povodom godišnjice Genocida nad
muslimanima Bošnjacima
Careva džamija, 6. juli 2018.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njemu Milostivom
se neizmjerno zahvaljujemo što nam je plemenitog poslanika Muhammeda, a.s.,
poslao, i što nas je Svojim mnogobrojnim blagodatima obasuo. Najveća blagodat
za naše duše je Njegova vjera, a mudrost i znanje koje nam daje svjetlo je
našeg uma. Naš dug je da se Njegovih blagodati trajno sjećamo, a da o Njegovim
ajetima razmišljamo i da iz njih pouku uzimamo.
Poštovana braćo i sestre!
U ovom blagoslovljenom danu džume-namaza, i u
ovom posebnom času, Allahu Uzvišenom skrušeno upućujemo naše dove. Molimo Ga da
naša dobra djela primi, a da nam grijehe oprosti i da nas od stranputice
sačuva. Danas se u našim dovamo posebno sjećamo šehida
u Srebrenici i Podrinju, i svih naših šehida u Bosni i Hercegovini. Činimo to uz
ovaj ibadet u svim našim džematima i džamijama, uoči 11. jula kada ćemo,
povodom 23. godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima, klanjati
dženazu-namaz šehidima. Nekoliko dana kasnije, u drugom dijelu naše domovine,
gdje su također počinjeni najteži zločini s elementima genocidnih radnji tokom
Agresije na našu zemlju, klanjat ćemo dženazu šehidima Prijedora i drugih
mjesta u dolini rijeke Sane.
Braćo
i sestre!
Ovom
hutbom, u ovom danu, šaljemo poruku o bosanskom šehidu, i ukazujemo na našu
dužnost da istrajno bdijemonad najvećim
vrijednostima našeg naroda i ove zemlje za koje su se oni žrtvovali. Ovo je,
također, poruka i svim ljudima koji su svoju sudbinu vezali za ovu lijepu
zemlju da je naš zajednički spas u tome da se istina i pravda ispune do kraja. Bez
istine i pravde nema mira i dobra u ljudima i među ljudima, i niko tako neće
postići samo vlastiti spas i sreću. Želimo da svi ljudi budu bolji, da se pouče
i opomenu na svojim i tuđim djelima i da se poprave, da veličaju i slave Svemogućeg
Boga i da na Njegovoj zemlji i među Njegovim stvorenjima šire mir i uspostavljaju
red. Ljudi će samo tako ispuniti svrhu svoga postojanja i osigurati svoj put u
budućnost, bez obzira u kojoj zemlji i na kojem kontinentu živjeli. Da je tako,
kazuje nam, za svako ljudsko biće toliko poučan i opominjući, dijalog između
Stvoritelja Sveznajućeg i meleka bezgriješnih. Povod ovom dijalogu je stvaranje
čovjeka s odličjem znanja, ali i sklonošću griješenju.
A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na
Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: ”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji
će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako
Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: ”Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekare, 30.)
Dakle, kada je Uzvišeni Stvoritelj saopćio
melekima da će na Zemlji Svojim halifom čovjeka učiniti, oni su začuđeni
zapitali hoće li čovjek biti dostojan tog emaneta jer je biće sklono činjenju
nereda i prolijavanju krvi. Međutim, Mudri Stvoritelj im je dao do znanja da On
zna i ono što njima do tada o čovjeku nije bilo poznato. Kako bi im to pokazao,
čovjeka je podučio nazivima svih stvari i otkrio čovjekovu sposobnost spoznaje
kao njegovu posebnu privilegiju. A uz to, čovjeku je ostavljena mogućnost da se
i drugačije ponaša i prema Bogu i prema svijetu, da nered čini i u tom neredu
nevinu krv drugog čovjeka prolijeva.
