svjesni okrutnosti srpsko-crnogorskih fašističkih logora i masovnog ubojstva nevinih Prijedorčana. Zato što niste svijesni veličine prijedorskog zla, vi i možete porediti Reisu-lulemu sa neofašistom.Gospodine Hodžiću, Nažalost, vi mješane brakove navodite kao potvrdu održivom pomirenju i povratku. Iako nas sudbina poznatog svjetskog humaniste dr. Esada Ese Sadikovića opominje, šta se dogodilo sa njim, zatim preudaja bivše supruge za njegovog kolegu Srbina, te kršćenje njegovo dvoje djece, ali i nakon toga mi se ne želimo miješati u privatni život onih koji spas vide u takvim brakovima koje ste s ponosom naveli da su tranzicija miru i to nakon genocida u vašem i našem rodnom Prijedoru, a i cjeloj Bosni i Hercegovini. Ipak, kao svjesni ljudi i savjesni građani Bosne i Hercegovine, mi vam poručujemo da se nećemo umoriti u traženju istine o zločinima i pravde za žrtve, koje se ne mogu mjeriti brojem prijedorskih mješanih brakova, koje se trebaju mjeriti istinom o zločinima i pravdom za žrtve tih zločina. Oni koji su počinili genocid u Prijedoru, jednu od najvećih tragedija našeg doba htjeli bi da se to zaboravi. I vi bi to htijeli. Potomci prijedorskih žrtava to neće nikada dozvoliti. Oni će vječno pamtiti svoje mrtve, držati krivce odgovornima i bodriti preživjele u njihovoj borbi za istinu i pravdu. U toj našoj ljudskoj misiji vi i slični vama nećete umanjiti našu odlučnost za pobjedom istine i pravde, koje su apsolutno na našoj strani.Mi potomci žrtava genocida u Prijedoru na silu rasuti po cijelom svijetom vama gospodine Refik Hodžić i svim koji razmišljaju na vaš način poručujemo: Neka se više nikad ne ponovi zločin protiv čovjeka i čovječnosti; genocid; kulturocid; ekocid; etnocid; elitocid; silovanje djevojčica, žena, starica; mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti; nasilno protjerivanje. Neka se to planetarno zlo pamti u ime onih koji su čekali smaknuće svake sekunde, u ime onih koji su bespomoćno gledali zločin nad svojim najbližim, u ime prijedorskih nevinih i na silu umorenih građana. Mi, potomci prijedorskih žrtava imamo pravo na pravdu i istinu, prijedorski zločinci imaju pravo na kaznu.Genocid u Prijedoru je oličenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, nepriznavanja, nepoštovanja, neprihvatanja drugačijeg i drugog. Činjenice o počinjenim zločinima protiv čovječnosti i teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava koje su svojom surovošću i bestijalnošću zaprepastile cijeli civilizirani svijet jasno govore da je u Prijedoru izvršen genocid sa ciljem smišljenog uništenja Bošnjaka, njihove kulture, historije, tradicije i duhovnosti. Taj cilj naravno nije mogao biti realizovan mirnim putem. Tako je uslijedila srpska genocidna agresija na Prijedor. Nakon genocida i agresije prijedorski Srbi i dalje forsiraju vlastiti konsenzus negiranja i poricanja vlastite odgovornosti za počinjen zločin. Genocid i agresije se relativiziraju i ne nazivaju pravim imenom. Vaš intervju za Euronews negatorima agresije i genocida ide na ruku i hrabri ih. Trebalo je ubiti što više bošnjačke inteligencije kao diktat genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida u službi stvaranje etnički čistog Prijedora po mjeri Srba, trebalo je ubiti grad i ljude koji čine taj grad. Zato je genocid u Prijedoru opomena čovjeku i čovječanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike zla u kojoj je zločin protiv čovječnosti cilj, a ne posljedica rata. Mi, potomci žrtava genocida u Prijedoru smatramo da svaki prijedorski Srbin mora osjećati odgovornost za postupak svojih političkih i duhovnih vođa, bilo da je bio aktivan u projektovanju i izvođenju genocida, bilo da je mirno posmatrao zločin. Mi se poslije vašeg intervjua pitamo je li doista okončan genocid. Jer svako zlo u historiji čovječanstva ostaje kao mogućnost dugo nakon samog događaja. Još smo daleko od potpune pobjede nad zlom. Aveti zla još uvijek čekaju svoju šansu. Zato žrtve ne šute, niti zaboravljaju. Na kraju gospodine Hodžiću, savjetujemo vam da umjesto iz New Yorka dijelite lekcije o dejtonskoj mirovnoj tranziciji, pođite u Prijedor i uživajte u aparthejdu svesrpske genocidne tolerancije koji se sporovodi nad preživjelim žrtvama zločinačkih logora i genocida, stoji u reagiranju Udruženja preživjelih logoraša BiH u SAD i Kanade sa sjedištem u St. Louis.