Emanet
čovjekovog dostojnog upravljanja na Zemlji u tom smislu je pitanje reda, ili
nereda. Red na Zemlji bi trebalo da bude skladan poput sklada u svemirskim
prostranstvima. Da bi tako bilo, čovjek ima obavezu svojim znanjem i savješću prihvatiti
i realiziratia Božiji nalog i uputu, a ne slijediti svoju usku, veoma često
iskrivljenu, sliku reda. U odnosu na moguće ljudsko krivo poimanje i nered i
smutnju koja iz toga nastaje, Allah Uzvišeni čovjeka nadahnjuje i poučava o
dobru i zlu, te o posljedicama činjenja reda, ili nereda. U suri El-Beled se
kaže: Zar mu nismo podarili oka dva, i
jezik i usne dvije, i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! (El-Beled, 8-10.) A uz to da je od onih koji vjeruju, koji
jedni drugima strpljivost preporučuju i koji jedni drugima samilost
preporučuju! Takvi će biti sretnici! A oni koji ne vjeruju u znake i dokaze
Naše, oni će biti nesretnici. Nad njima će vatra zatvorena biti. (El-Beled,
17-20.)
Eto,
da bi bilo moguće uspostaviri red, mjeru i ravnotežu u svjetovima kakvi oni
jesu, u njihovoj beskrajnoj raznovrsnosti i raznolikosti koje su date zbog svih
uvjeta neophodnih za život na Zemlji, ljudi su pozvani da vjeruju u Stvoritelja,
te da zajedno s mnogo strpljivosti rade, i da jedni s drugima postupaju s puno
pažnje i samilosti. U tako shvaćenom i prihvaćenom redu zemaljske stvarnosti, različitosti
među ljudima nisu uzrok nesporazuma i udaljavanja, one su osnova njihovog
upoznavanja i izgrađivanja skladne zajednice i upotpunjene ljudske
civilizacije. Uzvišeni Stvoritelj svih ljudi kao i cijelog Svemira kaže:
O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene
stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali.
Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve
zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.)
Ovim Svojim Riječima Uzvišeni Stvoritelj tako
jasno čovjekovom umu stavlja do znanja da su različotisti u ljudskoj zajednici Njegovom
voljom data zakonitost i da imaju svoju duboku svrhu, skrivenu za neuke i zaslijepljene.
Vide je samo oni čija svijest je dovoljno bistra, nepomućena, kako to najčešće biva,
ljudskom sebičnošću i ohološću.
Ovaj ajet, također, jasno ukazuje na to da
čovjekova istinska vrijednost leži u njegovoj svijesti o Božijoj
sveprisutnosti. Jer, istinska predanost Bogu najsnažnije obavezuje ljude da
poštuju norme zajedničke svima i ispune emanet uspostavljanja reda na Zemlji i
u životu među ljudima. Ovdje je svaki čovjek pozvan da shvati da je
bogobojaznost najvažniji kriterij u odnosu prema Bogu i prema sebi samom, a da
je naša plemenitost i moral najvažnije mjerilo ispravnog odnosa prema drugima.
Naš plemeniti učitelj
Muhammed, alejhisselam, u jednoj od najvažnijih poruka čovječanstvu, između ostalog
nam je oporučio ove riječi:
…O, ljudi, vaši
životi, vaša imanja i vaše časti i dosojanstvo neka vam budu sveti i
neprikosnoveni…
Čovjek
je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga
i On će nas pitati za naša djela i naš rad…
Ne
budite ni tlačitelji ni tlačeni!…
Nemojte
činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro…
—–
O,
ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potječete od Adema, a Adem
je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji je najbogobojazniji i najplemenitiji…
Braćo
i sestre!
U
sjećanju koje traje, odvojili smo u svakoj godini poslije Agresije posebno
bremenit datum, 11. juli, kada se svi sjećamo šehida Genocida u Srebrenici i
Podrinju, i svih nevino ubijenih ljudi. Činimo to iz dužnosti i s poštovanjem
prema plemenitim šehidima i iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama.
Pozivamo vas da u srijedu, 11. jula, ispunimo našu
veliku obavezu i klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima
Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima. Za sve nas, a posebno za porodice
koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za
sve ljude je ovo dan velike pouke
i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi
nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo je spreman počiniti čovjek našeg
vremena. Ipak, posebno je važno da pouku i opomenu prime oni u čije ime je izvršen
zločin Genocida u Srebrenici. Razmjere krivične odgovornosti pojedinaca i
institucija koje su počinile Genocid u ovoj zemlji su dijelom poznete i
presuđene pred međunarodnim sudovima Ujedinjenih nacija. Taj proces se ne smije
zaključiti dok sve sudionike ovog najvećeg zločina ne stigne pravda. Međutim,
povijesni teret moralne odgovornosti se proteže i na sve one u čije ime je
počinjen zločin Genocida u Srebrenici. Na tako velikom ispitu moralne
odgovornosti nije moguće proći ako se s njihove strane ne očituje priznanje i
osuda Genocida koji su institucije i pojedinci svojim planom i svojom rukom
izvršili u Srebrenici, a koji je dokazan i presuđen na najvišim pravnim
instancama međunarodne zajednice. Stoga bi takvo priznanje, osuda i kajanje, bar
djelimično ublažili bol u porodicama stradalih u Genocidu, a tako bi se moglo i
značajno doprinijeti jačanju istine i pravde, kao i popravljanju odnosa među
ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini i regiji.
Braćo
i sestre!
Koliko
god nam bilo teško, ne smijemo ostati bez nade. Beznađe može biti naša najveća
bolest s neslućenim posljedicama. Osnažimo našu vjeru i probudimo našu nadu u
Allahovu milost i pomoć u susretu sa svakom kušnjom! Neka nam u tome bude
najbolji uzor Ibrahim, a.s. Njegova čista vjera ga je sačuvala i nije klonuo
duhom pred narastajućim širkom i neznanjem i pred tiranijom svog vremena. U
svog Gospodara se pouzdao i znanjem i moralom odlučno porod svoj uzdizao i
zajednicu gradio. Allaha Milostivog je skrušeno za svoje potomke molio. Odanog
i blagog Ismaila je u pustinji hazreti Hadžera na svijet donijela, a plemenita Sara
mu u kasni životni vakat razboritog Ishaka porodila. Ibrahimova, a.s.,
predanost u vjeri je simbol i pouka svjetovima. U Kurani-kerimu je o ovom Svom
miljeniku Uzvišeni obznanio: Doista je
Ibrahim bio čovjek predvodnik, odan Allahu i vjere čiste, mnogobožac on zbilja
bio nije. (En-Nahl, 120.) A poslije smo Mi tebi (Muhammede) objavili: ”Ibrahimovu
vjeru ti slijedi, on Allahu druge nije smatrao ravnim.” (En-Nahl, 123.)
I,
doista, polog Ibrahimove, a.s., čiste vjere i mudrost s kojom je utemeljena njegova
tradicija opstaje stoljećima i milenijumima. Ovaj časni nauk je u naslijeđe
primio posljednji poslanik i vjerovjesnik Muhammed, a.s. Prije njega su to isto
učinili Božiji miljenici Musa i Isa, neka je na njih Božiji mir i blagoslov.
Svi oni su Ibrahimovi učenici, kao što smo i mi, narodi i ljudi ove zemlje
Bosne, baštinici zajedničke nam Ibrahimove, a.s., plemenite vjere i tradicije, i
sljedbenici časnih vjerovjesnika poslije njega.
Stoga
istrajno radimo na obnavljanju povjerenja i popravljanju odnosa među ljudima!
Činimo to u plemenitoj namjeri i posredstvom lijepe i istinite riječi i dobrog
djela.
Poštovana
braćo i sestre, mi vjerujemo da smo svi Allahovi robovi i da se Njemu vraćamo.
On, Uzvišeni, u Svojoj Časnoj Knjizi, pouku i opomenu nam je objavio, kao što
je sve naše plemenite nade i uzdanje u Njegovu milost blagoslovio:
Tako mi vremena – čovjek,
doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima
istinu preporučuju (i za nju se bore) i koji jedni drugima preporučuju
istrajnost i strpljenje.(El-‘Asr, 1-3.)
Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa
prostranim učini, i breme koje na našim plećima nosimo olakšaj nam. Dopusti da
se istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša
srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje jer Ti si odredio da
je s poteškoćama i olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo
se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili. (El-Inširah,1-8.)
Gospodaru naš, Ti Kome pripada
svaka veličina i moć, Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne umire.
Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja da
uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.
Gospodaru naš, zaista ćeš Ti sakupiti sve
ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno svojim očima vide Dan
svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog suda o čijem dolasku
nema nikakve sumnje!
Gospodaru naš, ne dozvoli da nosimo terete
koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost – udostoji
nas Svojom milošću.
Molimo Te, o, Allahu naš, sve naše šehide Svojim
plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa
uvedi. Strpljivošću njihove najmilije ojačaj. Put istine i pravde svim ljudima
pokaži.
Ti si naš Uzvišeni Gospodar pa nam pomozi protiv
onih koji istinu poriču.
Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom
svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u ognju!
10. avgust 2018./28. zul- ka’de 1439. h. g. Hutba – Temelji islama i hadž Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao: “…Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji …
04. juni. 2021. / 23. ševval 1442. h. g. Hutba – Utočište je kod Allaha Hvala Allahu Gospodaru svih svjetovana nimetima kojima nas svakodnevno obasipa! Hvala Allahu koji nas je učinio muslimanima! Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u …
10. juni 2018./17. Ramazan 1439. h. g. HUTBA: ZEKAT – ČIŠĆENJE IMETKA MU’MINA Braćo i sestre, Ramazan je mjesec u kojem muslimani koje je Allah, dž.š., počastio dunjalučkim blagodatima, u želji da u ovom mubarek mjesecu učine što više dobra, čiste svoje imetke kroz izvršavanje jednog od temeljnih stubova islama, a to je zekat. Ova …
Muslimani večeras obilježavaju odabranu noć Lejletul-Miradž 13. april 2018./26. redžeb 1439. h. g. Muslimani širom svijeta večeras obilježavaju jednu od najznačajnijih noći u islamskom kalendaru, noć Lejletul-Miradž. Ovo je noć u kojoj je Muhammed, a. s., uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao. …
Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima
Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića
povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima
Careva džamija, 6. juli 2018.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njemu Milostivom se neizmjerno zahvaljujemo što nam je plemenitog poslanika Muhammeda, a.s., poslao, i što nas je Svojim mnogobrojnim blagodatima obasuo. Najveća blagodat za naše duše je Njegova vjera, a mudrost i znanje koje nam daje svjetlo je našeg uma. Naš dug je da se Njegovih blagodati trajno sjećamo, a da o Njegovim ajetima razmišljamo i da iz njih pouku uzimamo.
Poštovana braćo i sestre!
U ovom blagoslovljenom danu džume-namaza, i u ovom posebnom času, Allahu Uzvišenom skrušeno upućujemo naše dove. Molimo Ga da naša dobra djela primi, a da nam grijehe oprosti i da nas od stranputice sačuva. Danas se u našim dovamo posebno sjećamo šehida u Srebrenici i Podrinju, i svih naših šehida u Bosni i Hercegovini. Činimo to uz ovaj ibadet u svim našim džematima i džamijama, uoči 11. jula kada ćemo, povodom 23. godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima, klanjati dženazu-namaz šehidima. Nekoliko dana kasnije, u drugom dijelu naše domovine, gdje su također počinjeni najteži zločini s elementima genocidnih radnji tokom Agresije na našu zemlju, klanjat ćemo dženazu šehidima Prijedora i drugih mjesta u dolini rijeke Sane.
Braćo i sestre!