Stari Bošnjaci bili su materijalno srednje, a duhovno veoma bogati i vjerski jaki, dok su sadašnji Bošnjaci materijalno bogatiji, a duhovno osiromašeni Ako igdje sretnete čovjeka u šalvarama, fesu i opancima na nogama, znajte da je to možda jedini čovjek u BiH koji još nosi ovu nošnju, bilo gdje da krene u svijet. Druga vremena …
O NAMA Written by Mahir Saturday, 20 August 2011 04:48 DŽEMAT ATLANTA Atlanta je glavni grad američke države Georgija koja se nalazi na jugoistoku SAD-a, okružena Alabamom, Floridom, Sjevernom i Južnom Karolinom i Tenesijem. Smještena u sjevernom dijelu Georgije, Atlanta je grad koji je zadnjih 10-15 godina doživljavao veliku ekspanziju. Trenutno broji preko 5 miliona …
Sinoć je zajedno sa akšam namazom nastupila noć Lejletu-l-Bedr. Noć Lejletu-l-Bedr je sjećanje na bitku na Bedru koja se dogodila 624. godine, druge godine po Hidžri. Ova bitka imala je presudan značaj za muslimane jer su poslije nje dobili svoju punu prepoznatiljovost kao zajednica Ummeta. Ona je pokazala da se čvrstom vjerom u Plemenitog Allaha [...]
XI. Džuma, 18. 03. 2011./13. Rebiu-l-ahir 1432. h.g. Jedinstvo džemata je iskaz TEWHIDA Svaka slava pripada Uzvišenom Stvoritelju, Jedinom Koji je dostojan svake hvale. Hvala Allahu, Uzvišenome Gospodaru na svim dobrima kojima nas neprestalno obasipa i daruje! Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda a.s. kao i na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe …
Vijesti iz domovine-5
Written by Mahir
Friday, 27 April 2012 04:00
U Prijedoru je planski i sistematski ubijano više hiljada Bošnjaka i Hrvata
Ove godine se navršava 20 godina od početka rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Aktivisti osam nevladinih organizacija s područja opštine Prijedor ujedinili su se i osnovali Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru. Odbor čine predstavnici Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Udruženja logoraša „Prijedor 92“, Udruženja logoraša „Kozarac“, Udruženja žena „Srcem do mira“- Kozarac, Udruženje žena „Mostovi prijateljstva“-Rizvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004“- Kozarac, Udruženje građana „Behar“ te Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija.
Bošnjaci cijele prijedorske regije bili su okovima bodljikave žice, iza kojih su izgladnjivani, mučeni, prebijani, zlostavljani, silovani i masovno ubijani. To je GENOCID!
PREŽIVJELE ŽRTVE GENOCIDA NEĆE ŠUTJETI: Pavić i pavići počine genocid ali im smeta da se zločin genocida nazove pravim imenom.