Ovom hutbom, u ovom danu, šaljemo poruku o bosanskom šehidu, i ukazujemo na našu dužnost da istrajno bdijemonad najvećim vrijednostima našeg naroda i ove zemlje za koje su se oni žrtvovali. Ovo je, također, poruka i svim ljudima koji su svoju sudbinu vezali za ovu lijepu zemlju da je naš zajednički spas u tome da se istina i pravda ispune do kraja. Bez istine i pravde nema mira i dobra u ljudima i među ljudima, i niko tako neće postići samo vlastiti spas i sreću. Želimo da svi ljudi budu bolji, da se pouče i opomenu na svojim i tuđim djelima i da se poprave, da veličaju i slave Svemogućeg Boga i da na Njegovoj zemlji i među Njegovim stvorenjima šire mir i uspostavljaju red. Ljudi će samo tako ispuniti svrhu svoga postojanja i osigurati svoj put u budućnost, bez obzira u kojoj zemlji i na kojem kontinentu živjeli. Da je tako, kazuje nam, za svako ljudsko biće toliko poučan i opominjući, dijalog između Stvoritelja Sveznajućeg i meleka bezgriješnih. Povod ovom dijalogu je stvaranje čovjeka s odličjem znanja, ali i sklonošću griješenju.
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي جَاعِلٌ فِي الْأَرْضِ خَلِيفَةً ۖ قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ ۖ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ ﴿٣٠﴾
A kada Gospodar tvoj reče melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: ”Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: ”Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekare, 30.)
Dakle, kada je Uzvišeni Stvoritelj saopćio melekima da će na Zemlji Svojim halifom čovjeka učiniti, oni su začuđeni zapitali hoće li čovjek biti dostojan tog emaneta jer je biće sklono činjenju nereda i prolijavanju krvi. Međutim, Mudri Stvoritelj im je dao do znanja da On zna i ono što njima do tada o čovjeku nije bilo poznato. Kako bi im to pokazao, čovjeka je podučio nazivima svih stvari i otkrio čovjekovu sposobnost spoznaje kao njegovu posebnu privilegiju. A uz to, čovjeku je ostavljena mogućnost da se i drugačije ponaša i prema Bogu i prema svijetu, da nered čini i u tom neredu nevinu krv drugog čovjeka prolijeva.
Emanet čovjekovog dostojnog upravljanja na Zemlji u tom smislu je pitanje reda, ili nereda. Red na Zemlji bi trebalo da bude skladan poput sklada u svemirskim prostranstvima. Da bi tako bilo, čovjek ima obavezu svojim znanjem i savješću prihvatiti i realiziratia Božiji nalog i uputu, a ne slijediti svoju usku, veoma često iskrivljenu, sliku reda. U odnosu na moguće ljudsko krivo poimanje i nered i smutnju koja iz toga nastaje, Allah Uzvišeni čovjeka nadahnjuje i poučava o dobru i zlu, te o posljedicama činjenja reda, ili nereda. U suri El-Beled se kaže: Zar mu nismo podarili oka dva, i jezik i usne dvije, i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! (El-Beled, 8-10.) A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima strpljivost preporučuju i koji jedni drugima samilost preporučuju! Takvi će biti sretnici! A oni koji ne vjeruju u znake i dokaze Naše, oni će biti nesretnici. Nad njima će vatra zatvorena biti. (El-Beled, 17-20.)
Eto, da bi bilo moguće uspostaviri red, mjeru i ravnotežu u svjetovima kakvi oni jesu, u njihovoj beskrajnoj raznovrsnosti i raznolikosti koje su date zbog svih uvjeta neophodnih za život na Zemlji, ljudi su pozvani da vjeruju u Stvoritelja, te da zajedno s mnogo strpljivosti rade, i da jedni s drugima postupaju s puno pažnje i samilosti. U tako shvaćenom i prihvaćenom redu zemaljske stvarnosti, različitosti među ljudima nisu uzrok nesporazuma i udaljavanja, one su osnova njihovog upoznavanja i izgrađivanja skladne zajednice i upotpunjene ljudske civilizacije. Uzvišeni Stvoritelj svih ljudi kao i cijelog Svemira kaže:
﴿يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوباً وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ﴾
O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.)