Posebno su izričiti u zahtjevu za promjenu naziva bili odbornici u SO Prijedor koji su ranije tog dana u pauzama zasjedanja imali razgovor sa načelnikom Pavićem. Ostali predstavnici političkih partija nisu bili tako izričiti u izbacivanju riječi genocid ali su ipak svi predložili da se naziv izmijeni. Odbornici su svoj zajednički stav o izbacivanju riječi genocid obrazložili time što do sada nema niti jedne presude za genocid na području Prijedora. Pošto Odbor smatra da je obilježavanje godišnjice stradanja u Prijedoru pitanje koje se tiče najviše preživjelih žrtava progona u Prijedoru, posebno porodica ubijenih i nestalih osoba te bivših zatočenika, odlučili smo da prije nego zauzmemo konačni stav o nazivu manifestacije damo priliku žrtvama da se javno ili putem e-maila odbor20godisnjica@gmail.com This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it izjasne o tome kakav naziv je adekvatan za ono što se dešavalo u Prijedoru 1992.godine. Očekujemo da će do tada i predstavnici političkih partija, pogotovo odbornici u SO Prijedor, javnosti ponuditi pismeno obrazloženje svog zahtjeva da se predloženi naziv „Genocid u Prijedoru – 20 godina“, promijeni.Odbor napominje da se u ovom trenutku na Tribunalu u Hagu vode predmeti protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, glavnokomandujućih u progonu nevinih ljudi, gdje Tužilaštvo u optužnicama tvrdi da je u Prijedoru počinjen genocid. To nam daje puno pravo i legitimitet da koristimo riječ genocid u objašnjavanju onoga što se desilo u Prijedoru. Na dvadesetu godišnjicu mi smo već trebali imati konačne presude o genocidu u Prijedoru ali oni koji su skrivali Karadžića i Mladića su odgovorni što se to još nije desilo. Prva optužnica sa tačkom genocida na Tribunalu u Hagu podignuta je protiv Milana Kovačevića i to za genocid u Prijedoru. Druga protiv Sime Drljače. To što su obojica preminula prije okončanja suđenja ne daje nikome za pravo da se danas poziva na ‘nepostojanje presude za genocid’, stoji u saopćenju Odbora za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru.
Written by Mahir
Friday, 27 April 2012 03:59
Ka novom reisu-l-ulemi
Datum kreiranja srijeda, 25 April 2012 09:06
U svojim javnim nastupima, pri čemu posebice mislim na hutbe, nebrojeno mnogo puta sam navodio slučaj koji se prije izvjesnog vremena desio u Jevrejskoj zajednici u Hrvatskoj. Tamo se, prema medijskim izvještajima, vrlo nekorektno postupilo prema jednom rabinu kome je, na koncu, prijetio i otkaz s posla. Željni velikih priča, skandala i top vijesti, brojni novinari su pokušavali doći do obespravljenog rabina te je telefonskim putem nastupio i u centralnom Dnevniku, čini mi se, HRT-a. No, na žalost mnogih, rabin je cijelu priču javno okončao jednom jedinom rečenicom: ”To je interno pitanje mene i moje zajednice i to ćemo rješavati unutar zajednice a ne putem medija”. Briljantno!
U slobodnoj i demokratskoj zemlji, kakvom se želi predstaviti naša Bosna i Hercegovina, interno pitanje, kada su u pitanju vjerske zajednice, konkretnije Islamska zajednica, jednostavno ne postoji. Primjera je u posljednjoj deceniji na pretek. Tako su se dušebrižnici, posebno iz reda medija, zdušno brinuli o novcima i naplati vitara, o mektebskoj pouci, gradnji džamija, izboru mutevellija; hutbe su, premda su one u principu javni govori kojima može prisustvovati bilo ko, špijunirane i potajno snimane, pa onda secirane i javnosti plasirane po želji i potrebi, u džamije se upadalo usred vaktova, imame se proglašavalo lopovima, mafijašima, pedofilima a pojedine džemate zaostalima i primitivnim. O atacima na reisu-l-ulemu već postoje i knjige. Naravno, kada su u pitanju druge vjerske zajednice, ni izbliza nije bilo sličnih medijskih i, rekao bih, krajnje lešinarskih ataka. No dobro.