Ovim Svojim Riječima Uzvišeni Stvoritelj tako jasno čovjekovom umu stavlja do znanja da su različotisti u ljudskoj zajednici Njegovom voljom data zakonitost i da imaju svoju duboku svrhu, skrivenu za neuke i zaslijepljene. Vide je samo oni čija svijest je dovoljno bistra, nepomućena, kako to najčešće biva, ljudskom sebičnošću i ohološću.
Ovaj ajet, također, jasno ukazuje na to da čovjekova istinska vrijednost leži u njegovoj svijesti o Božijoj sveprisutnosti. Jer, istinska predanost Bogu najsnažnije obavezuje ljude da poštuju norme zajedničke svima i ispune emanet uspostavljanja reda na Zemlji i u životu među ljudima. Ovdje je svaki čovjek pozvan da shvati da je bogobojaznost najvažniji kriterij u odnosu prema Bogu i prema sebi samom, a da je naša plemenitost i moral najvažnije mjerilo ispravnog odnosa prema drugima.
Naš plemeniti učitelj Muhammed, alejhisselam, u jednoj od najvažnijih poruka čovječanstvu, između ostalog nam je oporučio ove riječi:
…O, ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti i dosojanstvo neka vam budu sveti i neprikosnoveni…
Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad…
Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni!…
Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro…
—–
O, ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji je najbogobojazniji i najplemenitiji…
Braćo i sestre!
U sjećanju koje traje, odvojili smo u svakoj godini poslije Agresije posebno bremenit datum, 11. juli, kada se svi sjećamo šehida Genocida u Srebrenici i Podrinju, i svih nevino ubijenih ljudi. Činimo to iz dužnosti i s poštovanjem prema plemenitim šehidima i iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama. Pozivamo vas da u srijedu, 11. jula, ispunimo našu veliku obavezu i klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima. Za sve nas, a posebno za porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve ljude je ovo dan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo je spreman počiniti čovjek našeg vremena. Ipak, posebno je važno da pouku i opomenu prime oni u čije ime je izvršen zločin Genocida u Srebrenici. Razmjere krivične odgovornosti pojedinaca i institucija koje su počinile Genocid u ovoj zemlji su dijelom poznete i presuđene pred međunarodnim sudovima Ujedinjenih nacija. Taj proces se ne smije zaključiti dok sve sudionike ovog najvećeg zločina ne stigne pravda. Međutim, povijesni teret moralne odgovornosti se proteže i na sve one u čije ime je počinjen zločin Genocida u Srebrenici. Na tako velikom ispitu moralne odgovornosti nije moguće proći ako se s njihove strane ne očituje priznanje i osuda Genocida koji su institucije i pojedinci svojim planom i svojom rukom izvršili u Srebrenici, a koji je dokazan i presuđen na najvišim pravnim instancama međunarodne zajednice. Stoga bi takvo priznanje, osuda i kajanje, bar djelimično ublažili bol u porodicama stradalih u Genocidu, a tako bi se moglo i značajno doprinijeti jačanju istine i pravde, kao i popravljanju odnosa među ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini i regiji.
Braćo i sestre!
Koliko god nam bilo teško, ne smijemo ostati bez nade. Beznađe može biti naša najveća bolest s neslućenim posljedicama. Osnažimo našu vjeru i probudimo našu nadu u Allahovu milost i pomoć u susretu sa svakom kušnjom! Neka nam u tome bude najbolji uzor Ibrahim, a.s. Njegova čista vjera ga je sačuvala i nije klonuo duhom pred narastajućim širkom i neznanjem i pred tiranijom svog vremena. U svog Gospodara se pouzdao i znanjem i moralom odlučno porod svoj uzdizao i zajednicu gradio. Allaha Milostivog je skrušeno za svoje potomke molio. Odanog i blagog Ismaila je u pustinji hazreti Hadžera na svijet donijela, a plemenita Sara mu u kasni životni vakat razboritog Ishaka porodila. Ibrahimova, a.s., predanost u vjeri je simbol i pouka svjetovima. U Kurani-kerimu je o ovom Svom miljeniku Uzvišeni obznanio: Doista je Ibrahim bio čovjek predvodnik, odan Allahu i vjere čiste, mnogobožac on zbilja bio nije. (En-Nahl, 120.) A poslije smo Mi tebi (Muhammede) objavili: ”Ibrahimovu vjeru ti slijedi, on Allahu druge nije smatrao ravnim.” (En-Nahl, 123.)