Pitanje svih pitanja u medijima je ovih dana i sedmica, pogađate, opet reisu-l-ulema. Sve je krenulo puno ranije, zakuhalo se u Fojnici i kulminiralo na Saboru – rasplet se tek očekuje. Jasno, govorim o na desetine i stotine puta prežvakanim i protabirenim informacijama i poluinformacijama te ih, ovom prilikom, ne želim nanovo reanimirati. Ono što je, čini mi se, izrazito uočljivo je činjenica da, nakon što je reisu-l-ulema, dr. Mustafa ef. Cerić na Saboru obznanio kako se neće više kandidirati na tu funkciju, iako je to, ako me pamćenje ne vara, govorio više puta i ranije, polagano se formiraju barem dva tabora ili dvije skupine: jedni koji su takvu vijest dočekali sa žaljenjem i nevjericom, strahujući za budućnost Islamske zajednice i drugi koji beskrajno likuju zbog konačne ”pobjede” te, po svemu sudeći, užurbano kuju planove o liku (i stavovima) novog reisa. Da budem do kraja iskren, ne mogu se potpuno identificirati ni sa prvima ni sa drugima, ali sam djelimično bliži prvima: žao mi je što se u novembru definitivno završava reisovanje dr. Mustafe ef. Cerića ali ne strahujem za budućnost Islamske zajednice.
Jedan sam od mnogih koji je afirmativno pisao o angažmanu, liku i djelu dr. Mustafe Cerića i s ponosom stojim iza svojih riječi. Ipak, uprkos svim, možda i dobrano utemeljenim argumentima, nisam jedan od mnogih koje obuzima osjećaj zebnje nad daljom sudbinom Islamske zajednice nakon odlaska uvaženog Cerića sa pozicije koju trenutno obnaša. Mišljenja sam da se među takvima, dakle, među simpatizerima prve ranije spominjane skupine, posve bespotrebno stvara atmosfera neizvjesnosti i straha koji ide dotle da pomalo podsjeća na vrijeme kada je muslimane, zbog smrti, napustio naš Pejgamber, iako su to dvije, po težini i značaju, teško usporedive situacije. Ipak, baš naš Pejgamber a.s., nam je kazao nešto ključno za ovakve situacije: ”La jedžtemi’u ummeti ‘ala hata’in”, odnosno ”Moj ummet se neće usaglasiti i složiti po pitanju nečega što je pogrešno”.
Duboko sam ubijeđen da naš bosanskohercegovački mikroummet u svojim redovima ima dovoljno bogobojaznosti, vjere i znanja da prevaziđe nastalu situaciju i izabere našeg Ebu Bekra koji će, uz Allahovu pomoć, i snagom vjere, znanja i umijeća uspjeti prevazići antagonizme i premostiti jaz između bh. kurejšija i bh. ostalih. Uostalom, i san sultana Fatiha, koji se tako često prepričava po našim džematima, nam veli da je naša zemlja uvijek imala svoje ebu bekrove, čestite i poštene vođe, ali i umjerene i ponizne osmane te umne alije koje će, uz Allahovu pomoć (siguran sam) pronaći. A lik i djelo reisa Cerića će, po ovdašnjoj tradiciji, ispravno valorizirati tek vrijeme i naraštaji koji dolaze.
Drugoj skupini je najbolju poruku, vjerovatno, odaslao i sam reis Cerić tokom zasjedanja Sabora. Iole pametnom i iole vjerom produhovljenom insanu je jasno da nije vrijeme za spletke i smutnje. Naprotiv, vrijeme je da ovdašnji muslimani, posebice oni koji imaju direktnog upliva u proces izbora novog reisu-l-uleme pokažu krajnji stupanj svijesti i odgovornosti te da ovom velikom zadatku pristupe sa jednako tako velikom ozbiljnošću.
Oni koji likuju nad Cerićevim odlaskom zapravo likuju nad presudnim periodom historije Bošnjaka muslimana koje je, mislim, reisu-l-ulema, dr. Mustafa ef. Cerić predvodio najbolje što je znao, umio i mogao – a, opet, vrijeme će pokazati.
I, da, onima što likuju nad Cerićevim odlaskom i to tako što nam, u znak svoje neopisive sreće i radosti, pokazuju njegova leđa, mali podsjetnik: Kada nekome pričate iza leđa, to znači da ste, barem korak ili dva, iza njega!