I, doista, polog Ibrahimove, a.s., čiste vjere i mudrost s kojom je utemeljena njegova tradicija opstaje stoljećima i milenijumima. Ovaj časni nauk je u naslijeđe primio posljednji poslanik i vjerovjesnik Muhammed, a.s. Prije njega su to isto učinili Božiji miljenici Musa i Isa, neka je na njih Božiji mir i blagoslov. Svi oni su Ibrahimovi učenici, kao što smo i mi, narodi i ljudi ove zemlje Bosne, baštinici zajedničke nam Ibrahimove, a.s., plemenite vjere i tradicije, i sljedbenici časnih vjerovjesnika poslije njega.
Stoga istrajno radimo na obnavljanju povjerenja i popravljanju odnosa među ljudima! Činimo to u plemenitoj namjeri i posredstvom lijepe i istinite riječi i dobrog djela.
Poštovana braćo i sestre, mi vjerujemo da smo svi Allahovi robovi i da se Njemu vraćamo. On, Uzvišeni, u Svojoj Časnoj Knjizi, pouku i opomenu nam je objavio, kao što je sve naše plemenite nade i uzdanje u Njegovu milost blagoslovio:
Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju (i za nju se bore) i koji jedni drugima preporučuju istrajnost i strpljenje.(El-‘Asr, 1-3.)
Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje na našim plećima nosimo olakšaj nam. Dopusti da se istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje jer Ti si odredio da je s poteškoćama i olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili. (El-Inširah,1-8.)
Gospodaru naš, Ti Kome pripada svaka veličina i moć, Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne umire. Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja da uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.
Gospodaru naš, zaista ćeš Ti sakupiti sve ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno svojim očima vide Dan svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog suda o čijem dolasku nema nikakve sumnje!
Gospodaru naš, ne dozvoli da nosimo terete koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost – udostoji nas Svojom milošću.
Molimo Te, o, Allahu naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Strpljivošću njihove najmilije ojačaj. Put istine i pravde svim ljudima pokaži.
Ti si naš Uzvišeni Gospodar pa nam pomozi protiv onih koji istinu poriču.
Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u ognju!
Related Posts
Hutba – Temelji islama i hadž
10. avgust 2018./28. zul- ka’de 1439. h. g. Hutba – Temelji islama i hadž Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao: “…Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji …
Hutba – Utočište je kod Allaha
04. juni. 2021. / 23. ševval 1442. h. g. Hutba – Utočište je kod Allaha Hvala Allahu Gospodaru svih svjetovana nimetima kojima nas svakodnevno obasipa! Hvala Allahu koji nas je učinio muslimanima! Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u …
HUTBA: ZEKAT – ČIŠĆENJE IMETKA MU’MINA
10. juni 2018./17. Ramazan 1439. h. g. HUTBA: ZEKAT – ČIŠĆENJE IMETKA MU’MINA Braćo i sestre, Ramazan je mjesec u kojem muslimani koje je Allah, dž.š., počastio dunjalučkim blagodatima, u želji da u ovom mubarek mjesecu učine što više dobra, čiste svoje imetke kroz izvršavanje jednog od temeljnih stubova islama, a to je zekat. Ova …
13. april 2018./26. redžeb 1439. h. g.
Muslimani večeras obilježavaju odabranu noć Lejletul-Miradž 13. april 2018./26. redžeb 1439. h. g. Muslimani širom svijeta večeras obilježavaju jednu od najznačajnijih noći u islamskom kalendaru, noć Lejletul-Miradž. Ovo je noć u kojoj je Muhammed, a. s., uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao. …