Safet Pozder
Written by Mahir
Tuesday, 24 April 2012 21:15
Muftije na sastanku sa reisu-l-ulemom
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka su blagoslov i mir na našeg vjerovjesnika Muhameda, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim svjetovima, na njegovu porodicu i ashabe.Uzvišeni Allah kaže: – Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga vjernog slugu iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi (Kur’an, 17:1) Tragom poziva palestinskog muftije da se posjeti Kuds (Jerusalem), a nakon što su se egipatski muftija Ali Džume i Šejh Habib Ali Zejnul Abidin Al-Džifri odazvali pozivu i posjetili džamiju Al-Aqsā (Al-Mesdžidu-l-aqsā), postupajući po hadisu vjerovjesnika Muhammeda, a.s.., u kojem je rekao: „Nisu preporučljiva teška putovanja osim u slučaju putovanja radi posjete tri džamije, a to su Kaba (Al-Mesdžidu-l-harām) u Mekki, ova moja džamije (u Medini) i džamija Al-aqsā (Al-Mesdžidu-l -aqsā)” – ulema i muftije Balkana oglašavaju se izjavom u kojoj se kaže:
Džamija Al-Aqsa u Al Qudsu
– Dolje potpisani, ulema i muftije, ne vide nikakvu smetnju da se posjećuje džamija Al-aqsā u Jerusalemu, jer te posjete koriste našem Ummetu, štite svetost Al-Masdžidu-l-aqsā, daju podršku pravu palestinskog naroda te oživljavaju pamćenje kod mladog naraštaja o važnosti Bejtu-l-maqdisa protiv nastojanja cionističke ideologije da se islamski identitet Kudus-i šerifa izbriše i zaboravi u korist nasilne judeizacije jednog od tri najsvetija muslimanskog hrama. – Također ulema i muftije Balkana podržavaju osnivanje Vakuf-katedre Imama Gazalije za izučavanje islama u džamiji Al-Aqsa (Al-Mesdžidu-l-aqsā), pod pokroviteljstvom kralja Hašemitske Kraljevine Jordan, kako bi se time dao islamski naučni i duhovni podsticaj čuvarima Kudus-i šerifa. – Također, ulema i muftije Balkana pozivaju da se održi konferencija u Jordanu, na kojoj bi se okupila ugledna ulema iz svijeta radi postizanja konsenzusa i zajedničke riječi u traženju najboljeg puta za zaštitu džamije Al-Aqsā (Al-Mesdžidu-l-Aqsā) od otuđivanja i rušenja, a taj put mogu biti organizirane posjete muslimana, posebno uleme, džamiji Al-Aqsa u Bejtu-l-maqdisu. – Učimo dovu Allahu Uzvišenom da prosvijetli um svim ljudima i da u od Allaha blagoslovljenoj zemlji zavlada mir i sigurnost kao blagoslov za cijelo čovječanstvo! Potpisnici:
1. Naim Ternava, muftija kosovski i Predsjednik Islamske zajednice Kosova
2. Muamer Zukorlić, glavni muftija i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji
3. Ševko Omerbašić, zagrebački muftija
4. Nedžad Grabus, ljubljanski muftija
5. Rifat Fejzić, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
6. Husejn Smajić, sarajevski muftija
7. Ejub Dautović, zenički muftija
8. Edhem Čamdžić, banjalučki muftija
9. Hasan Makić, bihaćki muftija
10. Husein Kavazović, tuzlanski muftija
11. Hamed Efendić, goraždanski muftija
12. Ismail Smajlović, vojni muftija
13. Seid Smajkić, mostarski muftija
14. Nusret Avdibegović, travnički muftija
15. Mensur Pašalić, predsjednik Udruženja Ilmije
16. Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, vrhovni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Written by Mahir
Tuesday, 24 April 2012 21:13
Zanimljivo je pratiti predizbornu kampanju za predsjednika Republike Srbije. Posebno za nas Bošnjake. Donedavno je bilo nezamislivo da među predsjedničkim kandidatima u Srbiji (i ne samo „tamo“ već i u širem regionu!) bude jedna „ahmedija“, a sad je tu! Muftija Zukorlić Muamer s ahmedijom na glavi, s ponosom na svoju vjeru i naciju, punopravno stoji rame uz rame sa svojim političkim oponentima.
Mnogi taj dio ove slike nazivaju „šouom za širu narodnu masu“, a muftiju Zukorlića proglašavaju „šoumenom“, a ne predsjedničkim kandidatom! Možda je to i prikriveni cilj, da se muftijin potez „uneozbilji“ i svede na nivo „zabavnog šoua“!
Drugi dio slike je i zanimljiva reakcija te narodne mase, koju muftija Zukorlić, tobože „zabavlja“, one obične (većine) kojih se političari sjete od izbora do izbora, i one elitne, političke manjine. Jedni mašu zastavama podrške, dok drugi, politička elita, u isto vrijeme bacaju i drvlje i kamenje na muftijin potez. „Šta će hodža u politici?“, glavna je parola (moguće iz straha od konkurencije?). Međutim, ne tako davno slika je bila mnogo drugačija!
Da se malo vratimo u historiju i prisjetimo prvih višestranačkih izbora u prvoj zajedničkoj državi naroda na ovim prostorima, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada su pod zastavom zajedničke političke stranke na spomenutim izborima nastupili svi predstavnici Bošnjaka u tadašnjoj državi. Tada su, bar se tako čini, opći vjerski i nacionalni interesi bili iznad ličnih i uskostranačkih, koji danas, za razliku od tada, „kolo vode“. Zanimljivo je podsjetiti se i samog imena te zajedničke stranke – Jugoslovenska MUSLIMANSKA organizacija, a predsjednik te političke partije bio je, ni manje ni više, već tuzlanski muftija hafiz Ibrahim Maglajlić. Muftija – zanimljivo zar ne? Tada Bošnjacima nije smetalo što im partija nosi „muslimansko“ ime a još manje im je smetalo što ih je predstavljao muftija.
Nije se napunilo ni 100 godina, a danas je slika drastično drugačija, na našu bošnjačku žalost! Danas se zazire od „ahmedije“ u bošnjačkom političkom svijetu. I ako se, kojim slučajem, tamo nekako pored mnogobrojnih barijera uspije probiti, svim silama se bori za njeno vraćanje u džamijske zidine. Ko biva, tamo joj je jedino mjesto. Musliman si kad si u džamiji, a na ulici građanin (bez ono „musliman“). Drugim riječima, moraš da budeš licemjer i jedno misliš i radiš u džamiji, a potpuno drugo kada si „građanin“. Ta bezličnost zarila se u sve pore života, nažalost, većine vjernika-muslimana. Stid je spomenuti da si musliman, a da drugog muslimana na ulici poselamiš, to je još malo pa fantazija. Jednostavno dotle je došlo da se musliman odrekao najvažnije odrednice svog identiteta – vjere Islama. Malo je onih koji će s ponosom reći da je musliman, jer eto „građani“ će ga smatrati nazadnim, a ionako je moderno da si „sekularan“, pa na kraju krajeva, država nam je takva a i društvo cijelo, pa zašto da ti budeš drugačiji? Zato nam djeca nemaju primjer i uzor kako biti musliman ni u očevima ni u djedovima. Već naprotiv, djeca su u tome uzor i očevima i djedovima! Zar ovo nije žalosno?
Ne smijemo zaboraviti, da budem malo konkretniji, da je sekularizacija koja se uporno i snažno forsira, i da budem iskren, nama Bošnjacima, kao muslimanima vjernicima, veoma uspješno p(r)otura, zapravo „ubijanje“ Boga kao vrhovnog autoriteta u životu vjernika! Zar stjerivanje vjere islama u džamijske okvire nije zapravo pokušaj protjerivanja Allaha dž.š. kao vrhovnog autoriteta iz svakodnevnog života vjernika, kao punopravnih faktora ovog društva?
Armin Čaušević
Written by Mahir
Thursday, 12 April 2012 02:23
GOSPODINE HODŽIĆU, NAKON VAŠEG INTERVJUA PITAMO SE, DA LI JE DOISTA OKONČAN GENOCID
Logoraši opominju: Vi ne raspoznajete zločin agresije i genocida: Refik Hodžić
Gospodine Hodžiću,
U izjavi koju ste dali za “Euronews” (5.april) (euronews.com), povodom 20 godina od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, početka genocida nad Bošnjacima i okupacije grada Sarajeva, sa pozicije koju obnašate vi niste našli za shodno da osudite agresore i zločince, već ste našli za shodno da izjednačite uglednog Reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafu ef. Cerića, svijetski priznatog borca za mir, istinu, pravdu, pomirenje, suživot i toleranciju sa Karadžićevim nasljednikom, neofašistom Miloradom Dodikom, koji 20 godina nakon krvave agresije negira genocid nad Bošnjacima, i uz to prijeti ratom i novim genocidom nad našim narodom. Time ste povrijedili osjećanja nas preživjelih žrtava genocida, posebno žrtava prijedorske regije. Prijedorske nevine žrtve su pale zbog zamisli nedostojne ljudskom biću, zamisli koju sada praktično simbolizuje Milorad Dodik, koji negira agresiju i genocid, koji negira bošnjački narodni suverenitet, koji negira hiljadugodišnju bosanskohercegovačku državnu tradiciju, koji negira Ideju Bosne i Bosanski duh, taj bosanskohercegovački model multikulturnog, multivjerskog i multietničkog življenja na kome se danas zasniva Europa i svijet, model koga smo mi u našoj Bosni i Hercegovini baštinili stotinama godina prije stare gospođe Europe. Potomci prijedorskih žrtava vas opominju da će tražiti odgovornost svih onih koji su suodgovorni i koji nisu spriječili genocid, te onih koji danas rade u službi kreatora i izvršilaca genocida, jer imaju dug prema nevino stradalim, prema svome gradu, narodu, vjeri, domovini. Prijedorski zločin genocida i brojni logori su opomena da se zlo mora prepoznati i imenovati u samom početku. Govoru mržnje, netolerancije se moramo suprotstaviti prije nego se pretvore u činove užasa. Mi znamo da ne možemo promijeniti prošlost, ali sjećanje i pamćenje danas mogu sačuvati i kreirati bolju prijedorsku, bošnjačku i bosanskohercegovačku budućnost, koja se ne može kreirati na pomirenju bez utvrđivanja stvarne istine o agresiji i genocidu, bez odgovornosti za zločince koji su kreirali i izvršili agresiju i genocid, bez duhovne i materjalne pravde za žrtve, i na kraju bez pitanja nama potomcima žrtava genocida da li čemo i pod kojim uslovima oprostiti, bez traženja oprosta od nas.
Nažalost, vi mješane brakove navodite kao potvrdu održivom pomirenju i povratku. Iako nas sudbina poznatog svjetskog humaniste dr. Esada Ese Sadikovića opominje, šta se dogodilo sa njim, zatim preudaja bivše supruge za njegovog kolegu Srbina, te kršćenje njegovo dvoje djece, ali i nakon toga mi se ne želimo miješati u privatni život onih koji spas vide u takvim brakovima koje ste s ponosom naveli da su tranzicija miru i to nakon genocida u vašem i našem rodnom Prijedoru, a i cjeloj Bosni i Hercegovini. Ipak, kao svjesni ljudi i savjesni građani Bosne i Hercegovine, mi vam poručujemo da se nećemo umoriti u traženju istine o zločinima i pravde za žrtve, koje se ne mogu mjeriti brojem prijedorskih mješanih brakova, koje se trebaju mjeriti istinom o zločinima i pravdom za žrtve tih zločina. Oni koji su počinili genocid u Prijedoru, jednu od najvećih tragedija našeg doba htjeli bi da se to zaboravi. I vi bi to htijeli. Potomci prijedorskih žrtava to neće nikada dozvoliti. Oni će vječno pamtiti svoje mrtve, držati krivce odgovornima i bodriti preživjele u njihovoj borbi za istinu i pravdu. U toj našoj ljudskoj misiji vi i slični vama nećete umanjiti našu odlučnost za pobjedom istine i pravde, koje su apsolutno na našoj strani.Mi potomci žrtava genocida u Prijedoru na silu rasuti po cijelom svijetom vama gospodine Refik Hodžić i svim koji razmišljaju na vaš način poručujemo:
Neka se više nikad ne ponovi zločin protiv čovjeka i čovječnosti; genocid; kulturocid; ekocid; etnocid; elitocid; silovanje djevojčica, žena, starica; mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti; nasilno protjerivanje. Neka se to planetarno zlo pamti u ime onih koji su čekali smaknuće svake sekunde, u ime onih koji su bespomoćno gledali zločin nad svojim najbližim, u ime prijedorskih nevinih i na silu umorenih građana. Mi, potomci prijedorskih žrtava imamo pravo na pravdu i istinu, prijedorski zločinci imaju pravo na kaznu.Genocid u Prijedoru je oličenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, nepriznavanja, nepoštovanja, neprihvatanja drugačijeg i drugog. Činjenice o počinjenim zločinima protiv čovječnosti i teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava koje su svojom surovošću i bestijalnošću zaprepastile cijeli civilizirani svijet jasno govore da je u Prijedoru izvršen genocid sa ciljem smišljenog uništenja Bošnjaka, njihove kulture, historije, tradicije i duhovnosti. Taj cilj naravno nije mogao biti realizovan mirnim putem. Tako je uslijedila srpska genocidna agresija na Prijedor. Nakon genocida i agresije prijedorski Srbi i dalje forsiraju vlastiti konsenzus negiranja i poricanja vlastite odgovornosti za počinjen zločin. Genocid i agresije se relativiziraju i ne nazivaju pravim imenom. Vaš intervju za Euronews negatorima agresije i genocida ide na ruku i hrabri ih. Trebalo je ubiti što više bošnjačke inteligencije kao diktat genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida u službi stvaranje etnički čistog Prijedora po mjeri Srba, trebalo je ubiti grad i ljude koji čine taj grad. Zato je genocid u Prijedoru opomena čovjeku i čovječanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike zla u kojoj je zločin protiv čovječnosti cilj, a ne posljedica rata. Mi, potomci žrtava genocida u Prijedoru smatramo da svaki prijedorski Srbin mora osjećati odgovornost za postupak svojih političkih i duhovnih vođa, bilo da je bio aktivan u projektovanju i izvođenju genocida, bilo da je mirno posmatrao zločin. Mi se poslije vašeg intervjua pitamo je li doista okončan genocid. Jer svako zlo u historiji čovječanstva ostaje kao mogućnost dugo nakon samog događaja. Još smo daleko od potpune pobjede nad zlom. Aveti zla još uvijek čekaju svoju šansu. Zato žrtve ne šute, niti zaboravljaju. Na kraju gospodine Hodžiću, savjetujemo vam da umjesto iz New Yorka dijelite lekcije o dejtonskoj mirovnoj tranziciji, pođite u Prijedor i uživajte u aparthejdu svesrpske genocidne tolerancije koji se sporovodi nad preživjelim žrtvama zločinačkih logora i genocida, stoji u reagiranju Udruženja preživjelih logoraša BiH u SAD i Kanade sa sjedištem u St. Louis.
Related Posts
Hadži Avdija Mumić prepoznatljiv po nošnji: Mudri su ljudi rekli da je bolje da nestane naselje nego tradicija
Stari Bošnjaci bili su materijalno srednje, a duhovno veoma bogati i vjerski jaki, dok su sadašnji Bošnjaci materijalno bogatiji, a duhovno osiromašeni Ako igdje sretnete čovjeka u šalvarama, fesu i opancima na nogama, znajte da je to možda jedini čovjek u BiH koji još nosi ovu nošnju, bilo gdje da krene u svijet. Druga vremena …
O nama
O NAMA Written by Mahir Saturday, 20 August 2011 04:48 DŽEMAT ATLANTA Atlanta je glavni grad američke države Georgija koja se nalazi na jugoistoku SAD-a, okružena Alabamom, Floridom, Sjevernom i Južnom Karolinom i Tenesijem. Smještena u sjevernom dijelu Georgije, Atlanta je grad koji je zadnjih 10-15 godina doživljavao veliku ekspanziju. Trenutno broji preko 5 miliona …
Lejletu-l-bedr – simbol pobjede
Džuma namaz 18.03.2011
XI. Džuma, 18. 03. 2011./13. Rebiu-l-ahir 1432. h.g. Jedinstvo džemata je iskaz TEWHIDA Svaka slava pripada Uzvišenom Stvoritelju, Jedinom Koji je dostojan svake hvale. Hvala Allahu, Uzvišenome Gospodaru na svim dobrima kojima nas neprestalno obasipa i daruje! Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda a.s. kao i na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe …